Institut za hrvatski jezik

Andrija Jambrešić (Cesargrad, 1706. – Varaždin, 1758.) gimnaziju je završio u Varaždinu, gdje je i stupio u isusovački red. Studirao je filozofiju u Trnavi i teologiju u Grazu. Bio je profesor u Zagrebu, Varaždinu, Gorici i Trnavi.

Lexicon latinum interpretatione illyrica, germanica et hungarica locuples (1742.)

Treći kajkavski, četverojezični rječnik (latinsko-hrvatsko-njemačko-mađarski) naslova Lexicon latinum interpretatione illyrica, germanica et hungarica locuples, kojemu su autori isusovci Andrija Jambrešić i Franjo Sušnik, izišao je u Zagrebu 1742. godine (pretisak rječnika izišao je u izdanju Zavoda za hrvatski jezik, Zagreb, 1992.). To je djelo pisano za potrebe školstva, pastve, vojske i javnoga života, kao i Belostenčev rječnik, koji je izišao samo dvije godine ranije. Prema nekim procjenama, Belostenčev rječnik ima oko 40 000, a Sušnik-Jambrešićev 27 000 latinskih natuknica. Činjenica da se njihov rječnik pojavio samo dvije godine po izlasku Belostenčeva Gazofilacija govori o određenome međusobnom natjecanju, pa i konkurenciji dvaju katoličkih redova, pavlina i isusovaca, koji su, posebice u razdoblju katoličke obnove, bili nositelji glavnih kulturnih zbivanja i prosvjetitelji u kontinentalnoj i primorskoj Hrvatskoj.

Premda nije prvi višejezični rječnik, među višejezičnicima on je najopsežniji. S bogato odabranom lijevom latinskom stranom s potvrdama iz djela klasičnih pisaca, biranom toponomastičkom građom Hrvatske, Ugarske i šire te ekvivalentima koji se donose na hrvatskome, njemačkome i mađarskome jeziku, rječnik je izazvao veliko zanimanje ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi, osobito u njemačkim zemljama i u Mađarskoj.

U naslovu rječnika pojavljuje se samo Jambrešićevo ime (... digestum, ab Andrea Jambressich), kako danas rječnik redovito i nazivamo, ali se zna da je rječnik započeo Franjo Sušnik (Međimurje, 1686. – Zagreb, 1739.) i u nekoj ga mjeri obradio i za tisak priredio nekoliko početnih slova, a Jambrešić ga je potom dovršio, sam ispravljao, dopunjavao, uređivao, tj. redigirao, kao što je i vidljivo iz njegova predgovora. Prijepor o udjelu jednoga i drugoga traje do danas. U znanstvenome pristupu taj bi rječnik trebalo zvati Sušnik-Jambrešićevim rječnikom, a kolokvijalno se može i dalje zvati samo Jambrešićevim.

U rječniku se nalaze mnoge nekajkavske riječi, ali bez ikakvih posebnih naznaka. Utjecaj njemačkoga i mađarskoga jezika i moguće leksikografske izvore za Leksikon istraživali su S. Žepić i I. Nyomárkay, koji navode i rezultate svih dosadašnjih istraživanja i saznanja uz iscrpnu literaturu (v. Dodatak pretisku).