Izjava Uredničkoga vijeća i autora Hrvatskoga pravopisa
Izjava Uredničkoga vijeća i autora Hrvatskoga pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u povodu Izjave Razreda za filološke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 23. travnja 2013. godine:
Ne prihvaćamo navode iz Izjave Razreda za filološke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti o tome da izrada Hrvatskoga pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje unosi novi nemir i nestabilnost u jezična pitanja. To bi, naime, podrazumijevalo da je do 15. travnja 2013. godine, kad je predstavljena inačica za javnu raspravu Hrvatskoga pravopisa, u jezičnim pitanjima postojao mir i stabilnost. Da je bilo tako, ne bi postojao očit jaz između rješenja propisanih u dosadašnjim službenim i neslužbenim pravopisima.
Pravopis Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša, koji je Ministarstvo kulture i prosvjete Republike Hrvatske odobrilo za uporabu u osnovnim i srednjim školama 1994., propisuje dvostrukosti, npr. zadaci i zadatci, strelica i strjelica, neću i ne ću. Za pravopis Stjepana Babića, Sande Ham i Milana Moguša, kojemu na naslovnici piše usklađen sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa izdalo je preporuku kojom se odobrava njegova uporaba u osnovnim i srednjim školama. U tome je pravopisu propisano samo zadatci, strjelica i ne ću. Agencija za odgoj i obrazovanje odobrila je 2013. Matičin pravopis kao pomoćno nastavno sredstvo, a u tome pravopisu propisano je samo zadaci, strelica i neću. Hrvatski pravopis Stjepana Babića i Milana Moguša, koji nosi oznaku usklađen sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, nema odobrenje za uporabu u školama.
Nismo suglasni s tvrdnjom da su već dva pravopisa objavljena na osnovi zaključaka Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika. Usporedbom tekstova zaključaka Vijeća i tekstova Hrvatskoga pravopisa Stjepana Babića i Milana Moguša (2010.) te Hrvatskoga školskog pravopisa Stjepana Babića, Sande Ham i Milana Moguša (2008.) zamijećeno je da su spomenuti pravopisni tekstovi samo djelomice usklađeni sa zaključcima Vijeća, a gdjekad su njima posve suprotstavljeni. Tako npr. u zapisniku Vijeća za normu od 20. travnja 2006. o problemu pokrivenoga r piše: „Kao temeljno rješenje nudi se pravilo da se iza svakoga pokrivenog r, ako se javlja alternacija s ijekavskim izgovorom, može uzimati je, i da se to nikomu ne smije ispravljati. Da se, nadalje, i u tom položaju može uzimati e, pa se ni to nikomu ne smije ispravljati“. U gore spomenutim se pravopisima, primjerice, dopušta samo bilježenje je iza pokrivenoga r (pogrješka, oprjeka, strjeljivo). Nadalje, u Zapisniku Vijeća za normu od 16. ožujka 2006. preporučuje se pisanje foto-klub, bruto-prihod, neto-iznos, video-zapis. Navedeni pravopisi pišu: fotoklub, videozapis, ali bruto-prihod, neto-iznos. U Zapisniku Vijeća za normu od 19. listopada 2006. stoji: „Etnici i ktetici od tuđih imena mjesta pišu se glasovno prilagođeno. Tako Njujorčanin i njujorški od New York, Lajpcižanin i lajpciški od Leipzig.“ Takvo je rješenje u našoj radnoj inačici Hrvatskoga pravopisa, dok pravopisi Stjepana Babića i Milana Moguša (2010.) te Stjepana Babića, Sande Ham i Milana Moguša (2008.) imaju samo newyorški i leipziški.
Podsjećamo da je posljednja sjednica Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika o pravopisno spornim pitanjima hrvatskoga jezika bila u listopadu 2006. godine i da se u proteklih gotovo sedam godina ni na koji način nije mogao steći dojam da su se „stvari u jeziku i pravopisu bile počele sređivati“, kako stoji u izjavi Razreda za filološke znanosti HAZU-a, a optimizam da „bi sigurno nakon nekog vremena pravopis i jezik bili dovedeni u posve sređeno stanje“ ni na koji način nema uporišta u stvarnosti. Upravo suprotno, došlo je do još većega raslojavanja govornika hrvatskoga jezika, a zbunjenost profesora hrvatskoga jezika i učenika kulminirala je višestrukim dopisima Društva profesora hrvatskoga jezika resornome ministarstvu krajem 2009. godine u kojima se traži žurno propisivanje jedinstvene pravopisne norme zbog neodrživosti stanja u kojem se našlo hrvatsko školstvo.
U vezi s „iznenađujućom medijskom potporom“ o kojoj piše Razred za filološke znanosti HAZU-a ističemo da smo zadovoljni zbog iznimno pozitivnoga ozračja u kojemu se odvija javna rasprava te zahvaljujemo predstavnicima svih medijskih kuća na objektivnome i nepristranome izvješćivanju. Očito je nesređenost hrvatske pravopisne norme i naš pokušaj i način postizanja pravopisnoga konsenzusa prouzročio u medijima pozitivnu reakciju jer kako drukčije protumačiti desetke pozitivno intoniranih tekstova o hrvatskome pravopisu i hrvatskome jeziku u svim hrvatskim medijima, što je dosad bila samo utopijska želja.
Publikacije Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, terminološka baza Struna i Školski rječnik hrvatskoga jezika Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje doista su pisani u skladu s rješenjima dosadašnjih pravopisa. U tom smislu Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje najjasnije se očitovao o tome da treba poštovati pravopisna rješenja koja su na snazi. Međutim, postane li Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje službeni, lako će se izmijeniti doista mali broj pravopisno neusklađenih natuknica i naziva (riječ je uglavnom samo o nekim riječima s pokrivenim r).
S velikim žaljenjem zaključujemo da Izjava Razreda za filološke znanosti HAZU-a nema odlike odziva na poziv Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje na sudjelovanje u javnoj raspravi o prijedlogu novoga jedinstvenog hrvatskog pravopisa jer ne raspravlja ni o jednome pravopisnom pitanju, nego o tome je li inačica za javnu raspravu unijela nered, nemir i nestabilnost u jezična pitanja. Smatramo da javna rasprava o bilo kojemu pitanju, pa tako i o pravopisu, društvu može donijeti samo dobrobit i korist, a ne unijeti nered, nemir i nestabilnost. Da se stručna i opća javnost češće upita za mišljenje, vjerojatno bi i mnoga druga otvorena pitanja u hrvatskome društvu lakše došla do zadovoljavajućega odgovora.
Na samome predstavljanju radne inačice Hrvatskoga pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje istaknuto je da je u našemu slučaju riječ o pravopisu pomirbe između svih hrvatskih jezikoslovaca i pravopisaca, što je potpuno suprotno od onoga što je Razred za filološke znanosti HAZU-a paušalno zaključio. Važno je istaknuti da su neki članovi Razreda za filološke znanosti HAZU-a već izrazili pozitivno mišljenje o našemu prijedlogu pravopisa. „Mislim da je većina rješenja dobro odabrana. Osnovni moj dojam je pozitivan. Zaključio sam čitajući pravopis da on propisuje ono kako ja ionako pišem“, navodi jedan član Razreda za filološke znanosti HAZU-a.
Naposljetku, izražavamo svoje neslaganje s implikacijom da se javnom raspravom zagovara povratak na metode uređivanja jezika iz doba Khuen-Héderváryja. Nije nam doduše poznato je li ban Héderváry provodio ovako opširnu javnu raspravu, u što čisto sumnjamo, ali znamo da je za autora pravopisa odabrao jednu osobu (Ivana Broza), a ne instituciju sa znanstvenom reputacijom kakvu ima institucija koja stoji iza četrnaest autora Hrvatskoga pravopisa. Tekst Hrvatskoga pravopisa utemeljen je u prvome redu na načelima hrvatske pravopisne tradicije i znanstvenim istraživanjima. To znači da su predstavljena rješenja rezultat istraživačkoga rada, suradničkih rasprava i provjera njihove potvrđenosti u uporabi. Smatramo da je zadaća Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje da u okviru svoje društvene odgovornosti javnosti ponudi pravopisni tekst koji je neautorski, uvijek mrežno dostupan, besplatan i, prvi put u povijesti hrvatskoga pravopisanja, otvoren za javnu raspravu. Na tim ćemo stajalištima i dalje čvrsto stajati.
