Ignac Kristijanović: Grammatik der kroatischen Mundart
Posljednja slovnica kajkavskoga hrvatskoga književnog jezika Grammatik der kroatischen Mundart Ignaca Kristijanovića izlazi u Zagrebu 1837. godine. Riječ je o gramatikografski najrazvijenijoj kajkavskoj slovnici. Autor ne taji da se oslanjao na starije kajkavske slovnice, pa na naslovnici stoji da je gramatika „neu bearbeitet“. Analizama je dokazano da se osim na Viktovićevu slovnicu, uvelike oslanjao i na gramatike slovenskih autora: Kopitarovu Grammatik der slavischen Sprache in Krain, Kärnten und Steiermark (1808.) i Dajnkovu Lehrbuch der windischen Sprache (1824.). Slovnica slijedi strukturu uobičajenu za kajkavsku gramatikografsku tradiciju i s gramatikama koje joj prethode dijeli mnoga opća mjesta, no u njoj ima i inovacija kao što je podjela glagola na vrste prema klasifikaciji Dobrovskoga, razlikovanje 7 padeža u jednini i množini preuzeto od Babukića, vrlo složene klasifikacije brojeva, veznika i uzvika preuzete od Kopitara i Dajnka, najrazrađenija (u usporedbi s ostalim kajkavskim slovnicama) obradba glagolskoga vida, koja je također preuzeta od Kopitara. Aneksni rječnik Anhang zur Grammatik der kroatischen Mundart izlazi tri godine nakon same slovnice. Obuhvaća 260 stranica i sastoji se od rječničkoga dijela u užemu smislu (kajkavsko-njemački i njemačko-kajkavski rječnik), rječnika kolokacija, poslovica, uzoraka razgovora, različitih priča i uzoraka pisama. Za razliku od ostalih kajkavskih aneksnih rječnika, Kristijanovićevi kajkavsko-njemački i njemačko-kajkavski rječnik nisu ustrojeni prema semantičkim gnijezdima već abecedno.
