Institut za hrvatski jezik

Znanstveno vijeće Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje na sjednici od 19. travnja 2016. godine raspravljalo je o prijedlogu teksta Nacionalnoga kurikuluma nastavnoga predmeta Hrvatski jezik. Nakon provedene rasprave usuglašen je tekst primjedaba koji je usvojen 29. travnja 2016. godine kako slijedi:

Napomene na prijedlog Nacionalnoga kurikuluma nastavnoga predmeta Hrvatski jezik

Predloženi Nacionalni kurikulum nastavnoga predmeta Hrvatski jezik daje okvire jezičnih, komunikacijskih i ostalih kompetencija učenika osnovnih i srednjih škola te određuje ono što učenici trebaju naučiti i usvojiti, a što se može definirati kao ishodi učenja. U predloženome tekstu nije definiran sadržaj samoga predmeta Hrvatski jezik (nastavni plan i program), pa na nj nije moguće dati primjedbe. Stoga ćemo se osvrnuti na nazivlje upotrijebljeno u tekstu prijedloga, literaturu i pojmovnik.

1. Smatramo da bi bilo bolje tuđicu kurikulum zamijeniti prilagođenicom kurikul ili kojim domaćim nazivom, npr. uputnik. Ovdje ponavljamo savjet naveden u Hrvatskome pravopisu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje na stranici 142 (savjet 25) te na poveznici http://pravopis.hr/pravilo/pisanje-opcih-rijeci-i-sveza/46/ mrežnoga izdanja pravopisa:

U novije vrijeme u Hrvatskoj se uz nastavni plan i program uvodi i složeniji dokument kojim se planira nastava na nacionalnoj razini i nižim razinama. Taj se dokument naziva curriculum, kurikulum i kurikul. Riječ curriculum neprilagođena je latinska riječ u hrvatski preuzeta iz engleskoga jezika. Kurikulum je djelomično prilagođena tuđica jer, uz to što je glasovno prilagođena, zadržava latinski završetak -um koji se u standardnome hrvatskom jeziku u takvim tuđicama izostavlja, npr. simpozij, kriterij, prezidij. Dakle, u hrvatskome standardnom jeziku pravilno je upotrebljavati samo naziv kurikul, a domaći su nazivi naukovna osnova i (nastavni) uputnik.

2. Od imenice kurikulum pridjev glasi kurikulumski, a od imenice kurikul kurikulni ili kurikulski. Pridjev kurikularni nije izveden ni od imenice kurikulum ni od imenice kurikul.

3. Predlažemo da se naziv domena zamijeni domaćim nazivom područje ili nastavno područje.

4. Predlažemo da se uz popis literature jasno navede je li to popis literature namijenjen nastavnicima ili samo popis literature kojim su se služili autori pri sastavljanju ovoga dokumenta.

Svakako mislimo da bi u taj popis trebalo dodati Mali školski rječnik Ankice Čilaš Šimpraga, Ljiljane Jojić i Kristiana Lewisa (u izdanju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i Školske knjige, Zagreb, 2008.) namijenjen učenicima nižih razreda osnovne škole te Početno pisanje Ante Bežena i Siniše Reberskoga (u izdanju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2014.). U popisu je literature pogrešno navedeno prezime dr. Lane Hudeček kao Hudaček.

5. Treba također obratiti pozornost na izbjegavanje sinonimije, npr. na str. 82 i 102 pojavljuje se naziv usklik, a na 83 naziv uzvik, u pojmovniku se nalazi i naziv međukulturni i interkulturalni. Preporučujemo dosljednu uporabu naziva usklik i međukulturni.

6. Umjesto malo slovo i veliko slovo u tekstu sustavno treba primjenjivati naziv malo početno slovo i veliko početno slovo.

7. U tekstu na nekoliko mjesta pridjev višečlan treba zamijeniti pridjevom višerječan (višerječna imena, višerječni nazivi).

8. U pojmovniku bi trebalo usustaviti način navođenja definicija te nazivlje, a ne navoditi ih prema citiranoj literaturi. Katkad se između definiranoga naziva i definicije nalazi spojnica (trebala bi biti crtica, npr. definicija naziva strategija učenja), a katkad je definicija oblikovana kao rečenica. Katkad je isti naziv definiran nekoliko puta prema različitim izvorima. Za isti se pojam upotrebljavaju sinonimni nazivi, npr. književnoumjetnički/beletristički, interkulturalni/međukulturalni, često i oni koji se uopće ne nalaze u ostatku teksta. Smatramo da to za ovakav tip dokumenta nije dobro, nego da je bolje da koristeći se različitim izvorima autori stvaraju vlastitu definiciju i upotrebljavaju jedan naziv koji se nalazi u čitavome tekstu dokumenta.

dr. sc. Željko Jozić, v. r.

ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje