Gramatike Instituta za hrvatski jezik

Zanimanje za gramatički aspekt jezika od samih je početaka u Institutu bilo živo, a rezultat toga stručnog interesa za gramatičku problematiku jesu tri gramatike hrvatskoga jezika koje su izrađene u Institutu u razdoblju od dvadesetak godina (od kasnih 60-ih do ranih 90-ih god. 20. st.).

Prva je među njima "kratka gramatika", izrađena u Odsjeku za jezik i leksikografiju Instituta. Na traženje izdavača, ta je gramatika načinjena kao dodatak Jezičnom savjetniku, koji je kao institutsko djelo objavljen 1971. god. u izdanju Matice hrvatske. Gramatiku su izradili Slavko Pavešić i Zlatko Vince.
Gramatičko je gradivo u toj gramatici, uobičajenim redoslijedom, od fonetike do sintakse, izloženo na nešto više od stotinjak stranica. Za gramatiku zaista kratko, ali pregledno i uglavnom problemski učinkovito. Posebno se vodilo računa o usmjeravanju čitateljeve pozornosti "na praktična gramatička pitanja", o ukazivanju na "pogreške" i o upućivanju na "pravilna rješenja".
Po tome je način izlaganja gradiva u gramatičkom dijelu prilagođen savjetničkoj svrsi cijele knjige: da uz savjetnički dio bude pouzdan vodič u prepoznavanju normi suvremenoga književnog jezika. Težeći tom cilju, autori ga u velikoj mjeri uspijevaju i ostvariti. Dokaz je tomu činjenica da je gramatički dio Jezičnoga savjetnika, u vrijeme kad se pojavio, naišao na jednodušnu pozitivnu ocjenu stručne i šire kulturne javnosti, s time da se može reći kako se ta ocjena nije bitno promijenila ni do danas. Jednom riječju, "kratka" je institutska (Pavešić-Vinceova) gramatika uz savjetnik imala "iznimno važnu ulogu u razvoju hrvatskoga standardnog jezika, hrvatske jezične posebnosti, i u oblikovanju svijesti o postojanju i potrebi čuvanja te jezične posebnosti".
Druga gramatika izrađena u Institutu za hrvatski jezik bila je Priručna gramatika hrvatskoga književnog jezika, objavljena kao institutsko djelo 1979. god. u izdanju Školske knjige. Gramatiku su izradili Eugenija Barić, Mijo Lončarić, Dragica Malić, Slavko Pavešić, Mirko Peti, Vesna Zečević i Marija Znika, a posao oko izrade vodio je S. Pavešić. Prilozima o naglasku izradi su toga djela pridonijeli još Valentin Putanec i Danijel Alerić.
Ta je gramatika do sada doživjela četiri izdanja. Osim prvoga, jedno ponovljeno i bez promjena u tekstu, tek s neznatno izmijenjenim naslovom, kao Gramatika hrvatskoga književnog jezika, 1990. Treće je izdanje, 1995 - znatno izmijenjeno, dorađeno i prošireno - objavljeno pod naslovom Hrvatska gramatika, a četvrto je pod istim naslovom ponovljeno 1997. bez znatnijih izmjena. U trećem izdanju objavljen je i povijesni pregled razvoja hrvatskoga književnog jezika koji je u prvom izdanju najviše iz političkih razloga izostavljen.
Kad se pojavila, Priručna je gramatika i po iscrpnosti opisa jezičnih pojava i po načinu njihove obrade u nas predstavljala stanovitu novost. Na gramatički se opis u toj knjizi gotovo u svim dijelovima, od fonetike i fonologije do sintakse, primjenjuju novije teoretske spoznaje suvremene lingvistike. Uvodi se suvremena metodologija opisa i njojzi primjerena terminologija. Njome se opisuju gramatički odnosi u hrvatskom jeziku koji su dotada bili slabo ili nikako opisani. Gramatika je zamišljena i izvedena kao gramatika općega tipa, koja može poslužiti "kao priručnik učenicima srednjih škola, studentima viših i visokih škola, nastavnicima hrvatskoga ili srpskoga jezika i nastavnicima stranih jezika i svima koji se zanimaju za hrvatski književni jezik".
Premda je zbog naziva hrvatski književni jezik u svom naslovu u vrijeme izlaska na samom početku bila politički okvalificirana kao nacionalistička, a i zabranjena kao udžbenik za upotrebu u školi, ta je gramatika, uz niz kritičkih primjedbi koje su za takvu vrstu djela uobičajene, od stručne javnosti bila relativno dobro prihvaćena, pogotovo kao podloga za daljnji sustavan rad na gramatičkom opisu hrvatskoga jezika, a služila je i kao obvezna literatura studentima za studij kroatistike na fakultetima.
Treća je od institutskih gramatika "velika gramatika", zamišljena kao dokumentirana znanstvena gramatika kojoj je cilj da na suvremen način da "pun uvid u cjelokupnost stanja i odnosa u hrvatskom književnom jeziku". U sklopu gramatike kao poseban dio predviđena je i stilistika suvremenoga jezika. Takav je gramatički projekt zasnovan u Institutu 1968. na inicijativu i pod vodstvom tadašnjeg njegova direktora Ljudevita Jonkea. Osim zaposlenika Instituta (Valentina Putanca, Slavka Pavešića, Danijela Alerića, Božidara Finke i drugih), na projektu su kao urednici i autori pojedinih dijelova gramatike angažirani i vanjski suradnici: Milan Moguš za povijesni pregled razvoja hrvatskoga književnog jezika, Dalibor Brozović za fonologiju, Ivo Škarić za fonetiku, Stjepan Babić za tvorbu riječi, Radoslav Katičić za sintaksu, Vatroslav Kalenić za stilistiku.
Kako je rad na pojedinim dijelovima nejednako napredovao, a organizacijska shema vođenja poslova na projektu kao cjelini nije bila dovoljno čvrsta i učinkovita, s vremenom je bivalo sve očitije da se pojedini autorski prilozi neće moći objediniti u jednoj knjizi koja bi i koncepcijski i deskriptivno i terminološki predstavljala cjelovito gramatičko djelo. Stoga je odlučeno da se prispjeli rukopisi Tvorbe riječi i Sintakse kao nacrti za gramatiku objave u posebnim knjigama. U Institutu se osim toga javio i problem nedostatka financijskih sredstava za tiskanje tako opsežnih rukopisa. Zato se sav posao u vezi s tim prenosi na Akademiju, koja u suradnji s izdavačkom kućom Globus 1986. objavljuje Babićevu Tvorbu riječi i Katičićevu Sintaksu, a 1991. kao nacrte za gramatiku Babić-Brozović-Moguš-Pavešić-Škarić-Težakov Povijesni pregled, glasove i oblike hrvatskoga književnog jezika. Iste se godine u neizmijenjenu obliku ponovno objavljuju Tvorba riječi i Sintaksa. Zbog smrti V. Kalenića u izradi stilistike ostalo se na samom početku (nacrt).
Potvrđujući postojanje hrvatskoga književnog jezika kao zasebnoga lingvističkog entiteta i dajući poticaje njegovu nesmetanom razvoju, sve su tri institutske gramatike u hrvatskoj sociokulturnoj sredini odigrale važnu ulogu, njegovanju jezične kulture dajući svoj ne tako mali doprinos.

Četvrta je institutska gramatika "Hrvatska školska gramatika" dviju institutskih znanstvenih savjetnica Milice Mihaljević i Lane Hudeček. Potpuno nov pristup i razrada gramatičkih tema iz obuhvata školskoga programa hrvatskoga jezika u osnovnim i srednjim školama rezultirao je pristupačnom i metodički prilagođenom gramatikom, koja uz zanimljive i šaljive ilustracije otvara novo poglavlje u pristupu jezičnim sadržajima Instituta za hrvatski jezik.

Pravopis

pravopis.hr

Gramatika

gramatika.hr

Savjetnik

jezicni-savjetnik.hr

Bolje.hr

bolje.hr

Hrvatski u školi

hrvatski.hr

Riznica

riznica.ihjj.hr

Nazivlje

nazivlje.hr

Matura

matura.ihjj.hr

Frazemi

frazemi.ihjj.hr

Valencije

valencije.ihjj.hr

Kolokacije

ihjj.hr/kolokacije/

Metafore

ihjj.hr/metafore/