Institut za hrvatski jezik

Institut za hrvatski jezik osnovan je 1. veljače 1948. godine kao Odsjek za jezik Instituta za jezik i književnost JAZU-a (danas HAZU) s temeljnim zadatkom završavanja velikog Rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika (1882. – 1976.), koji je izišao u 23 knjige enciklopedijskoga formata s po 960 stranica (osim posljednjeg sveska koji ima 700-tinjak stranica), a obuhvaća oko 300.000 riječi. Naime, nakon smrti Tome Maretića 1938. godine nastala je 10-godišnja stanka, koja je prekinuta osnivanjem zasebne radne jedinice Instituta za jezik i književnost JAZU s predstojnikom Antunom Barcem. Voditelj posebnoga Odsjeka za jezik Instituta bio je Stjepan Musulin, a iz Odsjeka za jezik nastat će današnji Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

U 70 godina svojega postojanja Institut je u više navrata mijenjao ime i ustroj, ali nikada se nije odricao svoje temeljne zadaće - skrbi o hrvatskome jeziku i očuvanju hrvatskoga jezičnoga identiteta. Institut je brigu o hrvatskome jeziku vodio i u razdobljima kada je ta skrb bila svestrano ometana. I u doba kada se hrvatski jezik nije mogao nazivati svojim pravim imenom, Institut je njegovao hrvatsku jezičnu kulturu, poticao stvaralački razvoj jezičnih teorija, izrađivao temeljna djela hrvatske leksikografije i jezikoslovlja uopće te sustavno proučavao hrvatsku dijalekatnu i onomastičku baštinu.

Institut za jezik JAZU-a (1952. – 1973.)

Od 1952. godine Institut za jezik JAZU-a postaje samostalna radna jedinica unutar ondašnje Jugoslavenske, a danas Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i pod tim će nazivom djelovati 20-ak godina, sve do 1973., kad se potpuno osamostaljuje od Akademije i postaje Institut za jezik. Upravo je u razdoblju od 1952. do 1973. godine Institut proživio jedno od svojih najburnijih razdoblja. Nakon Stjepana Musulina Institut preuzima dijalektolog Mate Hraste (ravnatelj od 1958. do 1965.), a dolaskom Ljudevita Jonkea na čelo Instituta (1965.) pokreće se rad na jednom od najopsežnijih institutskih zadataka: Gramatici i stilistici suvremenog hrvatsko-srpskog književnog jezika.

Godina 1967. bit će za Institut za jezik izrazito burna. Tadašnji ravnatelj Instituta i predstojnik katedre za hrvatski jezik na Filozofskome fakultetu Ljudevit Jonke bio je idejni začetnik Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, a Institut za jezik jedan od supotpisnika. Jedan od autora teksta Deklaracije bio je i istaknuti institutski znanstvenik Slavko Pavešić. Godina 1968. važna je za jezikoslovnu kroatističku publicistiku jer izlazi prvi broj znanstvenoga i stručnog časopisa Rasprave. Institutska jezično-savjetodavna djelatnost, koju je marljivo provodio Slavko Pavešić, rezultirala je Jezičnim savjetnikom s gramatikom 1971. godine, a iste je godine iz tiska izišao prvi svezak Etimologijskoga rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika (I-IV, 1971.–1974.) Petra Skoka, koji je 15 godina nakon Skokove smrti kongenijalno za tisak priredio institutski znanstvenik Valentin Putanec.

Institut za jezik (1973. – 1977.)

U razdoblju od 1973. do 1977. godine Institut vodi Božidar Finka, a to je razdoblje u kojem je Institut odvojen od JAZU-a i djeluje relativno samostalno. Razgranava se raznolika jezikoslovna djelatnost, ponajprije leksikografska (dovršava se Skokov Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, započinje rad na Rječniku hrvatskoga kajkavskog književnog jezika (I. svezak tiskan 1984.) i Nimško-gradišćanskohrvatsko-hrvatskom rječniku (tiskan 1982.), suvremenojezična (izrada velike znanstvene gramatike), dijalektološka (intenziviraju se terenska istraživanja i obrada skupljenog dijalektološkog materijala) i onomastička (objavljen je Leksik prezimena SR Hrvatske).

Zavod za jezik Instituta za filologiju i folkloristiku (1977. – 1991.)

Institut za jezik 1977. godine postaje dijelom Instituta za filologiju i folkloristiku pod nazivom Zavod za jezik, a za predstojnika je izabran Antun Šojat, a 1982. za predstojnika Zavoda izabran je ponovno Božidar Finka. Jedno od najvažnijih izdanja Zavoda za jezik jest Priručna gramatika hrvatskoga književnog jezika, autora Eugenije Barić, Mije Lončarića, Dragice Malić, Mirka Petija, Vesne Zečević i Marije Znika, tiskana 1979. godine, koja je za razliku od Hrvatskoga pravopisa Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša, poznatijega kao londonac, ipak "preživjela" iako je u naslovu imala samo hrvatsko ime jezika. Tijekom 1986. objavljene su prve dvije knjige nacrtâ za veliku gramatiku - Tvorba riječi Stjepana Babića i Sintaksa Radoslava Katičića - kao Akademijine publikacije, uz napomenu da su izrađene "u organizaciji Zavoda za jezik".

Zavod za hrvatski jezik Hrvatskoga filološkog instituta (1991. – 1996.)

Godine 1991. naziv Instituta mijenja se u Hrvatski filološki institut, a naziv Zavoda u Zavod za hrvatski jezik, s predstojnikom Mijom Lončarićem. Institutski rad prvi je put organiziran oko projekata: Suvremeni hrvatski književni jezik, Fundamentalna leksikografska djela hrvatskog jezika, Istraživanje narodnih govora u zemlji i inozemstvu, Onomastička istraživanja u Hrvatskoj te Hrvatska jezičnopovijesna istraživanja. Iste godine izlazi drugi dio gradišćanskohrvatskoga rječnika pod nazivom Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-nimški rječnik, a godine 1992. objavljen je pretisak Jambrešićeva rječnika Lexicon Latinum interpretatione Illyrica, Germanica et Hungarica.

Godine 1996. dužnost privremenog ravnatelja HFI-ja preuzima Miro Kačić, a na snagu stupaju novi projekti Ministarstva znanosti i tehnologije, pri čemu je rad u Zavodu za hrvatski jezik obuhvaćen programom trajne istraživačke djelatnosti pod naslovom Hrvatski jezik i njegova povijest, s temama: Rječnici suvremenoga hrvatskog jezika, Rječnik hrvatskoga kajkavskog književnog jezika, Hrvatski dijalektološki atlas i Onomastička istraživanja u Hrvatskoj.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (od 1996.)

Uredbom o podjeli Hrvatskoga filološkoga instituta Vlade Republike Hrvatske od 28. studenoga 1996. godine Hrvatski filološki institut dijeli se na dvije javne ustanove pod nazivom: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje sa sjedištem u Zagrebu i Staroslavenski institut. Dotadašnji privremeni ravnatelj Miro Kačić imenovan je ravnateljem Instituta, a djelatnost su Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje:

• znanstvena istraživanja, razvojna istraživanja, objavljivanje rezultata znanstvenih i razvojnih istraživanja
• znanstveno osposobljavanje te održavanje i razvoj znanstvenoistraživačke infrastrukture u području humanističkih znanosti u polju filologija, a u vezi s povijesnim razvojem i suvremenim stanjem hrvatskog jezika i jezikoslovlja
• znanstvena istraživanja, razvojna istraživanja, objavljivanje rezultata znanstvenih i razvojnih istraživanja u srodnim poljima u znanstvenom području humanističkih znanosti
• visokostručna istraživanja i objavljivanje rezultata visokostručnih radova u području humanističkih znanosti u polju filologija.

Godine 1999. izlazi Hrvatski jezični savjetnik skupine autora (urednici Lana Hudeček, Milica Mihaljević, Luka Vukojević).

Od 2000. do 2001. godine ravnatelj je Instituta Marko Samardžija. Intenzivira se izdavačka djelatnost te se pokreće biblioteka pretisaka nekih od najvažnijih hrvatskih jezikoslovnih djela ( Nova ričoslovica ilirička Šime Starčevića iz 1812. godine, pretisak i prijevod Kašićeva djela Institutionum linguae illyricae libri duo iz 1604. i Pravopis jezika ilirskoga Josipa Partaša iz 1850.), a pokrenut je rad na projektu kritičkoga izdanja Blaga jezika slovinskoga Jakova Mikalje. Otisnuti su i prijevodi nekih važnih jezikoslovnih djela: Tečaj opće lingvistike Ferdinanda de Saussurea (u suizdavaštvu s ArTrezorom) te Opća i obrazložbena gramatika Port-Royala.

Od 2003. do 2011. ravnateljica je Dunja Brozović-Rončević. Bila je institutska predstavnica te ujedno tajnica Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika. Kao ravnateljica pokrenula je rad na Hrvatskoj jezičnoj riznici.

Rad institutskih znanstvenika od 2006. do 2013. organiziran je u okviru z-projekata Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH: Hrvatski normativni jednosvezačni rječnik, Valencijski rječnik hrvatskih glagola , Hrvatsko nazivlje za europske pojmove: terminološko-terminografski okvir, Starohrvatski rječnik, Rječnik hrvatskoga kajkavskog književnog jezika, Tekstologija hrvatske pisane baštine, Digitalna obradba hrvatske narječne građe, Istraživanje kajkavskoga narječja, Onomastička i etimologijska istraživanja hrvatskoga jezika, Tvorbeni modeli u hrvatskoštokavskim dopreporodnim rječnicima, a pokreće se i rad na Struni, novome institutskom projektu pri Hrvatskoj zakladi za znanost. U tom je razdoblju objavljen niz izdanja, kao što su pretisci Veberove Skladnje ilirskoga jezika za niže gimnazije, Gramatičke pouke o ilirskome jeziku Ardelija Della Belle, rječnici: Rječnik govora bačkih Hrvata Ante Sekulića, Rječnik sela Hrvatski Grob Ferdinanda Takača, Njemačko-hrvatski univerzalni rječnik u suizdavaštvu s Nakladnim zavodom Globus, Lexicon Latino-Illyricum Pavla Rittera Vitezovića u suizdavaštvu s ArTrezorom, Prvi školski rječnik u suizdavaštvu sa Školskom knjigom, Kategorija brojivosti u hrvatskome jeziku Marije Znike,Hrvatska povijesna fitonimija Nade Vajs, Međimurska prezimena Anđele Frančić te niz frazeoloških rječnika. Godine 2010. dovršeno je Hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo: pjesme, plačevi i prikazanja na starohrvatskom jeziku Amira Kapetanovića, Dragice Malić i Kristine Štrkalj Despot, za koje autori dobivaju Državnu nagradu za znanost i nagradu Društva hrvatskih književnika - Judita.

Godine 2012. za ravnatelja je izabran institutski znanstvenik Željko Jozić. Odmah nakon stupanja na dužnost prihvatio se rješavanja jednog od najvećih problema hrvatskoga jezikoslovlja – pravopisa hrvatskoga jezika. Na načelima društvene odgovornosti, transparentnosti u radu i suradnje s hrvatskim jezikoslovcima sredinom 2013. godine objavljen je na internetskoj stranici pravopis.hr javno dostupan Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje kao rezultat rada institutskih znanstvenika i javne rasprave svih zainteresiranih govornika hrvatskoga jezika. Hrvatski je pravopis IHJJ-a od 31. srpnja 2013. godine za osnovno i srednje školstvo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta preporučilo za uporabu, a Hrvatski je sabor autorima dodijelio "Nagradu Ivan Filipović"u području znanstvenoga i stručnoga rada.

U 2012. godini Institut je objavio čak 10 jezikoslovnih izdanja, među kojima se posebno ističe pretisak te transkripcija i leksikografska interpretacija Mikaljina Blaga jezika slovinskoga Darije Gabrić-Bagarić, Marijane Horvat, Sanje Perić Gavrančić i Ivane Lovrić Jović, za koji su autorice dobile Državnu nagradu za znanost. Slijedi Školski rječnik hrvatskoga jezika u suizdavaštvu sa Školskom knjigom, za koji je skupina autora i urednika dobila Nagradu Grada Zagreba te Rječnik Pitava i Zavale Ante Barbića, Glasovni razvoj hrvatskoga jezika Georga Holzera, Hrvatski frazemi od glave do pete Barbare Kovačević, Mađarsko-hrvatski rječnik i brojna druga izdanja. Institutski znanstveni i stručni časopis mijenja ime u Rasprave: Časopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (od 2010. kao dvosveščani). Od ožujka 2013. godine Institut je pokrenuo kroatistički i jezikoslovni seminar Jezikoslovne rasprave (voditeljica Kristina Štrkalj Despot).

Godine 2013. objavljen je Uvod u glagoljsku paleografiju I. Matea Žagara, koji za to izdanje dobiva Državnu nagradu za znanost, a Državnu nagradu za popularizaciju znanosti i za knjigu Zažapska onomastika za 2014. godinu dobiva institutski znanstvenik Domagoj Vidović.

Potkraj 2013. godine provedena je međunarodna reakreditacija Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u organizacije Agencije za znanost i visoko obrazovanje te je Institut dobio dopusnicu za nastavak djelovanja kao jedan od najboljih javnih znanstvenih instituta u Republici Hrvatskoj. U Institutu se od 2013. godine izvode dva istraživačka projekta koje financira Hrvatska zaklada za znanost: Dokumentiranje i interpretiranje najstarijih razdoblja hrvatskoga jezika (voditelj Amir Kapetanović) i Repozitorij metafora hrvatskoga jezika (voditeljica Kristina Štrkalj Despot).

Od 2014. godine temeljna djelatnost institutskih znanstvenika organizirana je oko znanstvenih projekata koji se financiraju vlastitim sredstvima, a razgranala se i suradnja s brojnim visokoškolskim ustanovama u Republici Hrvatskoj, ali i na međunarodnim projektima.

Od 2014. godine Institut je pokrenuo manifestaciju Mjesec hrvatskoga jezika, koji spaja dva važna nadnevka: 21. veljače, Međunarodni dan materinskoga jezika, i 17. ožujka, dan kad je objavljenja Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika i kad završava spomen-tjedan Dani hrvatskoga jezika. Upravo je 17. ožujka 2014. predstavljen i prvi broj institutskoga znanstveno-popularnog časopisa Hrvatski jezik, a u suradnji s Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu organizirana je izložba 375 godina hrvatskih pravopisa. Iste je godine objavljen priručnik Hrvatski na maturi (ujedno i mrežno izdanje) Milice Mihaljević i Lane Hudeček. Objavljene su i dvije kajkavske dopreporodne gramatike: Kristijanovićeva i Szentmártonyjeva (priredila i prevela Barbara Štebih Golub), pretisci dviju Babukićevih slovnica (priredila Branka Tafra) i Hrvatskoga pravopisa Ivana Broza iz 1892. te dvije monografije o dubrovačkome govoru Ivane Lovrić Jović.

Institut 2014. godine otvara i dvije nove podružnice (uz dotadašnje u Rijeci i Zadru): u Metkoviću i Čakovcu te ispostavu metkovske podružnice u Stonu.

Institut se aktivno uključio u implementaciju standardnih školskih pisama koja su postala obvezna za sve škole u Republici Hrvatskoj od šk. god. 2014./2015., a koja su nastala kao rezultat rada metodičara, pedagoga, jezikoslovaca i likovnih umjetnika okupljenih oko projekta Jezično-likovni standardi u početnom čitanju i pisanju na hrvatskom jeziku (voditelj Ante Bežen) provedenoga na Učiteljskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Metodički priručnik o novim školskim pismima Početno pisanje na hrvatskome jeziku Ante Bežena i Siniše Reberskoga (urednik Željko Jozić) Institut objavljuje 2014. godine.

U 2015. godini od važnijih izdanja ističu se dva dijalektna rječnika: Blata na Korčuli i kajkavske donjosutlanske ikavice, a pokrenuta su i dva jezična portala: Bolje je hrvatski!, na mrežnoj adresi bolje.hr. te hrvatski terminološki portal nazivlje.hr.

U suradnji s Večernjim listom u svibnju 2015. Institut je pokrenuo nacionalni natječaj "Biramo najljepši hrvatski rukopis".

Od 2016. godine u Institutu se izvode dva nova znanstveno-istraživačka projekta koja financira Hrvatska zaklada za znanost: Govori makarskoga primorja (voditeljica dr. sc. Ivana Kurtović Budja) i Mrežni hrvatski rječnik MREŽNIK (voditeljica dr. sc. Lana Hudeček).

U 2016. godini Institut je objavio 12 knjižnih izdanja. Neka od tih izdanja doista se mogu smatrati kapitalnim izdanjima hrvatskoga jezikoslovlja, poput 1. sveska Etimološkoga rječnika hrvatskoga jezika (A – NJ) skupine autora, Osorsko-hvarske pjesmarice Kristine Štrkalj Despot ili Besjeda fra Matije Divkovića skupine autora. Objavljeni su i Lažni prijatelji Kristiana Lewisa, Prijedlozi u čakavskome ekavskom dijalektu Irene Miloš, Libro od svetoga Vlaha Ivane Lovrić Jović i Željka Jozića te Voltićeva Ilirska gramatika. Objavljeni su i važni jezikoslovni priručnici: Hrvatski na maturi sa zadatcima za vježbu Lane Hudeček i Milice Mihaljević, Prvi školski pravopis hrvatskoga jezika skupine autora i 555 jezičnih savjeta skupine autora.

U 2016. godine potpisan je sporazum o suradnji Instituta i Filozofskoga fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te je otvorena podružnica Instituta u Dubrovniku sa sjedištem na Sveučilištu u Dubrovniku.

U 2017. godini u povodu obilježavanja 50. obljetnice donošenja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika (17. ožujka) i na kraju Mjeseca hrvatskoga jezika Institut je pokrenuo novi portal Hrvatski u školi te obnovljene mrežne stranice jezičnih savjeta, a objavljen je i mrežni rječnik kajkavskih ikavaca. Institutski su znanstvenici Lana Hudeček, Željko Jozić, Kristian Lewis i Milica Mihaljević osvojili „Nagradu Ivan Filipović" za znanstveni i stručni rad u 2017. godini za knjigu „Prvi školski pravopis hrvatskoga jezika".

U 2017. objavljena je Hrvatska školska gramatika Lane Hudeček i Milice Mihaljević, Matijevićeva Horvatska gramatika Barbare Štebih Golub, Nastajanje i jezično oblikovanje hrvatskih lekcionara Vuka Tadije Barbarića, 14. svezak Rječnika hrvatskoga kajkavskog književnog jezika i druga izdanja. Iste je godine objavljen i niz mrežnih izvora Instituta: Leksičko-semantički repozitorij hrvatskoga jezika, e-Glava: Baza hrvatskih glagolskih valencija, Baza frazema hrvatskoga jezika, Računalna kolokacijska baza hrvatskoga jezika.

Od 2018. godine Hrvatska školska gramatika objavljena je kao prva mrežna javno dostupna gramatika hrvatskoga jezika na adresi gramatika.hr, a autoricama Milici Mihaljević i Lani Hudeček Hrvatski je sabor dodijelio „Nagradu Ivan Filipović" za znanstveni i stručni rad. Institut je u istoj godini pokrenuo manifestaciju Dan hrvatske glagoljice, uz potporu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Matice hrvatske, Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Staroslavenskoga instituta i Društva prijatelja glagoljice. U Institutu se od 2018. godine izvode još dva kompetitivna projekt koja financira Hrvatska zaklada za znanost: Dinamičnost kategorija specijaliziranoga znanja (voditeljica dr. sc. Ana Ostroški Anić) i Istraživanje antroponimije na tlu Hrvatske u XV. stoljeću (voditeljica dr. sc. Ankica Čilaš Šimpraga).

Objavljena su i vrijedna izdanja: Slivanjski govori: fonologija i morfologija Perine Vukše Nahod, Struktura povatnih glagola i konstrukcija sa se u hrvatskome jeziku Ivane Oraić Rabušić i Rječnik suvremenih hrvatskih osobnih imena Ankice Čilaš Šimprage, Dubravke Ivšić Majić i Domagoja Vidovića.

Na prijedlog Instituta Hrvatski je sabor 22. veljače proglasio službenim Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva koji se prvi put obilježava od 2019. godine. Na taj je dan predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje dodijelila Povelju Republike Hrvatske za izniman doprinos očuvanju i njegovanju hrvatskoga jezika. Društvo sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu dodijelilo je Ivani Brač Godišnju nagradu Društva mladim znanstvenicima i umjetnicima u 2018. za monografiju „Instrumental u hrvatskom jeziku".

Od 2019. godine na mrežnoj adresi rječnik.hr, odnosno rjecnik.hr javno je dostupan Školski rječnik hrvatskoga jezika koji je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje objavio u tiskanome izdanju u sunakladništvu sa Školskom knjigom 2012. godine.

O 350. obljetnici tiskanja prvoga kajkavskoga rječnika Dictionar Jurja Habdelića te 280. obljetnici tiskanja Gazophylaciuma Ivana Belostenca Institut je na internetu učinio dostupnim sve dotad tiskane sveske Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika na adresi kajkavski.hr.

O 500. obljetnici tiskanja prvoga književnoumjetničkog djela na hrvatskome jeziku Judite Marka Marulića Institut je objavio novo čitanje (Marijana Horvat i Vuk-Tadija Barbarić) i prilagodbu suvremenomu hrvatskom jeziku (Vuk-Tadija Barbarić, Marijana Horvat, Željko Jozić, Kristian Lewis, Sanja Perić Gavrančić i Kristina Štrkalj Despot).

Na inicijativu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Ministarstvo kulture i medija RH u listopadu 2021. godine proglasilo je bunjevačke govore nematerijalnom kulturnom baštinom Republike Hrvatske.

Institut za hrvatski jezik (od 2023.)

Na prijedlog Ravnateljstva Instituta te uz odluku Znanstvenoga vijeća i Upravnoga vijeća Instituta Ministarstvo znanosti i obrazovanja donijelo je odluku o preimenovanju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Institut za hrvatski jezik.