Dragutin Parčić: Grammatica della lingua slava (illirica)
Dragutin Parčić (Vrbnik, 26. svibnja 1832. – Rim, 25. prosinca 1902.) poznat je prije svega po leksikografskome radu. Objavio je u razdoblju od god. 1851. do 1908. sedam različitih izdanja talijansko-hrvatskoga i hrvatsko-talijanskoga rječnika koji su u skladu s načelima zagrebačke škole.
Osim toga, nakon 260 godina rusificiranoga crkvenoslavenskog jezika vratio je u liturgijske knjige hrvatsku redakciju staroslavenskoga jezika objavivši Misal 1893. Stoga je u povijesti hrvatskoga jezika poznat i kao jedan od vrhunskih hrvatskih glagoljaša.
Parčić je napisao i zapaženu gramatiku hrvatskoga jezika na talijanskome Grammatica della lingua slava (illirica) izdanu prvo u Zadru 1873., a potom i pet godina kasnije, 1878. U francuskome prijevodu (Grammaire de la langue serbo-croate) tiskana je u Parizu 1877. i 1904. Važnost je gramatike u dvjema činjenicama:
- Veber predlaže Parčićevu gramatiku za školsku upotrebu zbog jednostavnosti i primjerenosti izlaganja građe
- Parčićeva gramatika vjerna zagrebačkoj normi supostoji uz dvije hrvatske vukovske te doživljava ponovljeno izdanje i dva prijevoda na francuski jezik u potalijančenim vremenima po čemu je jedinstvena.
Prva dva izdanja pisana su talijanskim jezikom te su vjerna načelima zagrebačke filološke škole uz poneka odstupanja:
- u pravopisu koji je umjereno morfonološki
- u slovopisu Parčić piše ie/je, kolebljiv je u pisanju èr pa ponekad piše r, a ponekad èr
- u drugome izdanju odstupa od norme zagrebačke filološke norme i u morfologiji jer napušta -ah u G mn.
Gramatika se sastoji od VII uvodnih stranica i 200 stranica gramatičkoga teksta, a strukturno se sastoji od četiriju poglavlja:
- poglavlje o slovopisu, glasovima i naglasku u skladu sa zagrebačkom filološkom školom (Etimologie),
- poglavlje o morfologiji u suvremenom smislu (Morfologie)
- rječotvorba (Formazione delle parole) i
- sintaksa vrsta riječi (Sintassi).
Valja istaknuti da u drugome izdanju Parčić donosi popis složenica koje se potvrđuju u Mažuranić-Užarevićevu rječniku, ali i u Šulekovu (brzojav, glasovir, kišobran, kolodvor...) te su i danas u upotrebi u hrvatskome standardnom jeziku.
