Projekti u okviru osnovne djelatnosti

Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Voditelj: Željka Brlobaš

O projektu

Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika obrađuje i prikazuje jezično blago kajkavskoga književnog jezika, koji je od 16. st. do polovine 19. st. bio zajednički književni jezik sjeverozapadnoga dijela Hrvatske, sa Zagrebom kao glavnim političkim i kulturnim središtem. Izradbom Rječnikapopunit će se praznina u obradbi i prikazu jednoga razdoblja hrvatskoga jezika dugoga četiri stoljeća, kada je na kajkavskoj narječnoj osnovici funkcionirao kao standardni jezik, prije prihvaćanja standardnoga jezika štokavske strukture.

1. Stvaranje ideje o izradbi

Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika (RHKKJ) prvi je veliki leksikografski projekt koji je nakon Akademijina rječnika (Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU,) Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (tada JAZU) povjerila Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje (tada Institut za jezik, osnovan 1948.), koji je bio jednom od njezinih ustrojbenih znanstvenih jedinica. Rječnik su u potpunosti osmislili i započeli s prikupljanjem građe i ispisom tadašnji znanstveni suradnici Instituta za jezik (V. Barac-Grum, Z. Reizer, A. Šojat i V. Zečević) pod vodstvom akademika Božidara Finke.

Zamisao o izradbi RHKKJ-a kao zasebnoga djela datira u Akademiji još od tridesetih godina prošloga stoljeća, jer u velikom Akademijinu rječniku u izboru građe za stvaranje leksikografskoga korpusa hrvatskoga jezika, pored štokavskih i čakavskih pisanih izvora, nisu bili obuhvaćeni i kajkavski. Zanemarivanje kajkavskoga narječja trajno se osjećalo kao velik propust u ARj. Zato je Leksikografski odbor Akademije na sjednici 2. travnja 1936. godine odlučio da "Akademija izda Rječnik kajkavskoga dijalekta kao zasebno djelo". Međutim, s pripremnim se radovima za izradbu rječnika započelo tek mnogo kasnije, 1963. godine, na inicijativu M. Krleže i A. Augustinčića.

Svi osnovni podatci o rječniku (problemski dio, bibliografija izvora, upute za obrađivanje, popis stručne literature) objavljeni su u prilogu B. Finke "O povijesnom rječniku hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika" (Ljetopis JAZU, 70, Zagreb, 1965) i u Finka-Reizer-Šojatovu "Naputku za rad na Rječniku hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika" (Rasprave Instituta za jezik, 2, Zagreb, 1973). U 1. svesku I. knjige Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika nalaze se uvodni članci Božidara Finke „O Rječniku hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika“ (str. 7–10), „O popisu izvora za Kajkavski rječnik“ (str. 11–12), potom „Popis izvora za Kajkavski rječnik abecednim redom kratica“ Zore Reizer (str. 13–48), „Opis obradbe i upute za služenje Rječnikom“ B. Finke (49–56) te „Priručna literatura i pojmovne kratice“ A. Šojata (str. 60–65).

2. Popis tiskanih svezaka, popis urednika, redaktora i obrađivača

Godine 1984. izlazi 1. svezak Rječnika, a zadnji je 13. svezak (pristojnost razbor) tiskan 2014. g. Svaki se svezak sastoji od 50 a. a., tj. 240 stranica; tri sveska čine jednu knjigu.

Urednik je rječnika, glavni redaktor i voditelj projekta do 8. sveska bio akademik Božidar Finka. Na uredničkom poslu od 9. sv. nasljeđuje ga akademik Radoslav Katičić.

Obrađivači i redaktori rječnika:

I. knjiga

1. svezak 1984. (A – cenina), obrađivači: V. Barac-Grum, I. Kalinski, Z. Reizer, A. Šojat, V. Zečević; redaktori: B. Finka (glavni redaktor), V. Barac-Grum, I. Kalinski, M. Lončarić, A. Šojat, N. Vajs, V. Zečević.

2. svezak 1985. (cenitel – drištavica), obrađivači: V. Barac-Grum, M. Lončarić, M. Mamić, Z. Reizer, V. Zečević; redaktori: B. Finka (glavni redaktor), V. Barac-Grum, I. Kalinski, M. Lončarić, A. Šojat, N. Vajs, V. Zečević.

3. svezak 1986. (drištlo – hirkanski), obrađivači: V. Barac-Grum, M. Lončarić, M. Mamić, Z. Reizer, A. Šojat; redaktori: B. Finka (glavni redaktor), V. Barac-Grum, I. Kalinski, M. Lončarić, A. Šojat, N. Vajs, V. Zečević.

II. knjiga

4. svezak 1988. (hiršavski – kaļati (se)), obrađivači: V. Barac-Grum, M. Lončarić, Mile Mamić, Z. Reizer, A. Šojat; redaktori: B. Finka (glavni redaktor), V. Barac-Grum, I. Kalinski, M. Lončarić, A. Šojat, N. Vajs, V. Zečević.

5. svezak 1989. (kaļe – lazno), obrađivači: V. Barac-Grum, M. Čunčić, M. Lončarić, T. Prpić, Z. Reizer, A. Šojat, N. Vajs, V. Zečević; redaktori: B. Finka (glavni redaktor), V. Barac-Grum, I. Kalinski, M. Lončarić, A. Šojat, N. Vajs, V. Zečević.

6. svezak 1991. (laž – mučitelica), obrađivači: V. Barac-Grum, M. Čunčić, A. Frančić, M. Mamić, M. Menac-Mihalić, T. Prpić, Z. Reizer, N. Vajs, V. Zečević; redaktori: B. Finka (glavni redaktor), V. Barac-Grum, I. Kalinski, M. Lončarić, A. Šojat, N. Vajs, V. Zečević.

III. knjiga

7. svezak 1995. (mučitelstvo – nestaja), obrađivači: V. Barac-Grum, A. Frančić, A. Jembrih, I. Kalinski, M. Lončarić, M. Mamić, M. Menac-Mihalić, N. Vajs, V. Zečević; redaktori: B. Finka (glavni redaktor), V. Barac-Grum, I. Kalinski, M. Lončarić, A. Šojat, N. Vajs, V. Zečević.

8. svezak 1999. (nestajati – okobola), obrađivači: M. Dedaić, A. Frančić, L. Hudeček, A. Jembrih, I. Kalinski, A. Šojat, V. Švaćko, N. Vajs, V. Zečević; redaktori: V. Zečević (glavni redaktor), V. Barac-Grum, I. Kalinski, M. Lončarić, A. Šojat, N. Vajs.

9. svezak 2002. (1. okol – pedesetoletni), obrađivači: V. Barac-Grum, A. Frančić, L. Hudeček, I. Kalinski, A. Šojat, V. Švaćko, V. Zečević; redaktori: V. Zečević (glavni redaktor), M. Lončarić, N. Vajs.

IV. knjiga

10. svezak 2005. (pedńic – poniznomolben), obrađivači: A. Celinić, I. Kalinski, Z. Meštrović, V. Zečević; redaktori: N. Vajs (glavni redaktor), A. Celinić, V. Zečević.

11. svezak 2008. (poniznomolen – prekogazļiv), obrađivači: Ž. Brlobaš, A. Celinić, I. Franić, I. Kalinski, K. Lewis, A. Ptičar, B. Štebih Golub, N. Vajs, V. Zečević; redaktori: N. Vajs (glavni redaktor), Ž. Brlobaš, V. Zečević.

12. svezak 2011. (prekogledni – pristati), obrađivači: Ž. Brlobaš, A. Celinić, H. Heffer, I. Kalinski, B. Štebih Golub; redaktori: N. Vajs (glavni redaktor), Ž. Brlobaš, V. Zečević.

V. knjiga

13. svezak 2014. (pristojnost – razbor), obrađivači: Ž. Brlobaš, I. Franić, I. Kalinski, K. Lewis, A. Ptičar, B. Štebih Golub; redaktori: N. Vajs (glavni redaktor), Ž. Brlobaš, V. Zečević.

3. O kajkavskom književnom jeziku

U rječniku se leksikografski obrađuje jezično blago kajkavskoga književnog jezika koji je od 16. do polovice 19. st. bio zajednički književni jezik Hrvata sjeverne, tzv. banske Hrvatske sa Zagrebom kao glavnim političkim i kulturnim središtem. Rječnik je jedno od fundamentalnih djela hrvatske povijesne leksikografije, čijom će se konačnom izradbom popuniti praznina u obradbi i prikazu hrvatskoga jezika jednoga njegova razdoblja, dugoga četiri stoljeća, kada je na kajkavskoj narječnoj osnovici funkcionirao kao standardni jezik (nakon toga se i u užoj Hrvatskoj prihvaća standardni jezik štokavske osnovice). Prema tome, izradbom Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika, u odnosu na Akademijin rječnik, dobit će se zaokružena leksikografska slika i cjelovit pogled na leksičke standardizacijske procese i na udio tronarječnoga obilježja pisane riječi u razvoju hrvatskoga jezika.

4. O korpusu RHKKJ

Za stvaranje korpusa RHKKJ izabrano je više od 400 kajkavskih izvora (više od 300 objavljenih, 38 rukopisnih djela i 43 izvora iz kajkavske književnosti 20. stoljeća). Među izvorima se nalaze svi poznati kajkavski rječnici: Habdelićev, Belostenčev, Sušnik-Jambrešićev, Patačićev i Radices latinae linguae, aneksni rječnici u gramatikama i gramatike hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika, potom razni povijesno-pravni dokumenti, nabožno-duhovni, etičko-didaktički, popularno-znanstveni tekstovi, tekstovi određenih struka (medicina/veterina, matematika/aritmetika) te publicistička i literarna djela sve do Balada Miroslava Krleže.

U kartoteci, koja je korpus za obradbu rječnika, nalazi se više od 1,000.000 natuknički ispisanih kartotečnih leksičkih jedinica, svaka u svom rečeničnom kontekstu i s naznakom izvora. U Institutu je, osim toga, pohranjen velik broj izvornih bibliotečnih primjeraka originalnih izdanja, rukopisa, kao i velik broj fotokopija raznih djela te više od stotinu slikovno digitaliziranih izvora koji se čuvaju u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Mogućnost uvida i konzultiranje u samim izvorima nužni su radi provjere pojedinih ispisa, ali i upoznavanja širega konteksta što pomaže pri određivanju uporabe ili semantizma riječi.

5. Glavne značajke leksikografske obradbe Rječnika i struktura rječničkoga članka

Kao što je već rečeno, RHKKJ tip je povijesnoga rječnika kojim će se, uz veliki povijesni Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU (I.-XXIII., 1880.–1976.), zaokružiti leksikografska obradba hrvatske jezične baštine od prvih spomenika do kraj 19. stoljeća.

Leksikografski pristup obradbi kajkavskoga rječnika, koji se temelji na korpusnoj građi prikupljenoj iz svih dostupnih kajkavskih tiskanih i rukopisnih djela, moguće je sažeti na sljedeći način:

  • izvori za RHKKJ uglavnom su originalna izdanja djela i rukopisi koji zahtijevaju umijeće čitanja i rukopisnih tekstova i kompetenciju obrađivača u transkripciji tekstova, kao i kritičkoga čitanja
  • nužno je poznavanje složene kajkavske grafije u četverostoljetnome razdoblju (razlikovanje glasova lj i nj od glasovnih sljedova l+j, n+j, razlikovanje glasova s–z, š–ž, c–č–ğ i samoglasnoga r u sljedovima er, ar
  • u uspostavljanju natuknice provode se suvremene jezične i pravopisne pojave i promjene (jednačenje po zvučnosti, u izvednicama i tvorenicama ispadanje suglasnika)
  • kajkavski književni jezik još je uvijek nedovoljno istražen i opisan (izuzimajući gramatički opis Antuna Šojata, Kratki navuk jezičnice horvatske, Jezik stare kajkavske književnosti, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2009.) na svim jezičnim razinama (fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i semantičkoj), stoga se pri leksikografskoj obradbi svake natuknice na neki način proučavaju i uspostavljaju spomenute jezične razine
  • pri određivanju svih potvrđenih morfoloških oblika promjenjivih vrsta riječi potrebno je poznavanje povijesnoga razvoja hrvatskoga jezika (deklinacija, konjugacija, glagolski vid, glagolske rekcije, komparacija pridjeva i sl.)
  • važno je identificirati posuđenice koje su u kajkavski prodirale u raznim razdobljima iz raznih jezika i dijalekata i utvrditi jezik ili dijalekt davatelj, što traži pomno istraživanje i konzultaciju rječnika drugih jezika (pri etimološkom određivanju često je teško jednoznačno identificirati jezik davatelj i zahtijeva uključivanje kulturološkoga i društvenopovijesnoga konteksta)
  • uz natuknice se donose podatci o tvorbenom statusu riječi (vid, glagolske imenice, mocijski parnjaci), tj. tvorbene definicije koje će omogućiti sustavniji opis zakonitosti tvorbe riječi u kajkavskom književnom jeziku
  • semantička je obradba izuzetno složena jer se za utvrđivanje značenja pojedine riječi polazi isključivo od potvrda i tako razrađuje semantizam svake riječi. Definicije su kao i u jednojezičnom rječniku opisne, uz navođenje ekvivalenata, a riječi s istim značenjem, dakle sinonimi, međusobno se povezuju i uspostavlja se mreža sinonima, što daje novu dimenziju kajkavskom književnom jeziku. Posebno je zahtjevna, primjerice, semantička obradba polisemnih riječi s bogatom kolokacijskom i frazeološkom uporabom te brojne riječi s terminološkom uporabom (kajkavsko stručno nazivlje često traži interdisciplinarni pristup i konzultaciju stručne literature i stručnjaka iz drugih područja).

Prema tome, shema se leksikografskoga članka sastoji od:

  • natuknice uspostavljene suvremenim pravopisom
  • potvrđenih morfoloških oblika u izvornom pravopisu
  • etimoloških naznaka za alogloteme
  • gramatičke definicije natuknice
  • opisne definicije i/ili standardnog ekvivalenta
  • emantičke razradbe značenja polisemnih riječi
  • oprimjerenja svakoga značenja rječničkim potvrdama i s po jednim primjerom iz svakoga stoljeća drugih izvora.

S obzirom na to da u izradbi rječnika sudjeluje velik broj autora-obrađivača koji s različitim stupnjem znanja, umješnosti i poznavanja leksikografskih postupaka obrađuju pojedine segmente rječnika, za postizanje ujednačenog i koherentno strukturiranog teksta rječnika kao jedne cjeline važna je uloga redaktora koji na neki način preispituju cjelokupni leksikografski ustroj obradbe i usustavljuju individualne neujednačenosti i nepovezanosti.

6. Od klasičnoga upisa, preko digitalizacije, prijenosa u softlex prema mrežnom objavljivanju Rječnika

Digitalizacija

Budući da izradba Rječnika traje već nekoliko desetljeća, posve je normalno očekivati da se napredak tehnologije odražavao i na način upisa rječnika i pripreme tekstova za tisak, kao i na sam način leksikografske obradbe.

Sve do kraja devedesetih godina prošloga stoljeća leksikografska se obradba odvijala pisanjem rukom na arke trgovačkoga papira, a potom su se ti tekstovi prepisivali pisaćim strojevima, kolacionirali i davali u klasičan tisak nakon klasične pripreme. Prvih 5 svezaka Rječnika, do 1989. g., tiskano je na taj način.

Od 6. sveska počinje se obradbom rječnika u programu MS Word te taj svezak 1991. izlazi pripremljen računalnim slogom, koji se dalje primjenjuje sve do zadnjega izašloga 11. sveska Rječnika.

Ipak, osim promjene u računalnoj pripremi teksta za tisak, do bitnih promjena dolazi i u načinu obradbe i upisu Rječnika. U nastojanju da se uhvati korak sa suvremenim trendovima mrežne objave i ponukani željom da se nacionalna baština i rezultati znanstvenoga rada pokažu i učine dostupnima svekolikoj znanstvenoj i inoj javnosti, potaknuta je ideja o digitalizaciji dosada tiskanih svezaka.

Tako se 2003. pristupilo digitalizaciji prvih šest svezaka, koje je skeniranjem trebalo pretvoriti u digitalne slike i iz njih strojnim prepoznavanjem slova/pismena (OCR) dobiti tekst. U tom postupku dolazi do pogrješaka koje je trebalo ispraviti. Tako ispravljeni tekstovi spremali su se kao rtf oblik koji nije podesan za objavljivanje na mrežnim stranicama jer korisniku ne omogućuje laku pretragu i prikaz, ali je digitalizirani tekst do tada izrađenoga Rječnika postao nezamjenjiv i jedini moguć oblik za svladavanje daljnjih koraka. Taj je dio pretvaranja u digitalni oblik u okviru projekta tijekom 2 godine u cijelosti obavio dr. sc. Željko Jozić, sadašnji ravnatelj Instituta.

Program Softlex

Budući da se digitalizacijom dobilo pripremljenih prvih 6 svezaka Rječnika, a za 7., 8. i 9. svezak već je postojao rtf oblik, zahvaljujući računalnoj pripremi teksta za tisak, sljedeći je korak bio prijenos teksta Rječnika iz rtf oblika u računalni program softlex, što je 2005./2006. godine obavila vanjska suradnica na projektu Ljiljana Jojić.

Rječničke je elemente u softlexu valjalo precizno definirati tako da u potpunostislijede uspostavljenu leksikografsku strukturu koja se pojavljuje i u tiskanom obliku. U tome je radu trebalo također načiniti ručne ispravke i prilagodbe: primjerice, tijekom dugogodišnjega rada na Rječniku dolazilo je do manjih ili većih odstupanja od zadanog obrasca u pojedinim segmentima pa se prijenosom u softlex veliki dio tih neujednačenosti odmah uočio i korigirao. Prijelaskom na taj program, odmah se uočila njegova velika prednost jer je tekst u cjelini postao dostupan i otvoren različitim provjerama. Obradba se Rječnika od 2006. godine odvija u tome programu.

Računalni je program omogućio kontrolu ispravnoga upisa pojedinih leksikografskih elemenata, uspostavu leksikografskoga povezivanja, tzv. linkova između pojedinih elemenata (uputnice, usporednice, sinonimi) i različita pretraživanja radi poboljšanja i usklađivanja dosadašnje obradbe.

Budući da je na taj način rječnik postao stalno dostupna cjelina, nužno se mijenja i sam leksikografski način obradbe jer se svaka uočena pogrješka u prethodnoj obradbi može ispraviti, mogu se nadopuniti rječničke potvrde tekstualnim dijelom koji je od neprocjenjive važnosti za preciziranje značenja i uspostave novoga sinonimijskoga povezivanja i korigiranja dosadašnje obradbe, što do sada, dakako, zbog sukcesivnosti izlaženja svezaka, nije bilo moguće.

Zahvaljujući tom programu, postigao se visok stupanj usklađenosti teksta i rad na Rječniku postao je znatno jednostavniji, sigurniji i jednom riječju, leksikografska je obradba tom novom dinamikom znatno unaprijeđena. Rječniku se sada pristupa kao jedinstvenoj cjelini, a to znači da će jednoga dana kada bude mrežno objavljen, predstavljati jednu drugu, modificiranu i , umnogome, poboljšanu verziju Rječnika.

Mrežno objavljivanje

Rječnik sastavljen korištenjem programa softlex moguće je pohraniti u xml formatu. Takav xml format međutim nije pogodan za digitalno objavljivanje jer sadržajni i oblikovni elementi leksikografskih članaka nisu jasno razgraničeni i jednoznačni, a hijerarhijski odnosi među elementima tek su u manjoj mjeri uspostavljeni. To je razumljivo imajući u vidu da je softlex prvenstveno namijenjen sastavljanju i pripremi tiskanih, a ne digitalnih rječnika.

Kako bi se sadržaj Rječnika pripremio za digitalno objavljivanje, softlexovxml zapis treba preoblikovati u skladu s postojećim leksikografskim smjernicama i standardima TEI-ja (Text Encoding Intitiative) i LMF (Lexical Markup Framework). Takav bi xml zapis postao temeljem za mrežno objavljivanje Rječnika, koji bi osim uobičajene pretrage po natuknicama, omogućavao i pretragu po značenjskoj, etimološkoj i ostalim sastavnicama rječničkoga članka, uz mogućnost ograničavanja prikaza na pojedine sastavnice, te istodobni prikaz svih relevantnih sastavnica iz više međusobno povezanih rječničkih članaka, čime bi se izbjegli višestruki prelasci s jednog članka na drugi i potraga za željenom sastavnicom unutar članka, a time i znatno olakšala uporaba rječnika, posebno ako se uzme u obzir složena struktura i međusobna povezanost rječničkih članaka.

7. Izradba rječnika

Leksikografska obradba Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika odvija se unutar Odjela za povijest hrvatskoga jezika i povijesnu leksikografiju u okviru institutskoga znanstvenog projekta (do 2012. kao znanstveni projekt 212-2120920-0927 uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta).

Nakon brojnih dosadašnjih suradnika i autora leksikografske obradbe po svescima te prijašnjih voditelje projekta i redaktora trenutno su suradnice na Rječniku dr. sc. Željka Brlobaš i doktorandica Martina Horvat, prof. (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje) te dr. sc. Ivana Klinčić (u okviru projekta Leksikografska obradba i interpretacija korpusa Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika Instituta, Europskoga socijalnog fonda – Razvoja ljudskih potencijala i Europskih strukturnih investicijskih fondova).

Na temelju utvrđenoga i ustaljenoga leksikografskog modela obradbe cilj je nastaviti izradbu povijesnoga rječnika kajkavskoga književnog jezika i rezultate obradbe, poslije provedene redakture autorski obrađenih dijelova rječničkoga teksta i pripreme prijeloma i provedbe tiska, objavljivati u sljedećim svescima.

Od 11. sveska upis nove leksikografske obradbe u softlexovu programu istodobno se odražava na cjelokupnu strukturu Rječnika. Zbog stalnih nužnih nadopuna rječničkih potvrda, sinonimijskoga povezivanja i korekcije postojećega leksikografskoga teksta svaki od obrađivača istodobno nadopunjuje rječničkim potvrdama i primjerima još neobrađene lekseme u abecedariju i međusobno ih povezuje. Uz praćenje leksikografske obradbe i stalnu redakciju glavnoga urednika trebalo bi ubrzati dovršenje cjelokupne obradbe rječnika.

Suradnici na projektu

1. Osobni podatci:Martina Horvat (r. Samardžija) rođena je u Zagrebu 25. studenog 1979.2. Radno iskustvo:2007. - danas - Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje2005. - 2007. - lektorica na Croaticumu - hrvatskomu je...

Pročitaj više

Lana Hudeček znanstvena je savjetnica u trajnome zvanju u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Područje je njezina znanstvenoga bavljenja u prvome redu suvremena jezična norma i jezično planiranje, terminolog...

Pročitaj više

Ivana Klinčić rođena je 22. travnja 1975. godine u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završila je jednopredmetni studij kroatistike, a status dokto...

Pročitaj više

1. Osobni podatci Ime i prezime: Kristian Lewis Godina i mjesto rođenja: 1975., Zagreb Obitelj: supruga Ana, sin Nikola i kći Katarina 2. Radno iskustvo 2001. – danas – Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, z...

Pročitaj više

Zaposlenje: 1998. – 2000. Osnovna škola Tina Ujevića u Zagrebu 1. travnja 2000. – ... Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu, Odjel za povijest jezika i povijesnu leksikografiju Rad u nastav...

Pročitaj više

Pravopis

pravopis.hr

Struna

struna.ihjj.hr

Savjetnik

jezicni-savjetnik.hr

Riznica

riznica.ihjj.hr

Hrvatski u školi

hrvatski.hr

Nazivlje

nazivlje.hr

Bolje.hr

bolje.hr

Matura

matura.ihjj.hr