Preminuo akademik Radoslav Katičić
S velikom žalošću objavljujemo da nas je 10. kolovoza 2019. zauvijek napustio akademik Radoslav Katičić, jedan od najistaknutijih međunarodno priznatih hrvatskih znanstvenika u području humanističkih znanosti, jedan od najvećih hrvatskih jezikoslovaca i član više europskih akademija znanosti te jedan od sastavljača Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika.
Akademik Katičić rođen je 3. srpnja 1930. godine u Zagrebu. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu diplomirao je klasičnu filologiju 1954. te doktorirao 1959.
Na Katedri za indoeuropsku poredbenu lingvistiku na Filozofskome fakultetu postao je asistentom 1958. Predavao je sanskrt i paleobalkansku lingvistiku te poslije poredbenu indoeuropeistiku. Docent je postao 1961., izvanredni profesor 1966., a redoviti profesor 1972. godine. Utemeljio je studij opće lingvistike i indologije, a od 1961. do 1977. bio je pročelnik novoosnovanoga Odsjeka za opću lingvistiku i orijentalne studije.
Godine 1977. postao je redoviti profesor slavenske filologije na Sveučilištu u Beču, a od 1978. do 1987. bio je predstojnik tamošnjega Instituta za slavistiku te od 1998. profesor emeritus Sveučilišta u Beču. Bio je jedan od autora Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika (1967.). Član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (izvanredni od 1973., a redoviti od 1986.), dopisni je član Austrijske akademije od 1981. i pravi član od 1989.; također je član ANUBiH-a od 1984. i Norveške akademije od 1987. Bio je predsjednik Vijeća za normu hrvatskoga jezika, dobio je Nagradu grada Zagreba (1994.), Nagradu »Stjepan Ivšić« (1999.) te je dobitnik Državne nagrade za znanost za životno djelo (2006.).
Područja njegova proučavanja obuhvaćala su: klasičnu i bizantsku grčku filologiju, poredbenu indoeuropeistiku (osobito indijsku i starobalkansku), općelingvističku teoriju, slavensku i hrvatsku filologiju, starobalkansku lingvistiku. U svim je tim područjima dao golem doprinos i ostavio neizbrisiv trag, a osobito u sintaksi i povijesti hrvatskoga književnoga jezika, slavenskoj mitologiji, bizantskoj filologiji, genetskolingvističkoj teoriji, teorijskoj sociolingvistici i ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj povijesti.
Autor je petnaestak knjiga i četiristotinjak rasprava, članaka, ogleda, knjižnih ocjena i drugih prinosa, osobito iz hrvatske filologije.
Objavio je niz knjiga u području jezikoslovlja, koje su sve postale iznimno čitane i utjecajne te spadaju u temeljce hrvatskoga jezikoslovlja: Osnovni pojmovi suvremene lingvističke teorije (Zagreb, 1967.), A Contribution to the General Theory of Comparative Linguistics (Hague—Paris, 1970.), Jezikoslovni ogledi (Zagreb, 1971.), The Ancient Languages of the Balkans (Hague—Paris, 1976.), Novi jezikoslovni ogledi (Zagreb, 1986., 1992.), Sintaksa hrvatskoga književnog jezika (Zagreb, 1986., 1992., 2002.), Dva tisućljeća pismene kulture na tlu Hrvatske (Zagreb, 1987., prijevod na njem. 1987., engl. i tal. 1990.), Uz početke hrvatskih početaka (Split, 1993.), Na ishodištu (Zagreb, 1994., 2005.), Illyricum mythologicum (Zagreb, 1995.), Ein Ausblick auf die slawischsprachige Völkerwelt im Südosten (Wien, 1996.), Litterarum studia (Zagreb, 1998., 2007.), Na kroatističkim raskrižjima (Zagreb, 1999.).
Napisao je i prvu sustavnu povijest indijske književnosti u Hrvatskoj Stara indijska književnost (Zagreb, 1973.) te nekoliko knjiga o rekonstrukciji slavenskih i baltoslavenskih mitoloških tekstova na temelju njihovih tragova u folkloru (Božanski boj: tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine, 2008.; Zeleni lug, 2010.; Gazdarica na vratima, 2011.; Vilinska vrata, 2014.).
“Odlazak u vječnost našega profesora i učitelja akademika Katičića sve nas je u Institutu silno ražalostio jer smo svjesni nenadoknadiva gubitka istinske znanstveničke i ljudske veličine. S druge strane ponosni smo što smo imali privilegij napijati se izravno iz njegova neizmjerno duboka i nepresušna izvora znanja. Profesora Katičića, neprijeporno jednoga od najvećih hrvatskih jezikoslovaca, pamtit ćemo osobito po njegovu vedru i optimističnu pogledu u budućnost hrvatskoga jezika. Za nju je uvijek govorio da ovisi isključivo o njegovim govornicima, koji će zapravo odrediti kakav će taj jezik biti, implicitno poručujući svima onima koji se bave hrvatskim jezikom da se s poštovanjem i razumijevanjem odnose spram govornika hrvatskoga jezika jer hrvatski jezik – to su njegovi govornici”, izjavio je povodom smrti akademika Radoslava Katičića ravnatelj Instituta dr. sc. Željko Jozić.
