Preminuo prof. dr. Ivan Zoričić
S iznimnom žalošću objavljujemo da je 10. travnja 2018. u 82. godini preminuo prof. dr. Ivan Zoričić, hrvatski jezikoslovac i akcentolog, profesor emeritus Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli te predan suradnik i drag prijatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Profesor Zoričić rođen je 26. veljače 1937. u Pakovu Selu. Školovao se u Drnišu, završio gimnaziju u Šibeniku, a na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirao je hrvatski jezik i književnost te ruski jezik. Magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Radio je u pulskim osnovnim i srednjim školama. Od 1978. bio je vanjski suradnik na tadašnjoj Pedagoškoj akademiji, kasnije Filozofskom fakultetu u Puli, čiji je sljednik današnji Odjel za humanističke znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Od 1980. ondje je bio u stalnom radnom odnosu i predavao hrvatski standardni jezik. Godine 1988. izabran je u zvanje docenta, a potkraj 1993. postao je izvanrednim profesorom hrvatskoga standardnog jezika. Od 1999. u zvanju je redovitoga profesora, a nakon umirovljenja 2007. izabran je u počasno zvanje profesor emeritus.
Dvaput je bio prodekan Pedagoškoga fakulteta u Puli, a od 1994. do 1998. u dva uzastopna mandata obnašao je dužnost dekana Filozofskog fakulteta u Puli. Od obnove Matice hrvatske u Puli sudjelovao je u njezinu radu. Na njegov je poticaj obnovljen rad Hrvatskoga filološkog društva u Puli. Profesor Zoričić bio je glavni suradnik na više znanstvenih projekata Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, a od 2003. godine bio je glavni istraživač na projektu Hrvatsko standardno naglašavanje u teoriji i praksi. Utemeljitelj je i do 1998. godine bio je glavni urednik nakladničkih knjižnica Priručnici i Posebna izdanja Pedagoškog fakulteta u Puli. Bio je pročelnikom Odsjeka za kroatistiku na matičnom fakultetu od njegova utemeljenja 1996. godine do odlaska u mirovinu. Bio je mentorom brojnim studentima te mlađim suradnicima.
Profesor Zoričić objavio je pet knjiga i više desetaka znanstvenih i različitih stručnih radova. Dva su glavna područja njegova znanstvenog i stručnog rada normativna akcentologija i promicanje hrvatskoga jezika i jezične kulture. Akcentološkim se pitanjima bavio u knjigama Naglasni odnosi i norma (1990.), Naglasak pridjeva u hrvatskome književnom jeziku (1998.) i Naglasak u hrvatskome književnom jeziku (u suautorstvu sa Stjepanom Vukušićem i Marijom Grasselli-Vukušić 2007.). Različita pitanja jezične norme i kulture obradio je u knjigama Hrvatski u praksi (1998.), Tragom jezičnih nedoumica (2004.) i brojnim člancima. U posebnoj rubrici Bilješke o jezičnoj kulturi u Glasu Istre i u Vjesnikovu Jezičnom savjetniku objavio je više od 170 članaka o različitim gramatičkim i pravopisnim pitanjima današnjega hrvatskog jezika. Na pulskoj radijskoj postaji snimio je 1997. i 1998. osamdesetak petnaestominutnih emisija pod skupnim naslovom Hrvatski na našem radiju. Bio je članom Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika i Znanstvenoga povjerenstva Nacionalne zaklade za znanost.
Bogato jezikoslovno iskustvo i stručno mišljenje profesora Zoričića zamolio je i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje kad je 2013. bio završen rad na Hrvatskome pravopisu IHJJ-a. Profesor Zoričić rado je i bez oklijevanja prihvatio biti recenzentom institutskoga Pravopisa, o kojemu je ovako pisao: „Svakomu tko je bolje upućen u hrvatsko pravopisanje od samostalnosti hrvatskog jezika do danas, jasno je da postoje dva dijela pravopisnih propisa, jedan znatno veći i isti u svim današnjim pravopisima i drugi, manji u kojemu se oni razilaze. A to je ujedno bila prva i najznatnija prepreka pred kojom su se našli autori ovog pravopisa. Općenito se može reći da su u njezinu uklanjanju odabrali put koji je za sadašnje stanje jedino moguć jer je stručno utemeljen i jer, treba naročito naglasiti, vodi računa o korisnicima, što se ranije znalo zanemariti. (…) Autori su na više mjesta izrijekom očitovali svoju otvorenost prema korisnicima, a to su i potvrdili pri oblikovanju pravila. Sve da i nije tako, našlo bi se dovoljno ljubitelja hrvatskoga jezika kojima je stalo do njegove kulture i koji će se u svakoj prilici rado uključili prijedlozima za poboljšanje. Uostalom, izrada ovog pravopisa, kao nijednog do sada, odvijala se uz plodan i koristan dijalog sa sveukupnom hrvatskom javnošću, stoga bi bilo dobro opetovano i izravno u svim medijskim inačicama pozvati korisnike na usavršavanje novih izdanja. Sve u svemu, pred nama je pravopis za današnje doba, preskriptivan koliko je nužno i moguće, zasnovan na suvremenim gledanjima na pravopisnu normu, zagledan u hrvatsku pravopisnu tradiciju, ali i u potvrđenost u praksi, otvoren u dovoljnoj mjeri za drugačija mišljenja i, uza sve to, treba još jednom naglasiti, priručnik koji nipošto ne ispušta iz vida da je pravopis za svakoga tko se laća pera, tj. tipkovnice. Stoga naglašeno valja izreći želju mnogih: Nakon više desetljeća svakovrsnih pravopisnih trvenja i mijena uistinu je hrvatskomu jeziku potrebno duže mirno razdoblje i na tom području.”
„Profesor Zoričić bio je iznimna osoba, ugledan znanstvenik i stručnjak, akcentolog i veliki zaljubljenik u hrvatski jezik. Bio je temeljit, nije dopuštao površnost, ali je istodobno bio otvoren prema drugim ljudima, sklon dijeliti znanje. Njegovo djelo i osobu zadržat ćemo u trajnoj uspomeni”, izjavio je u povodu smrti prof. Zoričića dr. sc. Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
