Institut za hrvatski jezik

O projektu

Srednjovjekovno teološko-filozofsko djelo De imitatione Christi, priručnik namijenjen katoličkoj pobožnosti i duhovnosti, čije se autorstvo pripisuje Tomi Kempenskom i/ili Ivanu Gersonu, najprevođenije je djelo europske pisane kulture nakon Biblije. Kako na latinskome izvorniku tako i u prijevodima djelo je doživjelo nekoliko tisuća izdanja tiskanih diljem Europe, što pokazuje intenzitet napora u istraživanju njegova nastanka i želju da se ono priskrbi nacionalnoj književnosti.

Prvi poznati hrvatski prijevod Imitacije nije u velikom zakašnjenju za drugim europskim prijevodima na nacionalne jezike. Marulićev tekst Od naslidovan'ja Isukarstova i od pogarjen'ja tašćin segasvitnjih iz 1500. godine, pojavljuje se samo dvanaest godina nakon prvoga tiskanog talijanskog prijevoda u Veneciji (1488.), a ujedno je i prvi prijevod toga djela na neki slavenski jezik. Autograf Marulićeva Naslidovan’ja je izgubljen, no tekst je sačuvan u dva prijepisa (tzv. zadarskom i tzv. londonskom rukopisu). Prvi je put u transkripciji objavljen 1971./1972. godine u Čakavskoj riči prema nepotpunom tzv. londonskom rukopisu (Morović 1971. i 1972.), a zatim je 1989. godine u dva neovisna izdanja tiskan cjelovit tekst tzv. zadarskoga rukopisa (Kulundžić i Derossi 1989.; Moguš 1989.). Zahvaljujući velikom interesu hrvatskih filologa za to Marulićevo djelo, čakavska je inačica Imitacije daleko istraženija nego gore navedena štokavska i kajkavska, o čemu svjedoči opsežna bibliografija radova iz koje ovdje kronološkim redom izdvajamo dosad objavljene transkripcije i pripadajuće jezičnopovijesne studije:

• Morović, Hrvoje. 1971./1972. Marulićev prijevod glasovitoga srednjovjekovnog djela “De imitatione Christi”. Čakavska rič. Vol. I. No. 2., 79–115; Vol. 2. No 1., 155–193 (Transkripcija i prijepis tzv. londonskoga rukopisa)
• Kulundžić, Zvonimir; Derossi, Julije. 1989. Od naslidovan'ja Isukarstova i od pogarjen'ja tašćin segasvitnjih. Zadar – Duvno. (Transkripcija tzv. zadarskoga rukopisa)
• Moguš, Milan. 1989. Marko Marulić. Od naslidovan'ja Isukarstova i od pogarjen'ja tašćin segasvitnjih. Split.
• Horvat, Marijana. 2005. Jezik Marulićeva djela Od naslidovan'ja Isukarstova i od pogarjen'ja tašćin segasvitnjih. Disertacija (rukopis). Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

U Knjižnici Samostana male braće u Dubrovniku čuva se rukopis (sign. 74) pod naslovom Četar libra Ivana Gersona od nasl'jedovan'ja Isukrstova i od pogrde od svijeta bez imena autora s datacijom iz 1639. godine. Budući da je Kašićev prijevod Imitacije objavljen dvije godine kasnije (1641.), ovaj rukopis određujemo kao najstariju zasad poznatu štokavsku inačicu. Rukopis 1977. godine spominje Zvonimir Kulundžić dovodeći ga u vezu s Marulićevim tekstom: „Usporedbom teksta u zagrebačkom kodeksui teksta ovog kodeksa, dolazi se do solidno fundiranog zaključka da je to slobodna redakcija Marulićeva prijevoda u dubrovačkom idiomu XVII. stoljeća, koji nam je danas neusporedivo bliži od splitskog idioma XV./XVI. stoljeća, drugim riječima od Marulićeva jezika.“ (Kulundžić 1977: 508). Petar Bašić prvi je detaljnije istraživao tzv. „dubrovački“ rukopis uspoređujući njegova grafijska obilježja i prijevodna rješenja s Marulićevim i Kašićevim tekstom (Bašić 2012.). Kako je taj rukopis ostao na neki način u sjeni Kašićeva štokavskoga prijevoda, on dosad još nije transkribiran ni u cijelosti proučen. Ljubaznošću prof. Bašića snimku rukopisa imamo na raspolaganju za potrebe ovoga projekta. Ovdje navodimo radove navedenih autora koji će nam biti polazište za istraživanje „dubrovačkoga“ rukopisa:

• Bašić, Petar. 2012. De imitatione Christi u hrvatskim prijevodima. Kršćanska sadašnjost. Zagreb.
• Kulundžić, Zvonimir. 1977. Naši prijevodi i naša izdanja „De imitatione Christi”. Ta rič hrvacka starinska naša draga ... ča zvoni kroz stolića. Rasprave iz starije hrvatske književnosti od Marulića do Matoša. Zagreb (= Sabrana djela Zvonimira Kulundžića, knj. I.). 469–542.

Kašićev je hrvatski tekst Imitacije tiskan u Rimu 1641. godine pod naslovom Tome od Kempisa kanonika regulara od reda s. Agustina Pismo od Nasledovan'ja gospodina našega Jezusa. Postoje pretpostavke da je 1645. godine izašlo i drugo izdanje no nikada nije pronađeno. To su Kašićevo djelo hrvatski filolozi u svojim istraživanjima promatrali ponajprije u odnosu na Marulićevo Naslidovan'je kao prototipni tekst (npr. Derossi 1978., Gabrić-Bagarić 1977., Horvat i Perić Gavrančić 2009.), a odabrani su odlomci u transkripciji objavljeni u knjizi Bartol Kašić: izbor iz djela (2010: 201–218). Tekst dosad nije ni transkribiran ni proučen u cijelosti.

Cjelovit kajkavski prijevod Imitacije objavljen je početkom 18. stoljeća i tiskan u Beču: Od nasleduvanja Kristuševoga navuki osebujni spisani od velikoga duhovnoga navučitela Thomassa de Kempissa. Iako je kajkavski prijevod objavljen anonimno pa u dosadašnjim znanstvenim istraživanjima postoje prijepori o autorstvu, pretpostavlja se da je autor djela kajkavski pisac i pavlin Ivan Krištolovec (1658. – 1730.). Pretpostavku o autorstvu potvrđuje i dio iz opširnoga naslova: Iz dijačkoga na horvacki ili slovenski jezik preobernjeni po nekojem pobožnom redovniku Reda S. Pavla, pervoga puščenika, kao i svojevrstan prevoditeljev uvodnik s podatcima o tome da je on i ponizni sluga i kaplan, rečeni redovnik prethodno navedenoga reda. Budući da u oznaci godine objavljenoga djela postoje poteškoće povezane s tiskarskom čitkosti (godine 1710. ili 1719.), podrobnijim je uvidom u istraživanjima utvrđeno da je djelo objavljeno 1719. To je izdanje, kako potvrđuju podatci u naslovu, objavljeno nastojanjem Barbare Katarine Vragović, a njezin je i autorski potpisan predgovor cijelomu djelu. Prijevod se sastoji od četiriju temeljnih naslovljenih dijela (strane), od kojih je svaki dio podijeljen u određene podnaslovljene cjeline. Drugo kajkavsko izdanje Od nasleduvanja Kristuševoga knjige četiri objavljeno je, također anonimno, 1760. godine u Zagrebu. Autorstvo se također pripisuje Ivanu Krištolovcu, a u naslovu se ističe da su knjige (tj. četiri sastavna dijela Kempenčeve cjeline), iz dijačkoga na horvatski jezik po stanovitem redovniku reda svetoga Pavla pervoga puščenika negda obernjene, sada pako […] znovič štampati vučinjene, nastojanjem Juraja Gala. Dva se prijevoda jezično i stilski ponešto razlikuju, a izdanje iz 1760. godine izvor je u leksikografskoj obradi Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika.

Polazište za ovaj projekt preliminarna su istraživanja Marulićeva čakavskoga i anonimnoga štokavskoga prijevoda Imitacije koja su se odvijala u okviru akademske suradnje s Katoličkim bogoslovnim fakultetom na sveučilišnome projektu De imitatione Christi u hrvatskim prijevodima, čiji je voditelj bio dr. sc. Petar Bašić. Rezultati rada na spomenutom projektu, koji je u međuvremenu završio, nadogradit će se uključivanjem anonimnoga kajkavskog prijevoda Imitacije koji u dosadašnjim filološkim istraživanjima nije bio predmetom znanstvenoga interesa, kao i cjelovitim priređivanjem Kašićeva prijevoda. Cilj je ovoga projekta istovremeno objavljivanje tiskanoga izdanja prvoga poznatog čakavskog, štokavskog i kajkavskog prijevoda Imitacije, što će omogućiti istraživanje grafijskih i jezičnih značajki navedenih tekstova pojedinačno, ali i utvrđivanje kako zajedničkih tako i specifičnih dijalektnih obilježja pisanoga izraza pokrajinskih književnosti.

Preduvjet za ostvarivanje navedenih znanstvenih ciljeva priređivanje je vjerodostojnih transkripcija svih četiriju tekstova, od kojih su neki ostali izvan fokusa znanstvenoga interesa. Premda je Marulićevo Naslidovan'je već objavljivano u transkripcijama, ovaj će korpus sadržavati još neobjavljenu autorsku transkripciju dr. sc. Marijane Horvat, suradnice na projektu. Anonimni štokavski tekst Od nasl'jedovan'ja Isukrstova bit će po prvi put transkribiran i objavljen (Sanja Perić Gavrančić), a Kašićev će prijevod Imitacije, koji je dosad bio objavljivan samo u fragmentima, biti predstavljen prvom cjelovitom transkripcijom (svi suradnici: Sanja Perić Gavrančić, Marijana Horvat, Željka Brlobaš, Ivana Lovrić Jović, Vuk-Tadija Barbarić). Kajkavski tekst Od nasleduvanja Kristuševoga u cijelosti će biti priređen u transkripciji dr. sc. Željke Brlobaš.

Projekt financira Europska unija iz fonda NextGenerationEU.