Institut za hrvatski jezik

O projektu

Baza hrvatskih glagolskih valencija

Baza hrvatskih glagolskih valencija računalna je osnova za stvaranje mrežnoga valencijskog rječnika hrvatskih glagola (e-Glava) te mogućega tiskanog valencijskog rječnika. U prvoj etapi rada planira se izrada mrežnoga rječnika, dok će tiskani rječnik slijediti nakon mrežnoga. Temeljna je svrha mrežnoga valencijskog rječnika omogućiti lingvistima, nastavnicima i studentima hrvatskoga jezika te ostalim korisnicima mrežno pretraživanje sintaktičkih dopuna (npr. Koji glagoli imaju nominativnu i dativnu dopunu?), morfoloških ostvaraja sintaktičkih dopuna (npr. Koji glagoli imaju prijedložnu dopunu s prijedlogom na?), zatim pojedinih glagola (npr. Koje sve dopune može imati glagol osjećati, a koje osjećati se?) te pojedinih semantičkih skupina glagola (npr. Koje se dopune najčešće javljaju uz psihološke glagole?). Abecedarij obuhvaća 900 glagola koji su različitim metodama izabrani kao temeljni za komunikaciju na hrvatskome jeziku. Nastao je sučeljavanjem popisa glagola iz Hrvatskoga čestotnog rječnika i zajedničkoga popisa glagola iz udžbenika za učenje hrvatskoga kao drugoga jezika te dodatnim ručnim ujednačivanjima. Primjeri se izvlače iz triju korpusa hrvatskoga jezika (Hrvatska jezična riznica, hrWaC, HNK). Rad na projektu započeo je u svibnju 2013. godine, a prvi su rječnički članci iz semantičke skupine psiholoških glagola dostupni na mrežnoj adresi projekta.

Teorijska podloga

Opis glagolske valentnosti temelji se na dostignućima njemačke valencijske tradicije, a osnovni je uzor e-Glave i njezine buduće tiskane inačice njemački valencijski rječnik VALBU (Schumacher et al. 2004) i njegova mrežna inačica E-VALBU. Osnovna je postavka teorije valentnosti i opisa glagola u okviru e-Glave da glagol po svojoj valentnosti određuje obvezatne i neobvezatne sintaktičke dopune, dok su dodatci neobvezatni dijelovi neuvjetovani glagolskom valentnošću te se ne bilježe u valencijskome rječniku. Valencijske dopune izdvajaju se na razini pojedinih značenja glagola. Svakomu glagolu određuje se pripadnost semantičkoj skupini. Razdioba glagola u semantičke skupine motivirana je modelom Beth Levin (Levin 1993), ali ga ne slijedi u potpunosti. Devetsto hrvatskih glagola podijeljeno je u 34 semantičke skupine, od kojih se neke dijele u podskupine (sve zajedno 91 semantička skupina i podskupina).

Računalna podloga

Za organizaciju i izvedbu Baze hrvatskih glagolskih valencija odabran je leksikografski programski paket Tschwanelex, u kojemu je posebno prilagođena shema unosa i povezivanja podataka za potrebe stvaranja valencijskoga rječnika. Tako priređeni i uneseni podatci zapisuju se u obliku relacijske baze u okruženju MySQL, čime je stvoren temelj za razvijen i korisnicima interneta pristupačan sustav za mrežno pretraživanje.

Ustroj glagolskoga rječničkog članka

Glagolski rječnički članak, tj. opis glagola i njegove valentnosti podijeljen je u tri razine. Prva razina obuhvaća glagolsku lemu (npr. osjećati) uz koju se veže morfološki blok (glagolski oblici i oznaka vida), temeljna semantička skupina i čvrste sveze (kolokacije i frazemi). Na drugoj se razini uvode glagolska značenja. Uz glagolska značenja ili podleme (osjećati 1, osjećati 2) veže se oznaka povratnosti i stilska odrednica. Treća razina obuhvaća valencijski opis koji se sastoji od sintaktičkoga, morfološkoga i semantičkoga opisa. Sintaktički opis obuhvaća određenje rečeničnih dijelova s deset vrsta dopuna (nominativna, genitivna, dativna, akuzativna, instrumentalna, prijedložna, priložna, predikatna, infinitivna i rečenična), koje mogu biti obvezatne ili neobvezatne. Morfološki opis sadržava realizacije sintaktičkih dopuna (prijedloge, padeže, veznike i ostale: prilog i priložna skupina, infinitiv, kao-skupina, kvantifikacijska skupina i pridjev). Semantički opis sastoji se od pojedinačnoga opisa semantičke uloge i određenja semantičke kategorije sintaktičke dopune na temelju dostupnoga popisa semantičkih kategorija. Popis se sastoji od 31 semantičke kategorije za padežne, prijedložne i predikatne dopune, sedam semantičkih kategorija za priložnu dopunu te propozicije kao semantičkoga sadržaja, tj. kategorije rečenične i infinitivne dopune.