Bogoslav Šulek

Bogoslav Šulek (Subotište u Slovačkoj, 1816. ‒ Zagreb, 1895.), hrvatski publicist, jezikoslovac (ponajprije leksikograf), povjesničar i prirodoslovac slovačkoga podrijetla. U Bratislavi završava studij filozofije i protestantske teologije. Godine 1838. dolazi bratu u Slavonski Brod, gdje se zapošljava kao „knjigotiskarski praktikant” i uči hrvatski jezik. Tijekom 1841. postaje suradnik časopisa Croatia i Danica. U tiskaru Ljudevita Gaja prelazi 1842., urednik Danice postaje 1843., a Novina dalmatinsko-hervatsko-slavonskih od 1846. godine. Godine 1844./1845. glavni je urednik ilegalnoga lista Branislav, koji je tiskan u Beogradu. Godine 1849. razilazi se s Gajem i uređuje opozicijski list Slavenski Jug, a od 1850. Jugoslavenske novine. Od 1858. do 1865. godine uređuje Gospodarski list. Godine 1860. sudjeluje u pokretanju utjecajnoga političkog lista Pozor, u kojemu postaje jedan od najvažnijih suradnika. Jedan je od prvih članova JAZU-a (od 1866.), a od 1874. do smrti njegov je tajnik. U doktora znanosti promaknut je 1867. godine na temelju disertacije o Ruđeru Boškoviću.Bogoslav Šulek (Subotište u Slovačkoj, 1816. ‒ Zagreb, 1895.), hrvatski publicist, jezikoslovac (ponajprije leksikograf), povjesničar i prirodoslovac slovačkoga podrijetla. U Bratislavi završava studij filozofije i protestantske teologije. Godine 1838. dolazi bratu u Slavonski Brod, gdje se zapošljava kao „knjigotiskarski praktikant” i uči hrvatski jezik. Tijekom 1841. postaje suradnik časopisa Croatia i Danica. U tiskaru Ljudevita Gaja prelazi 1842., urednik Danice postaje 1843., a Novina dalmatinsko-hervatsko-slavonskih od 1846. godine. Godine 1844./1845. glavni je urednik ilegalnoga lista Branislav, koji je tiskan u Beogradu. Godine 1849. razilazi se s Gajem i uređuje opozicijski list Slavenski Jug, a od 1850. Jugoslavenske novine. Od 1858. do 1865. godine uređuje Gospodarski list. Godine 1860. sudjeluje u pokretanju utjecajnoga političkog lista Pozor, u kojemu postaje jedan od najvažnijih suradnika. Jedan je od prvih članova JAZU-a(od 1866.), a od 1874. do smrti njegov je tajnik. U doktora znanosti promaknut je 1867. godine na temelju disertacije o Ruđeru Boškoviću.


1. Njemačko-hrvatski rječnik; 2. Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenoga nazivlja; 3. Jugoslavenski imenik bilja

Šulek je najpoznatiji po svojemu leksikografskom radu kojim se nastavlja na bogatu hrvatsku leksikografsku tradiciju obogaćujući je novim riječima, novim značenjima, frazama i znanstvenim nazivima za nove civilizacijske i znanstvene potrebe. Koliko je ovladao hrvatskim jezikom, vidi se po tome što je na tom jeziku kovao nove riječi za onodobna znanstvena i civilizacijska dostiguća koja je dobro poznavao. Njegova su tri najvažnija rječnika:

Njemačko-hrvatski rječnik

Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenoga nazivlja

Jugoslavenski imenik bilja.

Godine 1860. objavio je Šulek Njemačko-hrvatski rječnik. Posvetio ga je J. J. Strossmayeru. Rječnik obuhvaća 1712 str. Na kraju Rječnika stoji Popis vlastitih imena (osoba i zemljopisnih naziva), iza kojega slijedi Dodatak s dopunama, ispravcima i onim što treba ispustiti. Iza toga na osam stranica daje se Popis riječi koje se pišu s jatom i njihov pravilan izgovor, npr.: běsnoćabjesnoća, brěstbriest. U samome tekstu Rječnika riječi s jatom pišu se s rogatim ě: dělo, letěti, běsomučan i dr. U Rječniku se donosi oko 70 000 natuknica. Mnoge od njih danas su posve uobičajene, kao školstvo, mliječnost, novovjerac, vrhovništvo. Neke od njegovih tvorenica nisu prihvaćene, tipa dogled, moždanište, pojivo i dr. Umjesto pojedinih njegovih tvorenica zadržana je strana riječ:

‒ remiza (Šulek: kolnica)

‒ funkcioner (Šulek: obavljač),

apsolutizam (Šulek: samovlast),

kontinuitet (Šulek: spojitost),

sediment (Šulek: sjedo) i sl.

Pojedine su Šulekove tvorenice prihvaćene u nešto izmijenjenu značenju:

ostava (Deponierung, danas u suženu značenju smočnica),

‒ oblovina (Mantelfläche des Cylinders, danas obla drva, oblovina).

Druge su doživjele promjene na planu izraza:

seljanstvo (Landbevölkerung), danas seljaštvo

sitost (Saturation), danas zasićenost, npr. otopine

samiti (isolieren), danas osamiti (se)

znakoslovje (Semiotik), danas znakoslovlje i dr.

Šulek je imao nenadmašan osjećaj za jezične nijanse te za sustavnu i kategorijalnu tvorbu. To će još više doći do izražaja u njegovu znanstvenom nazivlju. Godine 1874./1875. objavljen je Šulekov Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenoga nazivlja, popraćen francuskim i engleskim, a nerijetko i latinskim i grčkim paralelnim nazivima. Prvotno zamišljen kao jednosveščani dvojezični školski rječnik, narastao je na 1372 stranica. To je prvi pravi hrvatski terminološki rječnik koji će snažno utjecati na hrvatske jezične tjekove. U njemu se donosi mnoštvo naziva i izričaja od kojih je mnoge sustavno tvorio sam Šulek, a ovjerili su ih mnogi onodobni stručnjaci pojedinih struka, koje Šulek poimence navodi u Predgovoru. Rječnik znanstvenoga nazivlja nastao je zbog prijeke potrebe jedinstva u znanstvenome nazivlju u školstvu. Šuleka su neopravdano optuživali za purizam, a on sam u Predgovoru navodi da se pri izradbi nazivlja valjalo čuvati dviju krajnosti: „pretjerana purizma i nepotrebna klasicizma”. Optuživali su ga za neuobičajene neologizme, a on je samo stvarao nove riječi za nove potrebe jer do njegova doba takvih sustavnih naziva nije bilo. Kako je rječnik naziva počivao na ilirskoj koncepciji, bio je namijenjen i Dalmatincima. Stoga je Šulek dodavao uz njemački i engleski još i talijanski naziv. Trudio se upotrijebiti hrvatske riječi, a kad ih nije bilo, posuđivao je riječi iz drugih slavenskih jezika. Sam je napisao dio o načelima po kojima je tvoreno kemijsko nazivlje, koje počinje s počelima (Elementima). Slijedi objašnjenje tvorbe naziva kisik (Sauerstoff), vodik, sumpor, silicij ... te sustava tvorbi: solotvori (halogeni), soliš (chlorid), jodiš (Jodid) i sl. Donosi strukovne kratice za 30-ak struka. Šulek predlaže mnoštvo zamjena za strane riječi. Primjerice sravnitba (Collatione), gradilište (Bauarea, Bauplatz), vodik (Hydrogen), pomamnik (Fanatico), mastilomjer (Farbenmesser), lučba (Chemie), krugomjerstvo (Kreismessung), kratkovid (kurzsichtig), mnogovezje (lat. polysyndeton), mnogonuglen (vieleckig), mnogokratan (vielfach), ratarstvo (agricoltura), spolnost (Sexualität), samokup (Monopol) i dr. Sudbina im je bila različita. Rječnik je izašao u pretisku 1990. godine.

Godine 1879. objavio je Šulek Jugoslavenski imenik bilja, u kojemu je došlo do izražaja njegovo poznavanje bilja. U Imeniku je zastupljeno ne samo hrvatsko nego i slovensko nazivlje. To je i bio razlog tomu da se u naslovu nalazi pridjev jugoslavenski. Leksikografska djela donijela su Šuleku naslov „oca hrvatskoga znanstvenog nazivlja” jer su po dosegu, opsegu i pristupu te utjecaju na ne samo onodobne jezične tijekove bez premca u hrvatskoj leksikografiji 19. stoljeća.

Pravopis

pravopis.hr

Struna

struna.ihjj.hr

Savjetnik

savjetnik.ihjj.hr

Riznica

riznica.ihjj.hr

E-Trgovina

knjige.ihjj.hr

Nazivlje

nazivlje.hr

Bolje.hr

bolje.hr

Matura

matura.ihjj.hr