Ovim se Zakonom uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj, ako drugim
zakonom ili međunarodnim ugovorom, koji je sklopljen i potvrđen u skladu
s Ustavom te objavljen, a koji je na snazi, nije drukčije određeno.
Pojam radnika i poslodavca
Članak 2.
(1) Radnik-ca (zaposlenik-ca, uposlenik-ca, djelatnik-ca,
namještenik-ca, službenik-ca ili drugi radnik-ca – u daljnjem tekstu:
radnik) u smislu ovoga Zakona je fizička osoba koja u radnom odnosu
obavlja određene poslove za poslodavca.
(2) Poslodavac u smislu ovoga Zakona je fizička ili pravna osoba koja
zapošljava radnika i za koju radnik u radnom odnosu obavlja određene
poslove.
(3) Fizička osoba koja je kao član uprave, izvršni direktor ili u drugom
svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i
skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom
odnosu obavljati određene poslove za poslodavca.
(4) Na osobu iz stavka 3. ovoga članka ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o prestanku ugovora o radu.
Ograničenja u primjeni
Članak 3.
(1) Na radnike na pomorskim ribarskim plovilima ne primjenjuju se
odredbe ovoga Zakona o radnom vremenu, stanci te o dnevnom i tjednom
odmoru.
(2) Ministar nadležan za poslove rada (u daljnjem tekstu: ministar), uz
suglasnost ministra nadležnog za ribarstvo, donijet će pravilnik o
radnom vremenu, odmorima i dopustima radnika na pomorskim ribarskim
plovilima.
(3) Na radnika koji je kao rukovodeće osoblje statutom, društvenim
ugovorom, izjavom o osnivanju ili drugim pravilima poslodavca ovlašten
voditi poslove poslodavca i koji samostalno donosi odluke o organizaciji
rada i poslovanja poslodavca, te na radnika člana obitelji poslodavca
fizičke osobe koji živi u zajedničkom kućanstvu s poslodavcem i koji u
radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca, ne primjenjuju se
odredbe ovoga Zakona o radnom vremenu, stanci te o dnevnom i tjednom
odmoru, ako su s poslodavcem ugovorili samostalnost u njihovom
određivanju.
(4) Ako posebnim propisom nije drukčije uređeno, kolektivnim ugovorom
mogu se za punoljetne radnike urediti iznimke od primjene odredbi o
trajanju rada noćnog radnika, dnevnom i tjednom odmoru, pod uvjetom da
je tim ugovorom radniku osiguran zamjenski odmor u skladu sa stavkom 5.
ovoga članka, u kojem je poslodavac obvezan omogućiti ostvarenje tog
prava, i to:
1) ako je to neophodno zbog udaljenosti između mjesta rada radnika i
njegovog prebivališta ili zbog udaljenosti između različitih mjesta rada
radnika;
2) ako se radi o djelatnosti zaštite osoba i imovine, kada obavljanje poslova zahtijeva stalnu prisutnost;
3) ako se radi o djelatnosti pružanja usluga ili proizvodnje u neprekidnom trajanju, osobito o:
– uslugama vezanim uz prijam, liječenje i njegu u bolnicama ili sličnim
ustanovama te uslugama u domovima socijalne skrbi ili drugim pravnim
osobama koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi i u zatvorima,
– radu radnika u lukama i zračnim lukama,
– uslugama izravno vezanim uz tisak, radio, televiziju, kinematografiju,
poštu i elektroničku komunikaciju, hitnu pomoć, vatrogastvo i civilnu
zaštitu,
– proizvodnji, prijenosu i distribuciji plina, vode, električne
energije, skupljanju i odvozu kućnoga otpada i pogonima za spaljivanje,
– industriji u kojoj se rad ne može prekidati zbog tehnoloških razloga,
– djelatnosti istraživanja i razvoja,
– djelatnosti prijevoza putnika u javnom gradskom prijevozu;
4) ako se radi o djelatnosti s izraženom promjenom intenziteta aktivnosti, a osobito u:
– poljoprivredi,
– turizmu,
– poštanskim uslugama,
5) ako se radi o radu radnika u djelatnosti željezničkog prometa, čiji
rad nije neprekidan već se obavlja po potrebi, koji radno vrijeme
provodi u vlaku ili čiji je rad vezan uz vozni red;
6) u slučaju više sile te nastupa izvanrednih i nepredvidivih okolnosti i događaja.
(5) Kolektivnim ugovorom iz stavka 4. ovoga članka kojim se
osigurava odgovarajući zamjenski odmor u trajanju jednakom propuštenim
satima odmora radniku se ne može odrediti dnevni odmor u neprekidnom
trajanju kraćem od osam sati dnevno niti tjedni odmor u neprekidnom
trajanju kraćem od dvadeset sati.
(6) Radniku se mora omogućiti korištenje zamjenskog dnevnog ili tjednog
odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu zbog kojeg je
koristio kraći dnevni, odnosno tjedni odmor.
Evidencija o radnicima zaposlenim kod poslodavca
Članak 4.
(1) Poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni.
(2) Evidencija iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu.
(3) Poslodavac je dužan inspektoru rada na njegov zahtjev dostaviti podatke iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Ministar će pravilnikom propisati sadržaj i način vođenja evidencije iz stavka 1. ovoga članka.
Temeljne obveze i prava iz radnog odnosa
Članak 5.
(1) Poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za
obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama
poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati
preuzeti posao.
(2) Poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika.
(3) Poslodavac je dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način
i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim
zakonom i drugim propisima.
(4) Zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i
radnih uvjeta, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri
zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom
osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, sukladno posebnim
zakonima.
(5) Poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme
obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima
radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je
takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s posebnim zakonima.
Dužnost poštivanja propisa u svezi s radnim odnosom
Članak 6.
(1) U radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi
ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i
potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih
propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.
(2) Prije stupanja radnika na rad poslodavac je dužan omogućiti radniku
da se upozna s propisima u svezi s radnim odnosima te ga je dužan
upoznati s organizacijom rada i zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu.
(3) Propisi o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu, kolektivni ugovor i
pravilnik o radu moraju se na prikladan način učiniti dostupnima
radnicima.
(4) Na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u svezi s
ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između
radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim
zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora opći propisi
obveznoga prava.
Sloboda ugovaranja
Članak 7.
(1) Poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge
poslodavaca, mogu ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od
uvjeta određenih ovim ili drugim zakonom.
(2) Poslodavac, udruge poslodavaca i sindikati mogu kolektivnim ugovorom
ugovoriti uvjete rada nepovoljnije od uvjeta određenih ovim Zakonom,
samo ako ih ovaj ili poseban zakon na to izričito ovlašćuje.
(3) Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o
radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća
i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za
radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije
određeno.
II. SKLAPANJE UGOVORA O RADU
Zasnivanje radnog odnosa
Članak 8.
(1) Radni odnos zasniva se ugovorom o radu.
(2) Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s
obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla
za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio
ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno.
Ugovor o radu na neodređeno vrijeme
Članak 9.
(1) Ugovor o radu sklapa se na neodređeno vrijeme, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(2) Ugovor o radu na neodređeno vrijeme obvezuje stranke dok ga jedna od
njih ne otkaže ili dok ne prestane na neki drugi način određen ovim
Zakonom.
(3) Ako ugovorom o radu nije određeno vrijeme na koje je sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.
Ugovor o radu na određeno vrijeme
Članak 10.
(1) Ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme
koje je određeno rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem
određenog događaja.
(2) Ako je ugovor o radu iz stavka 1. ovoga članka sklopljen u trajanju
dužem od tri godine, poslodavac s istim radnikom ne može sklopiti
sljedeći uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme.
(3) Ako je ugovor o radu iz stavka 1. ovoga članka sklopljen u trajanju
kraćem od tri godine, ukupno trajanje sklopljenih ugovora o radu iz
stavaka 1. i 4. ovoga članka ne može biti neprekinuto duže od tri
godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog
radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom
ili kolektivnim ugovorom.
(4) Poslodavac s istim radnikom smije sklopiti svaki sljedeći uzastopni
ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan
razlog koji u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi iz članka 12. stavka 3.
ovoga Zakona mora biti naveden.
(5) Svaka izmjena, odnosno dopuna ugovora o radu iz stavka 1. ovoga
članka koja bi utjecala na produljenje ugovorenog trajanja toga ugovora
smatra se svakim sljedećim uzastopnim ugovorom o radu na određeno
vrijeme.
(6) Prekid kraći od dva mjeseca ne smatra se prekidom razdoblja od tri godine iz stavka 3. ovoga članka.
(7) Ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno
odredbama ovoga Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i
nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je
sklopljen na neodređeno vrijeme.
Uvjeti rada radnika koji rade na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme
Članak 11.
(1) Poslodavac je dužan radniku koji je kod njega zaposlen na temelju
ugovora o radu na određeno vrijeme osigurati iste uvjete rada kao i
radniku koji je sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme s istim
poslodavcem ili, prema posebnom propisu s njim povezanim poslodavcem, s
istim ili sličnim stručnim znanjima i vještinama, a koji obavlja iste
ili slične poslove.
(2) Ako kod poslodavca iz stavka 1. ovoga članka nema radnika koji je
sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme s istim ili sličnim stručnim
znanjima i vještinama, a koji obavlja iste ili slične poslove,
poslodavac je dužan radniku koji je kod njega zaposlen na temelju
ugovora o radu na određeno vrijeme osigurati uvjete uređene kolektivnim
ugovorom ili drugim propisom koji ga obvezuje, a koji su utvrđeni za
radnika koji je sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a koji
obavlja slične poslove i ima slična stručna znanja i vještine.
(3) Ako kolektivnim ugovorom ili drugim propisom koji obvezuju
poslodavca nisu uređeni uvjeti rada na način iz stavka 2. ovoga članka,
poslodavac je radniku koji je kod njega zaposlen na temelju ugovora o
radu na određeno vrijeme dužan osigurati primjerene uvjete rada kao
radniku koji je sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a koji
obavlja slične poslove i ima slična stručna znanja i vještine.
(4) Poslodavac je dužan obavijestiti radnike koji su kod njega zaposleni
na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme o poslovima za koje bi ti
radnici mogli kod poslodavca sklopiti ugovor o radu na neodređeno
vrijeme, te im omogućiti usavršavanje i obrazovanje pod istim uvjetima
kao i radnicima koji su sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
Oblik ugovora o radu
Članak 12.
(1) Ugovor o radu sklapa se u pisanom obliku.
(2) Propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora.
(3) Ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je
dužan radniku prije početka rada izdati pisanu potvrdu o sklopljenom
ugovoru.
(4) Ako poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu
u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru,
smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
(5) Poslodavac je dužan radniku dostaviti primjerak prijave na obvezno
mirovinsko i zdravstveno osiguranje u roku od petnaest dana od dana
sklapanja ugovora o radu ili dostave pisane potvrde o sklopljenom
ugovoru o radu, odnosno početka rada.
(6) Ugovor o radu pomorca i radnika na pomorskim ribarskim plovilima
mora se registrirati pri uredu državne uprave u županiji, odnosno uredu
Grada Zagreba nadležnom za poslove rada.
(7) Ministar će pravilnikom propisati postupak registracije i sadržaj
registra ugovora o radu pomoraca i radnika na pomorskim ribarskim
plovilima.
Obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu, odnosno pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu
Članak 13.
(1) Ugovor o radu sklopljen u pisanom obliku, odnosno potvrda o
sklopljenom ugovoru o radu iz članka 12. stavka 3. ovoga Zakona, mora
sadržavati sve bitne uglavke, a najmanje o:
1) strankama te njihovom prebivalištu, odnosno sjedištu,
2) mjestu rada, a ako ne postoji stalno ili glavno mjesto rada, napomenu da se rad obavlja na različitim mjestima,
3) nazivu posla, odnosno naravi ili vrsti rada, na koje se radnik zapošljava ili kratak popis ili opis poslova,
4) danu početka rada,
5) očekivanom trajanju ugovora, u slučaju ugovora o radu na određeno vrijeme,
6) trajanju plaćenoga godišnjeg odmora na koji radnik ima pravo, a u
slučaju kada se takav podatak ne može dati u vrijeme sklapanja ugovora,
odnosno izdavanja potvrde, načinu određivanja trajanja toga odmora,
7) otkaznim rokovima kojih se mora pridržavati radnik, odnosno
poslodavac, a u slučaju kada se takav podatak ne može dati u vrijeme
sklapanja ugovora odnosno izdavanja potvrde, načinu određivanja otkaznih
rokova,
8) osnovnoj plaći, dodacima na plaću te razdobljima isplate primanja na koja radnik ima pravo,
9) trajanju redovitog radnog dana ili tjedna.
(2) Umjesto uglavaka iz stavka 1. podstavka 6., 7., 8. i 9. ovoga
članka, može se u ugovoru, odnosno potvrdi, uputiti na odgovarajući
zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuje
ta pitanja.
Obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove
Članak 14.
(1) Ako poslodavac pretežno posluje sezonski, za obavljanje stalnih
sezonskih poslova može se sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme za
stalne sezonske poslove.
(2) U slučaju sklapanja ugovora iz stavka 1. ovoga članka, obveznik
prijave na produženo mirovinsko osiguranje, obveznik doprinosa te
obveznik obračunavanja i plaćanja doprinosa je poslodavac.
(3) Osim uglavaka iz članka 13. ovoga Zakona, ugovor iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati i dodatne uglavke o:
1) uvjetima i vremenu za koje će poslodavac uplaćivati doprinos za produženo mirovinsko osiguranje,
2) roku u kojem je poslodavac dužan radniku ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova u narednoj sezoni,
3) roku u kojem se radnik dužan izjasniti o ponudi iz podstavka 2. ovoga stavka, a koji ne može biti kraći od osam dana.
(4) Ako radnik neopravdano odbije ponudu za sklapanje ugovora o radu iz
stavka 3. podstavka 2. ovoga članka, poslodavac ima pravo od radnika
tražiti povrat sredstava za uplaćene doprinose.
(5) Umjesto uglavka iz stavka 3. podstavka 1. ovoga članka, može se u
ugovoru uputiti na odgovarajući kolektivni ugovor ili pravilnik o radu
koji uređuje ta pitanja.
Obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada
Članak 15.
(1) Ugovor o radu sklopljen u pisanom obliku, odnosno potvrda o
sklopljenom ugovoru o radu za obavljanje poslova kod kuće radnika ili u
drugom prostoru koji nije prostor poslodavca, osim uglavaka iz članka
13. stavka 1. podstavka 1. do 9. ovoga Zakona, mora sadržavati i dodatne
uglavke o:
1) dnevnom, tjednom ili mjesečnom vremenu obvezne nazočnosti radnika na mjestu rada,
2) rokovima, vremenu i načinu nadzora rada i kvalitete obavljanja poslova radnika,
3) strojevima, alatima i opremi za obavljanje poslova koje je poslodavac dužan nabaviti, instalirati i održavati,
4) uporabi vlastitih strojeva, alata i druge opreme radnika i naknadi troškova u svezi s time,
5) naknadi drugih troškova radniku vezanih uz obavljanje poslova,
6) načinu osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika.
(2) Na ugovor iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način se primjenjuje odredba članka 13. stavka 2. ovoga Zakona.
(3) Plaća radnika s kojim poslodavac sklopi ugovor iz stavka 1. ovoga
članka ne smije biti utvrđena u manjem iznosu od plaće radnika koji u
prostorijama toga poslodavca radi na istim ili sličnim poslovima.
(4) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka ne može se sklopiti za obavljanje
poslova iz članka 44. stavka 1. ovoga Zakona, te drugih poslova za koje
je to utvrđeno ovim ili drugim zakonom.
(5) Poslodavac je dužan osigurati radniku sigurne uvjete rada, a radnik
je dužan pridržavati se svih sigurnosnih i zdravstvenih mjera, u skladu s
posebnim zakonima i drugim propisima.
(6) O svakom sklopljenom ugovoru iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je
dužan obavijestiti tijelo državne uprave nadležno za poslove inspekcije
rada u roku od petnaest dana od dana sklapanja ugovora.
(7) Odredbe ovoga Zakona o rasporedu radnog vremena, skraćenom radnom
vremenu, prekovremenom radu, preraspodjeli radnog vremena, noćnom radu i
stanci, primjenjuju se i na ugovor iz stavka 1. ovoga članka, ako to
nije drukčije uređeno posebnim propisom, kolektivnim ugovorom,
sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom
o radu.
(8) Količina i rokovi za izvršenje poslova koji se obavljaju na temelju
ugovora iz stavka 1. ovoga članka ne smiju onemogućiti radniku
korištenje prava na dnevni, tjedni i godišnji odmor.
Obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu, odnosno pisane potvrde o
sklopljenom ugovoru o radu u slučaju upućivanja radnika u inozemstvo
Članak 16.
(1) Ako se radnik privremeno upućuje na rad u inozemstvo, pisani ugovor o
radu ili pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu prije odlaska u
inozemstvo mora sadržavati, osim uglavaka iz članka 13. ovoga Zakona i
dodatne uglavke o:
1) trajanju rada u inozemstvu,
2) rasporedu radnog vremena,
3) neradnim danima i blagdanima u koje radnik ima pravo ne raditi uz naknadu plaće,
4) novčanoj jedinici u kojoj će se isplaćivati plaća,
5) drugim primanjima u novcu i naravi na koja će radnik imati pravo za vrijeme rada u inozemstvu,
6) uvjetima vraćanja u zemlju.
(2) Umjesto uglavaka iz stavka 1. podstavka 2., 3., 4. i 5. ovoga
članka, može se u ugovoru, odnosno potvrdi, uputiti na odgovarajući
zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuje
ta pitanja.
(3) Primjerak prijave iz članka 12. stavka 5. ovoga Zakona poslodavac mora uručiti radniku prije odlaska u inozemstvo.
Najniža dob za zaposlenje
Članak 17.
(1) Osoba mlađa od petnaest godina ili osoba s petnaest i starija od
petnaest, a mlađa od osamnaest godina koja pohađa obvezno osnovno
obrazovanje, ne smije se zaposliti.
(2) Inspektor rada zabranit će rad maloljetnika koji je zaposlen protivno stavku 1. ovoga članka.
Poslovna sposobnost maloljetnika za sklapanje ugovora o radu
Članak 18.
(1) Ako zakonski zastupnik ovlasti maloljetnika s petnaest i starijeg od
petnaest godina za sklapanje određenog ugovora o radu, osim
maloljetnika koji pohađa obvezno osnovno obrazovanje, maloljetnik je
poslovno sposoban za sklapanje i raskidanje toga ugovora te za
poduzimanje svih pravnih radnji u svezi s ispunjenjem prava i obveza iz
toga ugovora ili u svezi s tim ugovorom.
(2) Od ovlaštenja iz stavka 1. ovoga članka, izuzeti su pravni poslovi
za poduzimanje kojih zakonskom zastupniku treba odobrenje tijela
nadležnog za poslove socijalne skrbi.
(3) U slučaju spora između zakonskih zastupnika ili između jednog ili
više zakonskih zastupnika i maloljetnika, o davanju ovlaštenja za
sklapanje ugovora o radu odlučuje tijelo nadležno za poslove socijalne
skrbi, vodeći računa o interesima maloljetnika.
(4) Zakonski zastupnik može povući ili ograničiti ovlaštenje iz stavka
1. ovoga članka, odnosno u ime maloljetnika raskinuti radni odnos.
(5) Skrbnik može ovlaštenje iz stavka 1. ovoga članka dati maloljetniku
samo na temelju prethodnog odobrenja tijela nadležnog za poslove
socijalne skrbi.
(6) Ovlaštenje iz stavka 1. ovoga članka mora se dati u pisanom obliku.
Zabrana rada maloljetnika na određenim poslovima
Članak 19.
(1) Maloljetnik se ne smije zaposliti na poslovima koji mogu ugroziti njegovu sigurnost, zdravlje, ćudoređe ili razvoj.
(2) Ministar će pravilnikom propisati poslove iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Poslodavac ne smije prije prethodnog utvrđivanja zdravstvene
sposobnosti zaposliti maloljetnika na poslovima na kojima maloljetnik
može raditi samo nakon prethodnog utvrđivanja te sposobnosti.
(4) Ministar će pravilnikom propisati poslove na kojima maloljetnik može
raditi samo nakon prethodnog utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za
obavljanje tih poslova, kao i aktivnosti u kojima uz prethodno odobrenje
inspektora rada smiju uz naplatu sudjelovati osobe iz članka 17. stavka
1. ovoga Zakona.
(5) Pravilnike iz stavka 2. i 4. ovoga članka ministar će donijeti uz suglasnost ministra nadležnog za poslove zdravstva.
(6) Inspektor rada zabranit će rad maloljetnika na poslovima iz stavka
1. ovoga članka, odnosno na poslovima iz stavka 3. ovoga članka, ako ih
obavlja bez prethodno utvrđene zdravstvene sposobnosti za njihovo
obavljanje, odnosno ako sudjeluje u aktivnostima bez njegovog prethodnog
odobrenja.
(7) Na zahtjev maloljetnika, njegovog roditelja, odnosno skrbnika,
radničkog vijeća, sindikata ili inspektora rada, poslodavac je, u
slučaju iz stavka 1. i 3. ovoga članka, dužan maloljetnom radniku
ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih
poslova, a ako takvih poslova nema, može mu otkazati na način i pod
uvjetima propisanima ovim Zakonom.
Nadziranje rada maloljetnika na određenim poslovima
Članak 20.
(1) Ako posumnja da poslovi koje obavlja maloljetnik ugrožavaju njegovu
sigurnost, zdravlje, ćudoređe ili razvoj, inspektor rada može u bilo
koje vrijeme zahtijevati od poslodavca da ovlašteni liječnik pregleda
maloljetnika te da u nalazu i mišljenju ocijeni da li poslovi koje
maloljetnik obavlja ugrožavaju njegovu sigurnost, zdravlje, ćudoređe ili
razvoj.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, inspektor rada će odrediti rok u
kojem poslodavac mora pribaviti nalaz i mišljenje o tome da li poslovi
koje obavlja maloljetnik, ugrožavaju njegovo zdravlje ili razvoj.
(3) Troškove liječničkoga pregleda, nalaza i mišljenja iz stavka 1. ovoga članka, snosi poslodavac.
(4) Na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenoga liječnika, inspektor rada može zabraniti rad maloljetnika na određenim poslovima.
(5) Prijavu za vođenje postupka iz stavka 1. ovoga članka može
inspektoru rada podnijeti maloljetnik, njegov roditelj, odnosno skrbnik,
radničko vijeće ili sindikat.
(6) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka, poslodavac je dužan maloljetnom
radniku ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih
odgovarajućih poslova, a ako takvih poslova nema, može mu otkazati na
način i pod uvjetima propisanima ovim Zakonom.
Posebni uvjeti za sklapanje ugovora o radu
Članak 21.
(1) Ako su zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili
pravilnikom o radu određeni posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa,
ugovor o radu može sklopiti samo radnik koji udovoljava tim uvjetima.
(2) Ministar će, uz suglasnost ministra nadležnog za poslove zdravstva,
pravilnikom propisati poslove na kojima radnik može raditi samo nakon,
prema posebnom propisu provedenog, prethodnog i redovnog utvrđivanja
zdravstvene sposobnosti za obavljanje tih poslova.
(3) Pravilnikom iz stavka 2. ovoga članka propisat će se način
utvrđivanja zdravstvene sposobnosti, rokovi u kojima se mora ponoviti
utvrđivanje zdravstvene sposobnosti, sadržaj i način izdavanja uvjerenja
o zdravstvenoj sposobnosti te druga pitanja važna za utvrđivanje
zdravstvene sposobnosti za obavljanje poslova iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Strani državljanin ili osoba bez državljanstva može sklopiti ugovor o
radu pod uvjetima propisanima ovim Zakonom i posebnim zakonom kojim se
uređuje zapošljavanje tih osoba.
Obveza radnika da obavijesti poslodavca o bolesti ili nekim drugim okolnostima
Članak 22.
(1) Prilikom sklapanja ugovora o radu, radnik je dužan obavijestiti
poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućuje ili bitno
ometa u izvršenju obveza iz ugovora o radu ili koja ugrožava život ili
zdravlje osoba s kojima u izvršenju ugovora o radu radnik dolazi u
dodir.
(2) Radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za obavljanje određenih
poslova, poslodavac može uputiti radnika na liječnički pregled.
(3) Troškove liječničkog pregleda iz stavka 2. ovoga članka snosi poslodavac.
Podaci koji se ne smiju tražiti
Članak 23.
(1) Prilikom postupka odabira kandidata za radno mjesto (razgovor,
testiranje, anketiranje i sl.) i sklapanja ugovora o radu poslodavac ne
smije tražiti od radnika podatke koji nisu u neposrednoj svezi s radnim
odnosom.
(2) Na nedopuštena pitanja iz stavka 1. ovoga članka ne mora se odgovoriti.
III. PRIVREMENO ZAPOŠLJAVANJE
Agencija za privremeno zapošljavanje
Članak 24.
(1) Agencija za privremeno zapošljavanje (u daljnjem tekstu:
agencija) je poslodavac koji na temelju sporazuma o ustupanju radnika
ustupa radnika (u daljnjem tekstu: ustupljeni radnik) drugom poslodavcu
(u daljnjem tekstu: korisnik) za privremeno obavljanje poslova.
(2) Agencija može obavljati poslove ustupanja radnika korisnicima pod
uvjetom da je registrirana prema posebnom propisu i upisana u evidenciju
ministarstva nadležnog za poslove rada (u daljnjem tekstu:
ministarstvo).
(3) Uz poslove iz stavka 1. ovoga članka, agencija može obavljati i
djelatnosti u vezi sa zapošljavanjem, pod uvjetom da za to posjeduje
odgovarajuću dozvolu prema posebnom propisu.
(4) Poslove iz stavka 1. ovoga članka agencija ne može obavljati prije upisa u odgovarajuću evidenciju ministarstva.
(5) Agenciji koja nije upisana u evidenciju ministarstva inspektor rada
će zabraniti obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka.
(6) Pri obavljanju poslova iz stavka 1. ovoga članka agencija radniku ne
smije naplatiti naknadu za njegovo ustupanje korisniku odnosno naknadu u
slučaju sklapanja ugovora o radu između ustupljenog radnika i
korisnika.
(7) Agencija je dužna ministarstvu dostavljati statističke podatke o obavljanju poslova iz stavka 1. ovoga članka.
(8) Ministar će pravilnikom propisati sadržaj, način i rok dostave podataka iz stavka 7. ovoga članka.
(9) Agenciji koja ne dostavi podatke u sadržaju, načinu i rokovima
propisanim pravilnikom iz stavka 8. ovoga članka, inspektor rada će
naložiti dostavu tih podataka i odrediti rok koji ne može biti duži od
osam dana.
Sporazum o ustupanju radnika
Članak 25.
(1) Sporazum o ustupanju radnika između agencije i korisnika mora biti u pisanom obliku.
(2) Sporazum iz stavka 1. ovoga članka, uz opće uvjete poslovanja agencije, mora sadržavati i uglavke o:
1) broju ustupljenih radnika koji su potrebni korisniku,
2) vremenskom razdoblju na koje se ustupaju radnici,
3) mjestu rada,
4) poslovima koje će ustupljeni radnici obavljati, te znanjima i vještinama potrebnim za njihovo obavljanje,
5) uvjetima rada koji se odnose na radna mjesta na kojima će ustupljeni radnici obavljati poslove,
6) načinu na koji i razdoblju u kojem korisnik mora ispostaviti agenciji
obračun za isplatu plaće, te propisima koji se kod korisnika
primjenjuju na utvrđivanje plaće, i
7) osobi koja je ovlaštena za zastupanje korisnika prema ustupljenim radnicima.
(3) U slučaju ustupanja radnika korisniku u inozemstvu, sporazum iz
stavka 1. ovoga članka, uz uglavke iz stavka 2. ovoga članka, mora
sadržavati i uglavke o:
1) zakonodavstvu koje se primjenjuje na radni odnos ustupljenog radnika,
2) pravima ustupljenog radnika koja se ostvaruju na temelju ovog i
drugih zakona Republike Hrvatske i koja je korisnik dužan osigurati
ustupljenom radniku,
3) obvezi plaćanja troškova vraćanja u zemlju.
(4) Sporazum iz stavka 1. ovoga članka ne može se sklopiti:
1) za zamjenu radnika kod korisnika kod kojega se provodi štrajk,
2) ako je korisnik u prethodnom razdoblju od šest mjeseci poslovno
uvjetovanim otkazom otkazao ugovore o radu radnika koji su radili na
poslovima za obavljanje kojih traži ustupanje radnika,
3) za obavljanje poslova iz članka 44. stavka 1. ovoga Zakona,
4) za ustupanje radnika drugoj agenciji,
5) u drugim slučajevima utvrđenim kolektivnim ugovorom koji obvezuje korisnika.
(5) Sporazumom iz stavka 1. ovoga članka agencija i korisnik mogu
ugovoriti da će za ustupljene radnike, za razdoblje u kojem su mu
ustupljeni, korisnik voditi propisanu evidenciju o njihovom radnom
vremenu te rok i način dostave iste agenciji.
Ugovor o radu za privremeno obavljanje poslova
Članak 26.
(1) Ugovor o radu za privremeno obavljanje poslova agencija može sklopiti s radnikom na određeno ili neodređeno vrijeme.
(2) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka, osim uglavaka iz članka 13. stavka
1. podstavka 1. i podstavka 4. do 7. ovoga Zakona, odnosno iz članka
16. stavka 1. ovoga Zakona kada agencija radnika ustupa korisniku u
inozemstvo, mora sadržavati i sljedeće uglavke:
1) da se ugovor sklapa radi ustupanja radnika za privremeno obavljanje poslova kod korisnika,
2) naznaku poslova za obavljanje kojih će se radnik ustupati,
3) obveze agencije prema radniku u vrijeme kada je ustupljen korisniku.
(3) U vrijeme kada radnik nije ustupljen korisniku, radnik koji je u
radnom odnosu u agenciji ima pravo na naknadu plaće u visini utvrđenoj
člankom 87. stavkom 5. ovoga Zakona.
(4) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka koji se sklapa na određeno vrijeme
koje je jednako vremenskom razdoblju na koje se radnik ustupa korisniku,
mora sadržavati uglavke o:
1) strankama te njihovom prebivalištu, odnosno sjedištu,
2) očekivanom trajanju ugovora,
3) sjedištu korisnika,
4) mjestu rada,
5) poslovima koje će ustupljeni radnik obavljati,
6) datumu početka i završetka rada,
7) plaći, dodacima na plaću i razdobljima isplate plaće,
8) trajanju redovitog radnog dana ili tjedna.
(5) Ugovorena plaća i drugi uvjeti rada ustupljenog radnika ne smiju
biti utvrđeni u iznosu manjem, odnosno nepovoljnijem od plaće, odnosno
drugih uvjeta rada radnika zaposlenog kod korisnika na istim poslovima
koje bi ustupljeni radnik ostvario da je sklopio ugovor o radu s
korisnikom.
(6) Ako se plaća, odnosno drugi uvjeti rada ne mogu utvrditi sukladno
stavku 5. ovoga članka, isti se utvrđuju sporazumom o ustupanju radnika.
Otkaz ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova
Članak 27.
(1) Na otkazivanje ugovora o radu za privremeno obavljanje
poslova ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o zbrinjavanju viška
radnika.
(2) Ugovor o radu za privremeno obavljanje poslova agencija može
ustupljenom radniku izvanredno otkazati, ako su razlozi iz članka 108.
stavka 1. ovoga Zakona nastali kod korisnika i ako korisnik agenciju o
tome pisano obavijesti u roku od osam dana od dana saznanja za činjenicu
na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
(3) Prestanak potrebe za ustupljenim radnikom kod korisnika prije isteka
razdoblja za koje je ustupljen ne može biti razlog za otkaz ugovora o
radu za privremeno obavljanje poslova.
(4) Ustupljeni radnik koji smatra da mu je za vrijeme rada kod korisnika
povrijeđeno neko pravo iz radnog odnosa, zaštitu povrijeđenog prava
ostvaruje kod poslodavca na način utvrđen odredbom članka 129. ovoga
Zakona.
Ograničenje vremena ustupanja radnika
Članak 28.
(1) Agencija ne smije ustupati radnika korisniku za obavljanje istih poslova za neprekinuto razdoblje duže od jedne godine.
(2) Prekid kraći od jednog mjeseca ne smatra se prekidom razdoblja od jedne godine iz stavka 1. ovoga članka.
Obveze agencije prema ustupljenom radniku
Članak 29.
(1) Prije upućivanja ustupljenog radnika korisniku, agencija mu je dužna
uručiti ugovor o radu iz članka 26. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno
uputnicu, ako s ustupljenim radnikom ima sklopljen ugovor o radu na
neodređeno vrijeme ili ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju
dužem od vremenskog razdoblja na koje se radnik ustupa korisniku.
(2) Uputnica iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati podatke iz članka 26. stavka 2. ovoga Zakona.
(3) Prije upućivanja ustupljenog radnika korisniku, agencija ga je dužna
upoznati s posebnim profesionalnim znanjima ili vještinama za
obavljanje posla kod korisnika, kao i sa svim rizicima obavljanja posla,
a koji se odnose na zaštitu zdravlja i sigurnost na radu i u tu svrhu,
dužna je ustupljenog radnika osposobiti prema propisima o zaštiti
zdravlja i sigurnosti na radu, osim ako sporazumom o ustupanju radnika
nije ugovoreno da te obveze izvrši korisnik.
(4) Agencija je dužna ustupljenog radnika usavršavati i upoznavati s
novim tehnologijama rada za obavljanje poslova za koje je ugovoreno da
će se radnik ustupati, osim ako sporazumom o ustupanju tu obvezu nije
preuzeo korisnik.
(5) Agencija je dužna ustupljenom radniku isplatiti ugovorenu plaću za
obavljeni rad kod korisnika i u slučaju kada korisnik ne ispostavi
agenciji obračun za isplatu plaće.
Obveze korisnika
Članak 30.
(1) Korisnik se u odnosu na ustupljenog radnika smatra poslodavcem u
smislu obveza primjene odredbi ovoga i drugih zakona i propisa kojima su
uređeni zaštita zdravlja i sigurnost na radu i posebna zaštita
određenih grupa radnika.
(2) Korisnik je dužan najmanje jednom godišnje obavijestiti radničko
vijeće o broju i razlozima uzimanja na rad ustupljenih radnika, kao i
ustupljene radnike o slobodnim radnim mjestima za koje ispunjavaju
uvjete.
Naknada štete
Članak 31.
(1) Štetu koju ustupljeni radnik na radu ili u svezi s radom kod
korisnika uzrokuje trećoj osobi, dužan je naknaditi korisnik koji se u
odnosu na regresnu odgovornost ustupljenog radnika smatra poslodavcem.
(2) Za štetu koju ustupljeni radnik na radu ili u svezi s radom uzrokuje
korisniku, odgovara agencija sukladno općim propisima obveznoga prava.
(3) Ako ustupljeni radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom kod
korisnika, naknadu štete može potraživati od agencije ili korisnika u
skladu s odredbom članka 103. ovoga Zakona.
Evidencija
Članak 32.
(1) Prijavu u evidenciju agencija podnosi ministarstvu u pisanom obliku.
(2) Uz prijavu u evidenciju, agencija mora dostaviti dokaz da je registrirana prema posebnom propisu.
(3) O prijavi u evidenciju, ministarstvo izdaje potvrdu koja sadrži broj
pod kojim je agencija upisana i datum upisa u evidenciju.
(4) Agencija je dužna u pravnom prometu, u poslovnim ispravama, na
svakom dopisu i ugovoru navesti broj pod kojim je upisana u evidenciju
ministarstva.
(5) Potvrdu iz stavka 3. ovoga članka ministarstvo izdaje u tri
istovjetna primjerka, od kojih se jedan dostavlja tijelu državne uprave
nadležnom za poslove inspekcije rada.
IV. ZAŠTITA ŽIVOTA, ZDRAVLJA I PRIVATNOSTI RADNIKA
Obveze poslodavca u zaštiti života, zdravlja i ćudoređa radnika
Članak 33.
(1) Poslodavac je dužan pribaviti i održavati postrojenja, uređaje,
opremu, alate, mjesto rada i pristup mjestu rada, te organizirati rad na
način koji osigurava zaštitu života i zdravlja radnika, u skladu s
posebnim zakonima i drugim propisima i naravi posla koji se obavlja.
(2) Poslodavac je dužan upoznati radnika s opasnostima posla kojeg radnik obavlja.
(3) Poslodavac je dužan osposobiti radnika za rad, na način koji
osigurava zaštitu života i zdravlja radnika te sprječava nastanak
nesreća.
(4) Ako je poslodavac preuzeo obvezu smještaja i prehrane radnika, pri
izvršenju te obveze mora voditi računa o zaštiti života, zdravlja i
ćudoređa te vjeroispovijedi radnika.
Zaštita privatnosti radnika
Članak 34.
(1) Osobni podaci radnika smiju se prikupljati, obrađivati, koristiti i
dostavljati trećim osobama samo ako je to određeno ovim ili drugim
zakonom ili ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obveza iz
radnog odnosa, odnosno u svezi s radnim odnosom.
(2) Ako je osobne podatke iz stavka 1. ovoga članka potrebno
prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim osobama radi
ostvarivanja prava i obveza iz radnoga odnosa, odnosno u svezi s radnim
odnosom, poslodavac mora unaprijed pravilnikom o radu odrediti koje će
podatke u tu svrhu prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati
trećim osobama.
(3) Osobne podatke radnika smije prikupljati, obrađivati, koristiti i
dostavljati trećim osobama samo poslodavac ili osoba koju za to posebno
opunomoći poslodavac.
(4) Netočni osobni podaci moraju se odmah ispraviti.
(5) Osobni podaci za čije čuvanje više ne postoje pravni ili stvarni razlozi moraju se brisati ili na drugi način ukloniti.
(6) Poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika, dužan je
imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena nadzirati da li se osobni
podaci radnika prikupljaju, obrađuju, koriste i dostavljaju trećim
osobama u skladu sa zakonom.
(7) Osoba iz stavka 6. ovoga članka mora uživati povjerenje radnika, a
podatke koje sazna u obavljanju svoje dužnosti mora brižljivo čuvati.
V. PROBNI RAD, OBRAZOVANJE I OSPOSOBLJAVANJE ZA RAD
Ugovaranje i trajanje probnog rada
Članak 35.
(1) Prilikom sklapanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad.
(2) Probni rad iz stavka 1. ovoga članka ne smije trajati duže od šest mjeseci.
(3) Nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.
(4) Na otkaz iz stavka 3. ovoga članka ne primjenjuju se odredbe ovoga
Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članka 109., 112. i 116. ovoga
Zakona.
(5) Otkazni rok kod ugovorenog probnog rada je najmanje sedam dana.
Obveza obrazovanja i osposobljavanja za rad
Članak 36.
(1) Poslodavac je dužan omogućiti radniku, u skladu s mogućnostima i
potrebama rada, školovanje, obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje.
(2) Radnik je dužan, u skladu sa svojim sposobnostima i potrebama rada,
školovati se, obrazovati, osposobljavati i usavršavati se za rad.
(3) Prilikom promjene ili uvođenja novog načina ili organizacije rada,
poslodavac je dužan, u skladu s potrebama i mogućnostima rada, omogućiti
radniku osposobljavanje ili usavršavanje za rad.
Pojam pripravnika i vrijeme na koje se može s njim sklopiti ugovor o radu
Članak 37.
(1) Osobu koja se prvi put zapošljava u zanimanju za koje se školovala
poslodavac može zaposliti kao pripravnika (vježbenik ili drugi
pripravnik – u daljnjem tekstu: pripravnik).
(2) Pripravnik iz stavka 1. ovoga članka osposobljava se za samostalni rad u zanimanju za koje se školovao.
(3) Ugovor o radu pripravnika može se sklopiti na određeno vrijeme.
Način osposobljavanja pripravnika
Članak 38.
(1) Način osposobljavanja pripravnika za samostalni rad mora biti propisan pravilnikom o radu ili određen ugovorom o radu.
(2) Radi osposobljavanja za samostalni rad, pripravnika se može privremeno uputiti na rad kod drugog poslodavca.
Trajanje pripravničkog staža
Članak 39.
Osposobljavanje pripravnika (pripravnički staž) traje najduže godinu dana, ako zakonom nije drukčije određeno.
Stručni ispit
Članak 40.
(1) Nakon što završi pripravnički staž, pripravnik polaže stručni ispit
ako je to zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom
o radu propisano.
(2) Ako sadržaj i način polaganja stručnog ispita nije određen zakonom,
drugim propisom ili kolektivnim ugovorom, sadržaj i način polaganja
stručnog ispita propisuju se pravilnikom o radu.
(3) Pripravniku koji ne položi stručni ispit poslodavac može redovito otkazati.
Stručno osposobljavanje za rad
Članak 41.
(1) Ako je stručni ispit ili radno iskustvo, zakonom ili drugim propisom
utvrđeno kao uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta određenog
zanimanja, poslodavac može osobu koja je završila školovanje za takvo
zanimanje primiti na stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja
radnog odnosa (stručno osposobljavanje za rad).
(2) Razdoblje stručnog osposobljavanja za rad iz stavka 1. ovoga članka
ubraja se u pripravnički staž i radno iskustvo propisano kao uvjet za
rad na poslovima radnog mjesta određenog zanimanja.
(3) Stručno osposobljavanje za rad iz stavka 1. ovoga članka može trajati najduže koliko traje pripravnički staž.
(4) Ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije propisano, na osobu koja
se stručno osposobljava za rad se primjenjuju odredbe o radnim odnosima
ovoga i drugih zakona, osim odredbi o sklapanju ugovora o radu, plaći i
naknadi plaće te prestanku ugovora o radu.
(5) Ugovor o stručnom osposobljavanju za rad mora se sklopiti u pisanom obliku.
VI. RADNO VRIJEME
Pojam radnog vremena
Članak 42.
(1) Radno vrijeme je vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan
obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati
poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi
obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac.
(2) Radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan
odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva
potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi
obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac.
(3) Vrijeme pripravnosti i visina naknade za istu uređuje se ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom.
(4) Vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu
poslodavca, smatra se radnim vremenom, neovisno o tome da li ih obavlja u
mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik.
Puno i nepuno radno vrijeme
Članak 43.
(1) Ugovor o radu može se sklopiti za puno ili nepuno radno vrijeme.
(2) Puno radno vrijeme ne smije biti duže od četrdeset sati tjedno.
(3) Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između
radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu, nije određeno radno
vrijeme, smatra se da je puno radno vrijeme četrdeset sati tjedno.
(4) Nepunim radnim vremenom smatra se svako radno vrijeme kraće od punog radnog vremena.
(5) Na radnike koji rade u nepunom radnom vremenu na odgovarajući način se primjenjuju odredbe članka 11. ovoga Zakona.
(6) Radnik ne može sklopiti ugovore o radu za nepuno radno vrijeme s
više poslodavaca s ukupnim radnim vremenom dužim od punog radnog
vremena.
(7) Prilikom sklapanja ugovora o radu za nepuno radno vrijeme, radnik je
dužan obavijestiti poslodavca o sklopljenim ugovorima o radu za nepuno
radno vrijeme s drugim poslodavcem, odnosno drugim poslodavcima.
(8) Ako je za stjecanje određenih prava važno prethodno trajanje radnog
odnosa s istim poslodavcem, razdoblja rada u nepunom radnom vremenu
smatrat će se radom u punom radnom vremenu.
(9) Poslodavac je dužan razmotriti zahtjev radnika koji je stranka
ugovora o radu sklopljenog za puno radno vrijeme za sklapanjem ugovora
za nepuno radno vrijeme, kao i radnika koji je stranka ugovora o radu
sklopljenog za nepuno radno vrijeme za sklapanjem ugovora za puno radno
vrijeme, ako kod njega postoje mogućnosti za takvu vrstu rada.
Skraćeno radno vrijeme
Članak 44.
(1) Na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i
sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja,
radno vrijeme se skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na
zdravlje i radnu sposobnost radnika.
(2) Poslovi iz stavka 1. ovoga članka te trajanje radnog vremena na takvim poslovima utvrđuju se posebnim propisom.
(3) Ako poslovi iz stavka 1. ovoga članka te trajanje radnoga vremena na
takvim poslovima nisu utvrđeni posebnim propisom, ministar će na
prijedlog osobe koja prema ovom Zakonu može biti stranka kolektivnog
ugovora, uz suglasnost ministra nadležnog za poslove zdravstva
pravilnikom urediti ta pitanja.
(4) Radnik koji radi na poslovima iz stavka 1. ovoga članka ne smije na
takvim poslovima raditi duže od radnog vremena utvrđenog stavkom 2.
ovoga članka, niti se smije na takvim poslovima zaposliti kod drugog
poslodavca.
(5) Kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu se može odrediti da radnik
koji na poslovima iz stavka 1. ovoga članka ne radi u punom radnom
vremenu, dio radnoga vremena, najduže do punog radnog vremena, radi na
nekim drugim poslovima, koji nemaju narav poslova iz stavka 1. ovoga
članka.
(6) Pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava iz radnog odnosa ili u
svezi s radnim odnosom, skraćeno radno vrijeme iz stavka 1. ovoga
članka izjednačuje se s punim radnim vremenom.
Prekovremeni rad
Članak 45.
(1) U slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim
sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik na zahtjev poslodavca mora
raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad),
ali najviše do osam sati tjedno.
(2) Prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od sto osamdeset sati godišnje.
(3) Ako prekovremeni rad određenog radnika traje duže od četiri tjedna
neprekidno ili više od dvanaest tjedana tijekom kalendarske godine,
odnosno ako prekovremeni rad svih radnika određenog poslodavca prelazi
deset posto ukupnoga radnog vremena u određenom mjesecu, o prekovremenom
radu mora se obavijestiti inspektor rada u roku od osam dana od dana
nastupa neke od navedenih okolnosti.
(4) Ako inspektor rada posumnja da prekovremeni rad štetno utječe na
zdravlje, radnu sposobnost i sigurnost radnika, odredit će rok u kojem
poslodavac o tome mora pribaviti nalaz i mišljenje liječnika ovlaštenog
posebnim propisom.
(5) Zabranjen je prekovremeni rad maloljetnih radnika.
(6) Trudnica, roditelj s djetetom do tri godine starosti, samohrani
roditelj s djetetom do šest godina starosti i radnik koji radi u nepunom
radnom vremenu, može raditi prekovremeno samo ako dostavi poslodavcu
pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad, osim u slučaju više
sile.
(7) Inspektor rada zabranit će prekovremeni rad ako štetno utječe na
zdravlje, radnu sposobnost i sigurnost radnika, odnosno ako se obavlja
protivno odredbama ovoga članka.
Raspored radnog vremena
Članak 46.
(1) Ako dnevni i tjedni raspored radnog vremena nije određen propisom,
kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i
poslodavca ili ugovorom o radu, o rasporedu radnog vremena odlučuje
poslodavac pisanom odlukom.
(2) Poslodavac mora obavijestiti radnike o rasporedu ili promjeni
rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, osim u slučaju
hitnog prekovremenog rada.
(3) Kod poslodavca kod kojeg je to potrebno zbog procesa rada
organiziranog u smjenama, puno ili nepuno radno vrijeme ne mora biti
raspoređeno jednako po tjednima, te se u tom slučaju puno ili nepuno
radno vrijeme utvrđuje kao prosječno tjedno radno vrijeme unutar
razdoblja od četiri mjeseca, pri čemu odstupanje od punog radnog vremena
određenog člankom 43. stavkom 2. ovoga Zakona, ne smije iznositi više
od dvadeset četiri sata mjesečno.
(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, radnik može raditi najviše četrdeset osam sati tjedno.
(5) Ako je istekom razdoblja iz stavka 3. ovoga članka, prosječno tjedno
radno vrijeme bilo duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena, rad
duži od punog, odnosno nepunog radnog vremena smatra se prekovremenim
radom.
(6) Maloljetnom radniku se raspored punog radnog vremena ne smije utvrditi duže od osam sati dnevno.
Preraspodjela radnog vremena
Članak 47.
(1) Ako narav posla to zahtijeva, puno ili nepuno radno vrijeme može se
preraspodijeliti tako da tijekom razdoblja koje ne može biti duže od
dvanaest neprekidnih mjeseci, u jednom razdoblju traje duže, a u drugom
razdoblju kraće od punog ili nepunog radnog vremena, na način da
prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele ne smije biti
duže od punog ili nepunog radnog vremena.
(2) Ako preraspodjela radnog vremena nije predviđena kolektivnim
ugovorom, odnosno sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i
poslodavca, poslodavac je dužan utvrditi plan preraspodijeljenog radnog
vremena s naznakom poslova i broja radnika uključenih u
preraspodijeljeno radno vrijeme, te takav plan preraspodjele prethodno
dostaviti inspektoru rada.
(3) Preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom.
(4) Ako je radno vrijeme preraspodijeljeno, ono tijekom razdoblja u
kojem traje duže od punog ili nepunog radnog vremena, uključujući i
prekovremeni rad, ne smije biti duže od četrdeset osam sati tjedno.
(5) Iznimno od odredbe stavka 4. ovoga članka, preraspodijeljeno radno
vrijeme tijekom razdoblja u kojem traje duže od punog ili nepunog radnog
vremena može trajati duže od četrdeset osam sati tjedno, ali ne duže od
pedeset šest sati tjedno, odnosno šezdeset sati tjedno ako poslodavac
posluje sezonski, pod uvjetom da je isto predviđeno kolektivnim ugovorom
i da radnik dostavi poslodavcu pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku
na takav rad.
(6) Radnik koji u preraspodijeljenom radnom vremenu ne pristane na rad
duži od četrdeset osam sati tjedno, ne smije zbog toga trpjeti štetne
posljedice.
(7) Poslodavac je dužan na zahtjev inspektora rada, uz plan iz stavka 2.
ovoga članka, priložiti popis radnika koji su dali pisanu izjavu iz
stavka 5. ovoga članka.
(8) Preraspodijeljeno radno vrijeme u razdoblju u kojem traje duže od
punog ili nepunog radnog vremena može trajati najduže četiri mjeseca,
osim ako kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno, u kojem slučaju ne
može trajati duže od šest mjeseci.
(9) Ugovor o radu na određeno vrijeme za poslove koji se obavljaju u
preraspodijeljenom radnom vremenu, sklapa se u trajanju u kojem
radnikovo prosječno radno vrijeme mora odgovarati ugovorenom punom ili
nepunom radnom vremenu.
(10) Zabranjen je rad maloljetnika u preraspodijeljenom radnom vremenu koji bi trajao duže od osam sati dnevno.
(11) Trudnica, roditelj s djetetom do tri godine starosti i samohrani
roditelj s djetetom do šest godina starosti te radnik koji radi u
nepunom radnom vremenu, može raditi u preraspodijeljenom punom ili
nepunom radnom vremenu iz stavka 4. ovoga članka, samo ako dostavi
poslodavcu pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad.
(12) Inspektor rada zabranit će ili ograničiti preraspodijeljeno radno
vrijeme, ako je isto protivno odredbama ovoga Zakona ili ako iz nalaza i
mišljenja pribavljenog od ovlaštenog liječnika, odgovarajućom primjenom
odredbe članka 45. stavka 4. ovoga Zakona, proizlazi da takav rad
ugrožava zdravlje, radnu sposobnost i sigurnost radnika.
Noćni rad
Članak 48.
(1) Noćni rad je rad radnika kojeg, neovisno o njegovom trajanju,
obavlja u vremenu između dvadeset dva sata uvečer i šest sati ujutro
idućega dana, a u poljoprivredi između dvadeset dva sata uvečer i pet
sati ujutro idućega dana, ako za određeni slučaj ovim ili drugim
zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili sporazumom
sklopljenim između poslodavca i radničkog vijeća nije drukčije određeno.
(2) Za maloljetnike zaposlene u industriji, rad u vremenu između
devetnaest sati uvečer i sedam sati ujutro idućega dana, smatra se
noćnim radom.
(3) Za maloljetnike zaposlene izvan industrije, rad u vremenu između
dvadeset sati uvečer i šest sati ujutro idućega dana, smatra se noćnim
radom.
(4) Ministar će pravilnikom propisati koje se djelatnosti u smislu stavka 2. ovoga članka smatraju industrijom.
(5) Noćni radnik je radnik, koji prema rasporedu radnog vremena redovito
tijekom jednog dana radi najmanje tri sata u vremenu noćnog rada,
odnosno koji tijekom kalendarske godine radi najmanje trećinu svog
radnog vremena u vremenu noćnoga rada.
(6) Poslodavac je pri utvrđivanju rasporeda radnog vremena dužan voditi
računa da rad radnika iz stavka 5. ovoga članka ne smije trajati duže od
osam sati dnevno.
(7) Iznimno od odredbe stavka 6. ovoga članka, rad radnika iz stavka 5.
ovoga članka može trajati duže od osam sati, ali ne duže od dvanaest
sati dnevno, pod uvjetom da je isto ugovoreno kolektivnim ugovorom.
Zabrana noćnog rada
Članak 49.
(1) Poslodavac ne smije odrediti noćni rad trudnici, osim ako trudnica
takav rad zatraži i ako je ovlašteni liječnik ocijenio da noćni rad ne
ugrožava njezin život ili zdravlje, kao i život ili zdravlje djeteta.
(2) Zabranjen je noćni rad maloljetnika, osim ako je takav rad
privremeno prijeko potreban u djelatnostima koje su uređene posebnim
propisima, a punoljetni radnici nisu dostupni, u kojem slučaju isti ne
može, u razdoblju od dvadeset četiri sata, trajati duže od osam sati,
niti maloljetnik smije raditi u razdoblju od ponoći do četiri sata
ujutro.
(3) U slučaju noćnog rada iz stavka 2. ovoga članka, poslodavac je dužan
osigurati da se isti obavlja pod nadzorom punoljetne osobe.
(4) Inspektor rada će zabraniti noćni rad osobe iz stavka 1. i 2. ovoga članka, ako je isti protivan odredbama ovoga Zakona.
Rad u smjenama
Članak 50.
(1) Rad u smjenama je organizacija rada kod poslodavca prema kojoj
dolazi do izmjene radnika na istom radnom mjestu i mjestu rada u skladu s
rasporedom radnog vremena, koji može biti prekinut ili neprekinut,
uključujući izmjenu smjena.
(2) Smjenski radnik je radnik koji, kod poslodavca kod kojeg je rad
organiziran u smjenama, tijekom jednog tjedna ili jednog mjeseca na
temelju rasporeda radnog vremena, posao obavlja u različitim smjenama.
(3) Ako je rad organiziran u smjenama koje uključuju i noćni rad, mora
se osigurati izmjena smjena tako da radnik u noćnoj smjeni radi
uzastopce najduže jedan tjedan.
Obveze poslodavca prema noćnim i smjenskim radnicima
Članak 51.
(1) Poslodavac je pri organizaciji noćnog rada ili rada u smjeni dužan
voditi osobitu brigu o organizaciji rada prilagođenoj radniku te o
sigurnosnim i zdravstvenim uvjetima u skladu s naravi posla koji se
obavlja noću ili u smjeni.
(2) Poslodavac je dužan noćnim i smjenskim radnicima osigurati sigurnost
i zdravstvenu zaštitu u skladu s naravi posla koji se obavlja, kao i
sredstva zaštite i prevencije koje odgovaraju i primjenjuju se na sve
ostale radnike i dostupne su u svako doba.
(3) Radniku koji rasporedom radnog vremena bude određen da rad obavlja
kao noćni radnik, prije započinjanja tog rada, kao i redovito tijekom
trajanja rada noćnog radnika, poslodavac je dužan omogućiti zdravstvene
preglede sukladno posebnom propisu.
(4) Troškove zdravstvenog pregleda iz stavka 3. ovoga članka snosi poslodavac.
(5) Ako se zdravstvenim pregledom iz stavka 3. ovoga članka utvrdi da
noćni radnik zbog noćnog rada ima zdravstvenih problema, poslodavac mu
je dužan rasporedom radnog vremena osigurati obavljanje istih poslova
izvan noćnog rada.
(6) Ako poslodavac radniku iz stavka 5. ovoga članka ne može osigurati
obavljanje poslova izvan noćnoga rada, dužan mu je ponuditi sklapanje
ugovora o radu za obavljanje poslova izvan noćnoga rada za koje je
sposoban, a koji, što je više moguće, moraju odgovarati poslovima na
kojima je radnik prethodno radio.
(7) Poslodavac je dužan noćnom radniku koji je u radu izložen osobitoj
opasnosti ili teškom fizičkom ili mentalnom naporu utvrditi raspored
radnog vremena tako da ne radi više od osam sati u razdoblju od dvadeset
četiri sata u kojem radi noću.
(8) Ministar će pravilnikom propisati sadržaj, način i rokove zdravstvenih pregleda iz stavka 3. ovoga članka.
VII. ODMORI I DOPUSTI
Stanka
Članak 52.
(1) Radnik koji radi najmanje šest sati dnevno ima svakoga radnog dana
pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim
zakonom nije drukčije određeno.
(2) Maloljetni radnik koji radi najmanje četiri i pol sata dnevno ima
svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta
neprekidno.
(3) Vrijeme odmora iz stavka 1. i 2. ovoga članka ubraja se u radno vrijeme.
(4) Ako posebna narav posla ne omogućuje prekid rada radi korištenja
odmora iz stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom, sporazumom
sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu
uredit će se vrijeme i način korištenje ovoga odmora.
Dnevni odmor
Članak 53.
(1) Tijekom svakog vremenskog razdoblja od dvadeset četiri sata
radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje dvanaest sati neprekidno.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka poslodavac je dužan
punoljetnom radniku koji radi na sezonskim poslovima, a koji se
obavljaju u dva navrata tijekom radnog dana, osigurati pravo na dnevni
odmor u trajanju od najmanje osam sati neprekidno.
(3) Radniku iz stavka 2. ovoga članka mora se omogućiti korištenje
zamjenskog dnevnog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na
radu zbog kojeg je koristio kraći dnevni odmor.
Tjedni odmor
Članak 54.
(1) Radnik ima pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje
dvadeset četiri sata, kojem se pribraja dnevni odmor iz članka 53. ovoga
Zakona.
(2) Maloljetni radnik ima pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje četrdeset osam sati.
(3) Odmor iz stavka 1. ovoga članka radnik koristi nedjeljom, te u dan koji nedjelji prethodi, odnosno iza nje slijedi.
(4) Ako radnik ne može koristiti odmor na način iz stavka 3. ovoga
članka, mora mu se za svaki radni tjedan osigurati korištenje odmora u
razdoblju određenom kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između
radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu, koje ne može biti
duže od dva tjedna.
(5) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, radnicima koji zbog obavljanja
posla u različitim smjenama ne mogu iskoristiti odmor iz stavka 1. ovoga
članka zbog objektivno nužnih tehničkih razloga ili zbog organizacije
rada, pravo na tjedni odmor može biti određeno u neprekidnom trajanju od
najmanje dvadeset četiri sata, uz koji se ne pribraja dnevni odmor iz
članka 53. ovoga Zakona.
Najkraće trajanje godišnjeg odmora
Članak 55.
(1) Radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje četiri tjedna.
(2) Maloljetni radnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz
primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće
zaštititi radnika od štetnih utjecaja, ima za svaku kalendarsku godinu
pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje pet tjedana.
Utvrđivanje trajanja godišnjeg odmora
Članak 56.
(1) Trajanje godišnjeg odmora duže od najkraćega propisanog odredbom
članka 55. ovoga Zakona te broj radnih dana koji se uračunavanju u
godišnji odmor radnika, utvrđuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o
radu ili ugovorom o radu.
(2) Blagdani i neradni dani određeni zakonom ne uračunavaju se u trajanje godišnjeg odmora.
(3) Razdoblje privremene nesposobnosti za rad, koje je utvrdio ovlašteni liječnik, ne uračunava se u trajanje godišnjeg odmora.
Ništetnost odricanja od prava na godišnji odmor
Članak 57.
Ništetan je sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora.
Rok stjecanja prava na godišnji odmor
Članak 58.
(1) Radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva
radna odnosa duži od osam dana, stječe pravo na godišnji odmor određen
na način propisan odredbom članka 55. i članka 56. ovoga Zakona nakon
šest mjeseci neprekidnog rada.
(2) Privremena nesposobnost za rad, vršenje dužnosti građana u obrani
ili drugi zakonom određeni slučaj opravdanog izostanka s rada, ne smatra
se prekidom rada u smislu stavka 1. ovoga članka.
Pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora
Članak 59.
(1) Radnik ima pravo na jednu dvanaestinu godišnjeg odmora, određenog na
način propisan odredbama članka 55. i 56. ovoga Zakona, za svaki mjesec
rada:
1) ako u kalendarskoj godini u kojoj je zasnovao radni odnos, zbog
neispunjenja šestomjesečnog roka iz članka 58. stavka 1. ovoga Zakona,
nije stekao pravo na godišnji odmor,
2) ako radni odnos prestane prije završetka šestomjesečnoga roka iz članka 58. stavka 1. ovoga Zakona,
3) ako radni odnos prestane prije 1. srpnja,
4) ako je tijekom kalendarske godine u radnom odnosu kod više
poslodavaca, pri čemu pravo na godišnji odmor za tu godinu kod svih
poslodavaca može ostvariti ukupno u najdužem trajanju određenom na način
propisan odredbama članka 55. i 56. ovoga Zakona.
(2) Pri izračunavanju trajanja godišnjeg odmora na način iz stavka 1.
ovoga članka, najmanje polovica dana godišnjeg odmora zaokružuje se na
cijeli dan godišnjeg odmora, a najmanje polovica mjeseca rada zaokružuje
se na cijeli mjesec.
(3) Kada radniku radni odnos prestaje točno u polovici mjeseca koji ima
parni broj dana, pravo na jednu dvanaestinu godišnjeg odmora za taj
mjesec ostvaruje kod poslodavca kod kojeg mu prestaje radni odnos.
(4) Iznimno od stavka 1. podstavka 4. ovoga članka, radnik koji je
stekao pravo na godišnji odmor na način propisan odredbom članka 58.
stavka 1. ovoga Zakona i kojem radni odnos prestaje nakon 1. srpnja,
pravo na godišnji odmor u cijelosti za tekuću kalendarsku godinu
ostvaruje kod poslodavca kod kojeg mu prestaje radni odnos.
Naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora
Članak 60.
(1) Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu
plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili
ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u
prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja
predstavljaju naknadu za rad).
(2) Poslodavac nema pravo od radnika tražiti vraćanje naknade plaće
isplaćene za korištenje godišnjeg odmora iskorištenog prije ispunjenja
uvjeta iz članka 59. stavka 1. ovoga Zakona.
Naknada za neiskorišteni godišnji odmor
Članak 61.
(1) U slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku koji
nije iskoristio godišnji odmor u cijelosti, isplatiti naknadu umjesto
korištenja godišnjeg odmora.
(2) Naknada iz stavka 1. ovoga članka određuje se, sukladno odredbi
članka 60. stavka 1. ovoga Zakona, razmjerno broju dana neiskorištenoga
godišnjeg odmora.
Korištenje godišnjeg odmora u dijelovima
Članak 62.
(1) Radnik ima pravo godišnji odmor koristiti u dva dijela, osim ako se s poslodavcem drukčije ne dogovori.
(2) Ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, mora tijekom
kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor,
iskoristiti najmanje dva tjedna u neprekidnom trajanju, pod uvjetom da
je ostvario pravo na godišnji odmor u trajanju dužem od dva tjedna.
Prenošenje godišnjeg odmora u sljedeću kalendarsku godinu
Članak 63.
(1) Neiskorišteni dio godišnjeg odmora u trajanju dužem od dijela
godišnjeg odmora iz članka 62. stavka 2. ovoga Zakona, radnik može
prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja iduće godine.
(2) Radnik ne može prenijeti u sljedeću kalendarsku godinu dio godišnjeg
odmora iz članka 62. stavka 2. ovoga Zakona, ako mu je bilo omogućeno
korištenje toga odmora.
(3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, godišnji odmor, odnosno
dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj
godini u kojoj je stečen, zbog bolesti ili korištenja prava na rodiljni,
roditeljski i posvojiteljski dopust, radnik ima pravo iskoristiti do
30. lipnja iduće godine.
(4) Član posade broda, radnik na radu u inozemstvu ili radnik koji je
vršio dužnost građana u obrani, može godišnji odmor u cijelosti
koristiti u sljedećoj kalendarskoj godini.
Raspored korištenja godišnjeg odmora
Članak 64.
(1) Raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac u skladu s
kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu i ovim
Zakonom, a najkasnije do 30. lipnja tekuće godine, te o rasporedu
obavještava radnike.
(2) Radniku koji radi u nepunom radnom vremenu kod dva ili kod više
poslodavaca, a poslodavci ne postignu sporazum o istodobnom korištenju
godišnjeg odmora iz članka 55. ovoga Zakona, poslodavci su dužni
omogućiti korištenje godišnjeg odmora prema njegovom zahtjevu.
(3) Pri utvrđivanju rasporeda korištenja godišnjeg odmora moraju se
uzeti u obzir potrebe organizacije rada te mogućnosti za odmor
raspoložive radnicima.
(4) Radnika se mora najmanje petnaest dana prije korištenja godišnjeg
odmora obavijestiti o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegovog
korištenja.
(5) Jedan dan godišnjeg odmora radnik ima pravo koristiti kada on to
želi, uz obvezu da o tome obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije
njegovog korištenja, ako kolektivnim ugovorom nije određen drukčiji rok.
Plaćeni dopust
Članak 65.
(1) Tijekom kalendarske godine radnik ima pravo na oslobođenje od obveze
rada uz naknadu plaće (plaćeni dopust), za važne osobne potrebe, a
osobito u svezi sa sklapanjem braka, porodom supruge, težom bolesti ili
smrću člana uže obitelji.
(2) Radnik ima pravo na dopust iz stavka 1. ovoga članka u ukupnom
trajanju od sedam radnih dana godišnje, ako to nije drukčije uređeno
kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
(3) Članom uže obitelji iz stavka 1. ovoga članka smatraju se:
supružnik, srodnici po krvi u pravoj liniji i njihovi supružnici, braća i
sestre, pastorčad i posvojenici, djeca povjerena na čuvanje i odgoj ili
djeca na skrbi izvan vlastite obitelji, očuh i maćeha, posvojitelj i
osoba koju je radnik dužan po zakonu uzdržavati te osoba koja s radnikom
živi u izvanbračnoj zajednici.
(4) Radnik ima pravo na plaćeni dopust za vrijeme obrazovanja ili
stručnog osposobljavanja i usavršavanja te obrazovanja za potrebe
radničkog vijeća ili sindikalnog rada, pod uvjetima, u trajanju i uz
naknadu određenu kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između
radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.
(5) Glede stjecanja prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom,
razdoblja plaćenog dopusta smatraju se vremenom provedenim na radu.
(6) Radnici – dobrovoljni darivatelji krvi ostvaruju pravo na jedan
slobodan dan s naslova dobrovoljnog darivanja krvi, a ostvaruju ga u
tijeku kalendarske godine sukladno radnim obvezama.
Neplaćeni dopust
Članak 66.
(1) Poslodavac može radniku na njegov zahtjev odobriti neplaćeni dopust.
(2) Za vrijeme neplaćenoga dopusta prava i obveze iz radnog odnosa ili u
svezi s radnim odnosom miruju, ako zakonom nije drukčije određeno.
VIII. ZAŠTITA TRUDNICA, RODITELJA I POSVOJITELJA
Zabrana nejednakog postupanja prema trudnicama
Članak 67.
(1) Poslodavac ne smije odbiti zaposliti ženu niti joj otkazati ugovor o
radu zbog njezine trudnoće, niti joj smije ponuditi sklapanje
izmijenjenog ugovora o radu, osim pod uvjetima iz članka 68. stavka 1.
ovoga Zakona.
(2) Poslodavac ne smije tražiti bilo kakve podatke o ženinoj trudnoći
niti smije uputiti drugu osobu da traži takve podatke, osim ako radnica
osobno zahtijeva određeno pravo predviđeno zakonom ili drugim propisom
radi zaštite trudnica.
Zaštita trudnice, odnosno žene koja doji dijete
Članak 68.
(1) Odredbe članka 67. ovoga Zakona ne sprječavaju poslodavca da
trudnici, odnosno ženi koja doji dijete, na njezin prijedlog, ponudi
sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima za obavljanje drugih
odgovarajućih poslova.
(2) Ako radnica iz stavka 1. ovoga članka radi na poslovima koji
ugrožavaju njezin život ili zdravlje, odnosno djetetov život ili
zdravlje, poslodavac joj je dužan ponuditi sklapanje sporazuma kojim će
se odrediti obavljanje drugih odgovarajućih poslova, a koji će za
određeno vrijeme zamijeniti odgovarajuće uglavke ugovora o radu.
(3) U sporu između poslodavca i radnice samo je ovlašteni liječnik
nadležan ocijeniti da li su drugi poslovi ponuđeni u slučaju iz stavka
2. ovoga članka odgovarajući.
(4) Ako poslodavac nije u mogućnosti postupiti na način propisan stavkom
2. ovoga članka, radnica ima pravo na dopust uz naknadu plaće sukladno
posebnom propisu.
(5) Istekom vremena iz stavka 2. ovoga članka, prestaje i sporazum iz
stavka 2. ovoga članka te se radnica vraća na poslove na kojima je
prethodno radila na temelju ugovora o radu.
(6) Sporazum iz stavka 2. ovoga članka ne smije imati za posljedicu smanjenje plaće radnice.
Pretpostavka rada u punom radnom vremenu
Članak 69.
Ako je za stjecanje određenih prava iz radnog odnosa ili u svezi s
radnim odnosom važno prethodno trajanje radnog odnosa, razdoblja
rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, rada s polovicom punog
radnog vremena, rada u skraćenom radnom vremenu zbog pojačane njege
djeteta, dopusta trudnice ili majke koja doji dijete, te dopusta ili
rada u skraćenom radnom vremenu radi skrbi i njege djeteta s težim
smetnjama u razvoju, smatrat će se radom u punom radnom vremenu.
Najava i korištenje prava
Članak 70.
(1) Radnik koji tijekom korištenja prava na rodiljne i roditeljske
vremenske potpore sukladno posebnom zakonu, namjerava mijenjati način
korištenja tog prava ili namjerava ponovno uspostaviti neiskorišteno
pripadajuće pravo, dužan je o tome obavijestiti poslodavca sukladno
posebnom zakonu.
(2) Poslodavac je dužan, sukladno posebnom zakonu, na pisanu obavijest
iz stavka 1. ovoga članka, izdati pisanu izjavu o svojoj suglasnosti o
iskazanoj radnikovoj namjeri, a u slučaju izvanrednog povećanja opsega
rada, više sile i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, svojom
izjavom može iskazati neprihvaćanje takve radnikove namjere.
(3) Ako poslodavac ne izda pisanu izjavu iz stavka 2. ovoga članka u
roku od 15 dana, smatra se da je suglasan s iskazanom namjerom radnika
iz stavka 1. ovoga članka.
(4) Ako poslodavac izjavom i na način iz stavka 2. ovoga članka ne
prihvati namjeru radnika iz stavka 1. ovoga članka, radnik može odustati
od najave korištenja tih prava.
Zabrana otkaza
Članak 71.
(1) Za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog,
posvojiteljskog dopusta, rada s polovicom punog radnog vremena, rada u
skraćenom radnom vremenu zbog pojačane njege djeteta, dopusta trudnice
ili majke koja doji dijete, te dopusta ili rada u skraćenom radnom
vremenu radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, odnosno u
roku od petnaest dana od prestanka trudnoće ili prestanka korištenja
tih prava, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu trudnici i osobi
koja se koristi nekim od spomenutih prava.
(2) Otkaz je ništetan ako je na dan davanja otkaza poslodavcu bilo
poznato postojanje okolnosti iz stavka 1. ovoga članka, ili ako radnik u
roku od petnaest dana od dostave otkaza obavijesti poslodavca o
postojanju okolnosti iz stavka 1. ovoga članka te o tome dostavi
odgovarajuću potvrdu ovlaštenog liječnika ili drugog ovlaštenog tijela.
(3) Okolnosti iz stavka 1. ovoga članka ne sprječavaju prestanak ugovora
o radu sklopljenog na određeno vrijeme, istekom vremena za koje je
sklopljen taj ugovor.
Pravo radnika da izvanrednim otkazom otkaže ugovor o radu
Članak 72.
(1) Radnik koji koristi pravo na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski
dopust, rad s polovicom punog radnog vremena, rad u skraćenom radnom
vremenu zbog pojačane njege djeteta, dopust trudnice ili majke koja doji
dijete, te dopust ili rad u skraćenom radnom vremenu radi skrbi i njege
djeteta s težim smetnjama u razvoju ili kojem ugovor o radu miruje do
treće godine života djeteta sukladno posebnom propisu, može otkazati
ugovor o radu izvanrednim otkazom.
(2) Na način iz stavka 1. ovoga članka, ugovor o radu može se otkazati
najkasnije petnaest dana prije onoga dana kojeg se radnik dužan vratiti
na rad.
(3) Trudnica može otkazati ugovor o radu izvanrednim otkazom.
Pravo povratka na prethodne ili odgovarajuće poslove
Članak 73.
(1) Nakon proteka rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta,
dopusta radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju te
mirovanja radnog odnosa do treće godine života djeteta sukladno posebnom
propisu, radnik koji je koristio neko od tih prava ima pravo povratka
na poslove na kojima je radio prije korištenja toga prava, a ako je
prestala potreba za obavljanjem tih poslova, poslodavac mu je dužan
ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih
poslova, čiji uvjeti rada ne smiju biti nepovoljniji od uvjeta rada
poslova koje je obavljao prije korištenja toga prava.
(2) Ako radnik prestane koristiti pravo iz stavka 1. ovoga članka,
poslodavac ga je dužan vratiti na poslove na kojima je radio prije
korištenja prava iz stavka 1. ovoga članka, u roku od mjesec dana od
dana kada ga je radnik obavijestio o prestanku korištenja tih prava.
(3) Radnik koji se koristio pravom iz stavka 1. ovoga članka ima pravo
na dodatno stručno osposobljavanje, ako je došlo do promjene u tehnici
ili načinu rada, kao i sve druge pogodnosti koje proizlaze iz
poboljšanih uvjeta rada na koje bi ima pravo.
IX. ZAŠTITA RADNIKA KOJI SU PRIVREMENO ILI TRAJNO NESPOSOBNI ZA RAD
Zabrana otkazivanja ako je privremena nesposobnost uzrokovana ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću
Članak 74.
(1) Radniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od
profesionalne bolesti te je privremeno nesposoban za rad zbog liječenja
ili oporavka poslodavac ne može otkazati ugovor o radu u razdoblju
privremene nesposobnosti za rad zbog liječenja ili oporavka.
(2) Zabrana iz stavka 1. ovoga članka ne utječe na prestanak ugovora o radu sklopljenoga na određeno vrijeme.
Zabrana štetnog utjecaja na napredovanje ili ostvarenje drugih prava
Članak 75.
Ozljeda na radu, odnosno profesionalna bolest, ne smije štetno utjecati
na napredovanje radnika i ostvarenje drugih prava i pogodnosti iz radnog
odnosa ili u svezi s radnim odnosom.
Pravo povratka na prethodne ili odgovarajuće poslove radnika koji je privremeno bio nesposoban za rad
Članak 76.
Radnik koji je privremeno bio nesposoban za rad zbog ozljede ili ozljede
na radu, bolesti ili profesionalne bolesti, a za kojega nakon
liječenja, odnosno oporavka, ovlašteni specijalist medicine rada,
odnosno ovlašteno tijelo sukladno posebnom propisu, utvrdi da je
sposoban za rad, ima se pravo vratiti na poslove na kojima je prethodno
radio, a ako je prestala potreba za obavljanjem tih poslova, poslodavac
mu je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih
odgovarajućih poslova.
Obveza obavješćivanja o privremenoj nesposobnosti za rad
Članak 77.
(1) Radnik je dužan što je moguće prije obavijestiti poslodavca o
privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od tri dana dužan
mu je dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i
njezinom očekivanom trajanju.
(2) Ovlašteni liječnik dužan je radniku izdati potvrdu iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Ako zbog opravdanoga razloga radnik nije mogao ispuniti obvezu iz
stavka 1. ovoga članka, dužan je to učiniti što je moguće prije, a
najkasnije tri dana od dana prestanka razloga koji ga je u tome
onemogućavao.
(4) Ministar će, uz suglasnost ministra nadležnog za poslove zdravstva,
pravilnikom propisati sadržaj i način izdavanja potvrde iz stavka 1.
ovoga članka.
Pravo zaposlenja na drugim poslovima
Članak 78.
(1) Ako ovlašteno tijelo utvrdi da kod radnika postoji profesionalna
nesposobnost za rad ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti,
poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje tog tijela,
ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu u pisanom obliku za obavljanje
poslova za koje je on sposoban, koji što je više moguće moraju
odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio.
(2) Radi osiguranja takvih poslova poslodavac je dužan prilagoditi
poslove sposobnostima radnika, izmijeniti raspored radnog vremena,
odnosno poduzeti sve što je u njegovoj moći da radniku iz stavka 1.
ovoga članka osigura odgovarajuće poslove.
Otkaz u slučaju profesionalne nesposobnosti za rad ili neposredne opasnosti od nastanka invalidnosti
Članak 79.
(1) Poslodavac može otkazati radniku kod kojega postoji profesionalna
nesposobnost za rad ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti,
samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća.
(2) Radničko vijeće će dati poslodavcu suglasnost na otkaz ugovora o
radu, ako poslodavac dokaže da je poduzeo sve što je u njegovoj moći da
radniku iz stavka 1. ovoga članka osigura odgovarajuće poslove, odnosno
ako dokaže da je radnik odbio ponudu za sklapanje ugovora o radu za
obavljanje poslova koji odgovaraju njegovim sposobnostima, u skladu s
nalazom i mišljenjem ovlaštene osobe, odnosno tijela.
(3) Ako radničko vijeće, odnosno sindikalni povjerenik koji ima sva
prava i obveze radničkog vijeća uskrati suglasnost na otkaz radniku iz
stavka 1. ovoga članka, suglasnost može nadomjestiti sudska ili
arbitražna odluka.
Otpremnina u slučaju ozljede na radu ili profesionalne bolesti
Članak 80.
(1) Radnik koji je pretrpio ozljedu na radu, odnosno koji je obolio od
profesionalne bolesti, a koji nakon završenog liječenja i oporavka ne
bude vraćen na rad, ima pravo na otpremninu najmanje u dvostrukom iznosu
od iznosa koji bi mu inače pripadao.
(2) Radnik koji je neopravdano odbio ponuđene poslove iz članka 78.
stavka 1. ovoga Zakona nema pravo na otpremninu u dvostrukom iznosu.
Prednost pri stručnom osposobljavanju i školovanju
Članak 81.
Radnik koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne
bolesti ima prednost pri stručnom osposobljavanju i školovanju koje
organizira poslodavac.
X. PLAĆE
Određivanje plaće
Članak 82.
(1) Poslodavac kojega obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku
obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenoga
kolektivnim ugovorom.
(2) Ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim
ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika, dužan ih
je utvrditi pravilnikom o radu.
(3) Ako plaća nije određena na način određen stavkom 1. i 2. ovoga
članka, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi
se ona mogla odrediti, poslodavac je dužan isplatiti radniku primjerenu
plaću.
(4) Pod primjerenom plaćom smatra se plaća koja se redovito isplaćuje za
jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, onda plaća koju
odredi sud prema okolnostima slučaja.
Jednakost plaća žena i muškaraca
Članak 83.
(1) Poslodavac je dužan isplatiti jednaku plaću ženi i muškarcu za jednaki rad i rad jednake vrijednosti.
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka, dvije osobe različitog spola obavljaju jednaki rad i rad jednake vrijednosti ako:
1) obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju,
2) je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja
druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja
svaka od njih, nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se
pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti,
3) je rad koji jedna od njih obavlja, jednake vrijednosti kao rad koji
obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema,
vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad
fizičke naravi.
(3) Plaća iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna
davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu
ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o
radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.
(4) Odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili
drugoga pravnog akta protivna stavku 1. ovoga članka, ništetna je.
Isplata plaće i naknade plaće
Članak 84.
(1) Plaća se isplaćuje nakon obavljenog rada.
(2) Plaća i naknada plaće se isplaćuje u novcu.
(3) Ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno,
plaća i naknada plaće se za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do
petnaestog dana u idućem mjesecu.
(4) Plaća i naknada plaće u smislu ovoga Zakona su plaća i naknada plaće u bruto iznosu.
Isprave o plaći, naknadi plaće i otpremnini
Članak 85.
(1) Poslodavac je dužan, najkasnije petnaest dana od dana isplate plaće,
naknade plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iz kojeg je
vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni.
(2) Poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću, naknadu plaće
ili otpremninu ili ih ne isplati u cijelosti, dužan je do kraja mjeseca u
kojem je dospjela isplata plaće, naknada plaće ili otpremnine radniku
dostaviti obračun iznosa koje je bio dužan isplatiti.
(3) Obračuni iz stavka 1. i 2. ovoga članka su ovršne isprave.
(4) Ministar će pravilnikom propisati sadržaj obračuna iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
Pravo na povećanu plaću
Članak 86.
Za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom,
blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne
radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.
Naknada plaće
Članak 87.
(1) Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih
zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom, radnik ima pravo na
naknadu plaće.
(2) Zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu
određuje se razdoblje iz stavka 1. ovoga članka za koje se naknada
isplaćuje na teret poslodavca.
(3) Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega
je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik
nije odgovoran.
(4) Radnik koji odbije raditi jer nisu provedene propisane mjere zaštite
zdravlja i sigurnosti na radu, ima pravo na naknadu plaće, u visini kao
da je radio, za vrijeme dok se ne provedu propisane mjere zaštite
zdravlja i sigurnosti na radu, ako za to vrijeme ne obavlja druge
odgovarajuće poslove.
(5) Ako ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik
ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u
prethodna tri mjeseca.
Zabrana prijeboja
Članak 88.
(1) Poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema
radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekoga njezinog dijela,
odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće.
(2) Radnik ne može suglasnost iz stavka 1. ovoga članka dati prije nastanka potraživanja.
Zaštita plaće pri prisilnom ustegnuću
Članak 89.
Plaća ili naknada plaće radnika može se prisilno ustegnuti sukladno posebnom zakonu.
XI. IZUMI I TEHNIČKA UNAPREĐENJA RADNIKA
Izum ostvaren na radu ili u svezi s radom
Članak 90.
(1) Radnik je dužan obavijestiti poslodavca o svojem izumu ostvarenom na radu ili u svezi s radom.
(2) Podatke o izumu iz stavka 1. ovoga članka radnik je dužan čuvati kao
poslovnu tajnu i ne smije ih priopćiti trećoj osobi bez odobrenja
poslodavca.
(3) Izum iz stavka 1. ovoga članka pripada poslodavcu, a radnik ima
pravo na nadoknadu utvrđenu kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili
posebnim ugovorom.
(4) Ako nadoknada nije utvrđena na način iz stavka 3. ovoga članka, sud će odrediti primjerenu nadoknadu.
Izum koji je u svezi s djelatnošću poslodavca
Članak 91.
(1) O svojem izumu koji nije ostvaren na radu ili u svezi s radom,
radnik je dužan obavijestiti poslodavca ako je izum u svezi s
djelatnošću poslodavca, te mu pisano ponuditi ustupanje prava u svezi s
tim izumom.
(2) Poslodavac je dužan u roku od mjesec dana očitovati se o ponudi radnika iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Na ustupanje prava na izum iz stavka 1. ovoga članka, na
odgovarajući se način primjenjuju odredbe obveznog prava o prvokupu.
Tehničko unapređenje
Članak 92.
(1) Ako poslodavac prihvati primijeniti tehničko unapređenje koje je
predložio radnik, dužan mu je isplatiti nadoknadu utvrđenu kolektivnim
ugovorom, ugovorom o radu ili posebnim ugovorom.
(2) Ako nadoknada nije utvrđena na način iz stavka 1. ovoga članka, sud će odrediti primjerenu nadoknadu.
XII. ZABRANA NATJECANJA RADNIKA S POSLODAVCEM
Zakonska zabrana natjecanja
Članak 93.
(1) Radnik ne smije bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun,
sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakonska
zabrana natjecanja).
(2) Ako radnik postupi protivno zabrani iz stavka 1. ovoga članka,
poslodavac može od radnika tražiti naknadu pretrpljene štete ili može
tražiti da se sklopljeni posao smatra sklopljenim za njegov račun,
odnosno da mu radnik preda zaradu ostvarenu iz takvoga posla ili da na
njega prenese potraživanje zarade iz takvoga posla.
(3) Pravo poslodavca iz stavka 2. ovoga članka prestaje u roku tri
mjeseca od dana kada je poslodavac saznao za sklapanje posla, odnosno
pet godina od dana sklapanja posla.
(4) Ako je u vrijeme zasnivanja radnog odnosa poslodavac znao da se
radnik bavi obavljanjem određenih poslova, a nije od njega zahtijevao da
se prestane time baviti, smatra se da je radniku dao odobrenje za
bavljenje takvim poslovima.
(5) Poslodavac može odobrenje iz stavka 1., odnosno stavka 4. ovoga
članka opozvati, poštujući pri tome propisani ili ugovoreni rok za otkaz
ugovora o radu.
Ugovorna zabrana natjecanja
Članak 94.
(1) Poslodavac i radnik mogu ugovoriti da se određeno vrijeme nakon
prestanka ugovora o radu, radnik ne smije zaposliti kod druge osobe koja
je u tržišnom natjecanju s poslodavcem te da ne smije za svoj račun ili
za račun treće osobe sklapati poslove kojima se natječe s poslodavcem
(ugovorna zabrana natjecanja).
(2) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka ne smije se zaključiti za razdoblje duže od dvije godine od dana prestanka radnog odnosa.
(3) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka može biti sastavni dio ugovora o radu.
(4) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka mora se sklopiti u pisanom obliku.
(5) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka ne obvezuje radnika ako njegov cilj
nije zaštita opravdanih poslovnih interesa poslodavca ili ako se njime s
obzirom na područje, vrijeme i cilj zabrane, a u odnosu na opravdane
poslovne interese poslodavca, nerazmjerno ograničava rad i napredovanje
radnika.
(6) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka je ništetan ako ga sklopi
maloljetni radnik ili radnik koji u vrijeme sklapanja toga ugovora prima
plaću manju od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.
(7) U slučaju iz stavka 6. ovoga članka, na ništetnost ugovorne zabrane natjecanja ne može se pozivati poslodavac.
Naknada u slučaju ugovorne zabrane natjecanja
Članak 95.
(1) Ako ovim Zakonom za određeni slučaj nije drukčije određeno, ugovorna
zabrana natjecanja obvezuje radnika samo ako je ugovorom poslodavac
preuzeo obvezu da će radniku za vrijeme trajanja zabrane isplaćivati
naknadu najmanje u iznosu polovice prosječne plaće, isplaćene radniku u
tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.
(2) Naknadu iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je dužan isplatiti radniku krajem svakoga kalendarskog mjeseca.
(3) Visina naknade iz stavka 1. ovoga članka usklađuje se s kretanjem prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.
(4) Ako je dio plaće radnika namijenjen za pokriće određenih troškova u
svezi s obavljanjem rada, naknada se može razmjerno umanjiti.
Prestanak ugovorne zabrane natjecanja
Članak 96.
(1) Ako radnik otkaže ugovor o radu izvanrednim otkazom iz razloga što
je poslodavac teško povrijedio obvezu iz ugovora o radu, ugovorna
zabrana natjecanja prestaje važiti ako u roku od mjesec dana od dana
prestanka ugovora o radu radnik pisano izjavi da se ne smatra vezanim
tim ugovorom.
(2) Ugovorna zabrana natjecanja prestaje važiti i kada poslodavac otkaže
ugovor o radu, a nema za to ovim Zakonom opravdani razlog, osim ako
poslodavac u roku od petnaest dana od otkaza ugovora obavijesti radnika
da će mu za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjecanja plaćati naknadu
u iznosu prosječne mjesečne plaće isplaćene radniku tijekom tri mjeseca
prije prestanka ugovora o radu.
(3) Visina naknade plaće iz stavka 2. ovoga članka usklađuje se s kretanjem prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.
Odustanak od ugovorne zabrane natjecanja
Članak 97.
(1) Poslodavac se može osloboditi obveze plaćanja naknade iz članka 95.
ovoga Zakona, ako pisano obavijesti radnika da odustaje od ugovorne
zabrane natjecanja.
(2) Odustanak od ugovorne zabrane natjecanja iz stavka 1. ovoga članka
oslobađa poslodavca obveze plaćanja naknade nakon što su prošla tri
mjeseca od dana dostave radniku izjave o odustanku.
Ugovorna kazna
Članak 98.
(1) Ako je za slučaj nepoštivanja ugovorne zabrane natjecanja predviđena
samo ugovorna kazna, poslodavac može, u skladu s općim propisima
obveznoga prava, tražiti samo isplatu te kazne, a ne i ispunjenje obveze
ili naknadu veće štete.
(2) Ugovorna kazna iz stavka 1. ovoga članka može se ugovoriti i za
slučaj da poslodavac ne preuzme obvezu isplate naknade plaće za vrijeme
trajanja ugovorne zabrane natjecanja.
XIII. NAKNADA ŠTETE
Odgovornost radnika za štetu uzrokovanu poslodavcu
Članak 99.
(1) Radnik koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje
nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.
(2) Ako štetu uzrokuje više radnika, svaki radnik odgovara za dio štete koji je uzrokovao.
(3) Ako se za svakoga radnika ne može utvrditi dio štete koji je on
uzrokovao, smatra se da su svi radnici podjednako odgovorni i štetu
naknađuju u jednakim dijelovima.
(4) Ako je više radnika uzrokovalo štetu kaznenim djelom počinjenim s namjerom, za štetu odgovaraju solidarno.
Unaprijed određeni iznos naknade štete
Članak 100.
(1) Ako bi utvrđivanje visine štete uzrokovalo nerazmjerne troškove,
može se unaprijed za određene štetne radnje predvidjeti iznos naknade
štete.
(2) Štetne radnje i naknade iz stavka 1. ovoga članka mogu se predvidjeti kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
(3) Ako je šteta uzrokovana štetnom radnjom iz stavka 2. ovoga članka
veća od utvrđenog iznosa naknade, poslodavac može zahtijevati naknadu u
visini stvarno pretrpljene i utvrđene štete.
Regresna odgovornost radnika
Članak 101.
Radnik koji na radu ili u svezi s radom, namjerno ili zbog krajnje
nepažnje uzrokuje štetu trećoj osobi, a štetu je naknadio poslodavac,
dužan je poslodavcu naknaditi iznos naknade isplaćene trećoj osobi.
Smanjenje ili oslobođenje radnika od dužnosti naknade štete
Članak 102.
Kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu mogu se utvrditi uvjeti i
način smanjenja ili oslobađanja radnika od dužnosti naknade štete.
Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku
Članak 103.
(1) Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je
dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.
(2) Pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka odnosi se i na
štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz
radnog odnosa.
XIV. PRESTANAK UGOVORA O RADU
Načini prestanka ugovora o radu
Članak 104.
Ugovor o radu prestaje:
1) smrću radnika,
2) istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme,
3) kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina
mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore,
4) sporazumom radnika i poslodavca,
5) dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad,
6) otkazom,
7) odlukom nadležnog suda.
Oblik sporazuma o prestanku ugovora o radu
Članak 105.
Sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti zaključen u pisanom obliku.
Otkaz ugovora o radu
Članak 106.
Poslodavac i radnik mogu otkazati ugovor o radu.
Redoviti otkaz ugovora o radu
Članak 107.
(1) Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni
otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju:
1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog
gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani
otkaz),
2) ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog
odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno
uvjetovani otkaz), ili
3) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
(2) Poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima.
(3) Pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac
mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i
obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
(4) Poslovno ili osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac
ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim
poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano
očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim
drugim poslovima.
(5) Odredbe stavka 2. do 4. ovoga članka ne primjenjuju se na otkaz ako poslodavac zapošljava manje od dvadeset radnika.
(6) Radnik može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ne navodeći za to razlog.
(7) Poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazom otkazao radniku, ne
smije šest mjeseci na istim poslovima zaposliti drugog radnika.
(8) Ako u roku iz stavka 7. ovoga članka nastane potreba zapošljavanja
zbog obavljanja istih poslova, poslodavac je dužan ponuditi sklapanje
ugovora o radu radniku kojem je otkazao iz poslovno uvjetovanih razloga.
Izvanredni otkaz ugovora o radu
Članak 108.
(1) Poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu
sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja
propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog
osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito
važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih
stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
(2) Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest
dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
(3) Stranka ugovora o radu koja, u slučaju iz stavka 1. ovoga članka,
izvanredno otkaže ugovor o radu, ima pravo od stranke koja je kriva za
otkaz tražiti naknadu štete zbog neizvršenja ugovorom o radu preuzetih
obveza.
Neopravdani razlozi za otkaz
Članak 109.
(1) Privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede ne predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.
(2) Podnošenje žalbe ili tužbe, odnosno sudjelovanje u postupku protiv
poslodavca zbog povrede zakona, drugog propisa, kolektivnog ugovora ili
pravilnika o radu, odnosno obraćanje radnika nadležnim tijelima izvršne
vlasti, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.
(3) Obraćanje radnika zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj
vjeri podnošenje prijave o toj sumnji odgovornim osobama ili nadležnim
tijelima državne vlasti, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz
ugovora o radu.
Otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme
Članak 110.
Ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme može se redovito otkazati
samo ako je takva mogućnost otkazivanja predviđena ugovorom.
Postupak prije otkazivanja
Članak 111.
(1) Prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika,
poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i
ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze,
osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od
poslodavca da to učini.
(2) Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem
radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu,
osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od
poslodavca da to učini.
Oblik, obrazloženje i dostava otkaza
Članak 112.
(1) Otkaz mora imati pisani oblik.
(2) Poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz.
(3) Otkaz se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.
Otkazni rok
Članak 113.
(1) Otkazni rok počinje teći danom dostave otkaza ugovora o radu.
(2) Otkazni rok ne teče za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog,
roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, rada s polovicom punog radnog
vremena, rada u skraćenom radnom vremenu zbog pojačane njege djeteta,
dopusta trudnice ili majke koja doji dijete, te dopusta ili rada u
skraćenom radnom vremenu radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u
razvoju prema posebnom propisu, privremene nesposobnosti za rad,
godišnjeg odmora, plaćenog dopusta, vršenja dužnosti građana u obrani te
u drugim slučajevima opravdane nenazočnosti radnika na radu, određenim
ovim ili drugim zakonom.
Najmanje trajanje otkaznog roka
Članak 114.
(1) U slučaju redovitog otkaza, otkazni rok je najmanje:
1) dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno manje od jedne godine,
2) mjesec dana, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno jednu godinu,
3) mjesec dana i dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno dvije godine,
4) dva mjeseca, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno pet godina,
5) dva mjeseca i dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno deset godina,
6) tri mjeseca, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno dvadeset godina.
(2) Otkazni rok iz stavka 1. ovoga članka radniku koji je kod poslodavca
proveo u radnom odnosu neprekidno dvadeset godina, povećava se za dva
tjedna ako je radnik navršio pedeset godina života, a za mjesec dana ako
je navršio pedeset pet godina života.
(3) Radniku kojem se ugovor o radu otkazuje zbog povrede obveze iz
radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), utvrđuje
se otkazni rok u dužini polovice otkaznih rokova utvrđenih u stavku 1. i
2. ovoga članka.
(4) Ako radnik na zahtjev poslodavca prestane raditi prije isteka
propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, poslodavac mu je dužan
isplatiti naknadu plaće i priznati sva ostala prava kao da je radio do
isteka otkaznoga roka.
(5) Za vrijeme otkaznoga roka radnik ima pravo uz naknadu plaće biti
odsutan s rada najmanje četiri sata tjedno radi traženja novog
zaposlenja.
(6) Kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu može se odrediti kraći
otkazni rok za radnika nego za poslodavca, od roka određenog u stavku 1.
ovoga članka, za slučaj kada radnik otkazuje ugovor o radu.
(7) Ako radnik otkazuje ugovor o radu, otkazni rok ne može biti duži od mjesec dana, ako on za to ima osobito važan razlog.
Otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora
Članak 115.
(1) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na
slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku
sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom
izmijenjenog ugovora).
(2) Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka radnik prihvati ponudu
poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost
takvog otkaza ugovora.
(3) O ponudi za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima
radnik se mora izjasniti u roku kojeg odredi poslodavac, a koji ne smije
biti kraći od osam dana.
(4) U slučaju otkaza iz stavka 1. ovoga članka, rok iz članka 129.
stavka 1. ovoga Zakona teče od dana kada se radnik izjasnio o odbijanju
ponude za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, ili od
dana isteka roka koji je za izjašnjenje o dostavljenoj ponudi odredio
poslodavac, ako se radnik nije izjasnio o primljenoj ponudi ili se
izjasnio nakon isteka ostavljenog roka.
Vraćanje radnika na posao u slučaju nedopuštenog otkaza
Članak 116.
(1) Ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao.
(2) Radnik koji osporava dopuštenost otkaza može tražiti da sud
privremeno, do okončanja spora, naloži njegovo vraćanje na posao.
Sudski raskid ugovora o radu
Članak 117.
(1) Ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije
prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti
dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu
najmanje tri, a najviše osamnaest prosječnih mjesečnih plaća toga
radnika isplaćenih u prethodna tri mjeseca, ovisno o trajanju radnoga
odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
(2) Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev
poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak
radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih
stranaka, nije moguć.
(3) Poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu, na
način iz stavka 1. i 2. ovoga članka, podnijeti do okončanja glavne
rasprave pred sudom prvog stupnja.
Savjetovanje radničkog vijeća o otkazu
Članak 118.
Namjeru da otkaže određeni ugovor o radu poslodavac je dužan priopćiti
radničkom vijeću te je dužan o toj odluci savjetovati se s radničkim
vijećem, u slučaju, na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.
Otpremnina
Članak 119.
(1) Radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog
rada, osim ako se otkazuje iz razloga uvjetovanih ponašanjem radnika,
ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu
prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem.
(2) Otpremnina se ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem
od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri
mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada
kod tog poslodavca.
(3) Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o
radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine iz stavka 2. ovoga
članka ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je
radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.
Kolektivni višak radnika
Članak 120.
(1) Poslodavac koji u razdoblju od devedeset dana namjerava
utvrditi prestanak potrebe za radom najmanje dvadeset radnika, od kojih
će poslovno uvjetovanim otkazom otkazati ugovore o radu najmanje
petorici radnika, dužan je pravodobno i na način propisanim ovim Zakonom
savjetovati se s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma s ciljem
otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika.
(2) U višak radnika iz stavka 1. ovoga članka ubrajaju se radnici kojima
će radni odnos prestati poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu i
sporazumom poslodavca i radnika na prijedlog poslodavca.
(3) Poslodavac je dužan, u cilju provođenja obveze savjetovanja iz
stavka 1. ovoga članka, radničkom vijeću u pisanom obliku dostaviti
odgovarajuće podatke o razlozima zbog kojih će prestati potreba za radom
radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i radnim
mjestima radnika za čijim će radom prestati potreba, kriterijima izbora
radnika za čijim radom će prestati potreba, roku u kojem će prestati
potreba za radom radnika te iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih
davanja radnicima.
(4) O provedenom savjetovanju iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je
dužan obavijestiti nadležnu javnu službu zapošljavanja i dostaviti joj
podatke iz stavka 3. ovoga članka, podatke o trajanju savjetovanja s
radničkim vijećem, rezultatima i zaključcima provedenog savjetovanja, te
priložiti pisano očitovanje radničkog vijeća, ako mu je isto
dostavljeno.
(5) Povezani poslodavac s vladajućim utjecajem ne može donijeti odluku
koja će za posljedicu imati utvrđivanje kolektivnog viška radnika, ako
povezani poslodavac pod njegovim vladajućim utjecajem o namjeravanoj
odluci prethodno ne provede savjetovanje iz stavka 1. ovoga članka.
Program zbrinjavanja viška radnika
Članak 121.
(1) Poslodavac koji će i nakon provedenog savjetovanja utvrditi
višak radnika u smislu odredbe članka 120. stavka 1. ovoga Zakona,
dužan je izraditi program zbrinjavanja viška radnika.
(2) Program zbrinjavanja viška radnika, osim podataka iz članka 120. stavka 4. ovoga Zakona, mora sadržavati i:
1) mogućnost promjena u tehnologiji i organizaciji rada u cilju zbrinjavanja viška radnika,
2) mogućnost zapošljavanja radnika na drugim poslovima,
3) mogućnost pronalaženja zaposlenja kod drugog poslodavca,
4) mogućnost rada u nepunom radnom vremenu,
5) mogućnost prekvalifikacije ili dokvalifikacije radnika.
Obavješćivanje o programu zbrinjavanja viška radnika
Članak 122.
(1) Program zbrinjavanja viška radnika poslodavac je dužan dostaviti radničkom vijeću i nadležnoj javnoj službi zapošljavanja.
(2) Radničko vijeće može nadležnoj javnoj službi zapošljavanja i
poslodavcu uputiti svoje primjedbe i prijedloge o dostavljenom programu
zbrinjavanja viška radnika.
(3) Poslodavac ne može provesti otkazivanje radnicima za koje je izrađen
program zbrinjavanja viška radnika u roku od trideset dana od dana
dostave programa nadležnoj javnoj službi zapošljavanja.
(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka nadležna javna služba
zapošljavanja može naložiti odgodu provođenja otkazivanja svim ili
pojedinim radnicima za koje je izrađen program zbrinjavanja viška
radnika za najduže trideset dana, ako za to postoje opravdani važni
gospodarski ili socijalni razlozi, ili ako će u odgođenom razdoblju na
radnika primijeniti mjere aktivne politike zapošljavanja.
Posebna prava radnika upućenih na rad u inozemstvo
Članak 123.
(1) Poslodavac koji uputi radnika na rad u inozemstvo, u trgovačko
društvo ili drugo poduzeće u vlasništvu tog poslodavca, dužan je
radniku, ako ugovor o radu koji je taj radnik sklopio s inozemnim
trgovačkim društvom ili poduzećem prestane, osim ako se radi o otkazu
uvjetovanom ponašanjem radnika, naknaditi troškove preseljenja i
osigurati mu odgovarajuće zaposlenje u zemlji.
(2) Razdoblje koje je radnik iz stavka 1. ovoga članka proveo na radu u
inozemstvu ubraja se pri određivanju otkaznoga roka i otpremnine u
razdoblje neprekinutog trajanja radnog odnosa s poslodavcem.
Izdavanje potvrde o zaposlenju i vraćanje isprava
Članak 124.
(1) Poslodavac je dužan u roku od osam dana na zahtjev radnika izdati
potvrdu o vrsti poslova koje obavlja i trajanju radnog odnosa.
(2) Poslodavac je dužan u roku od petnaest dana od dana prestanka radnog
odnosa radniku vratiti sve njegove isprave i primjerak odjave s
obveznoga mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te mu izdati potvrdu o
vrsti poslova koje je obavljao i trajanju radnog odnosa.
(3) Poslodavac u potvrdi iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne smije
naznačiti ništa što bi radniku otežalo sklapanje novog ugovora o radu.
XV. PRAVILNICI O RADU
Obveza donošenja pravilnika o radu
Članak 125.
(1) Poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan je
donijeti i objaviti pravilnik o radu kojim se uređuju plaće,
organizacija rada, postupak i mjere za zaštitu dostojanstva radnika te
mjere zaštite od diskriminacije i druga pitanja važna za radnike
zaposlene kod toga poslodavca, ako ta pitanja nisu uređena kolektivnim
ugovorom.
(2) Posebni pravilnici o radu mogu se donijeti i za pojedina poduzeća i
dijelove poduzeća poslodavca, odnosno pojedine skupine radnika.
(3) Ministar može, uz prethodno pribavljeno mišljenje sindikata i udruga
poslodavaca, pravilnikom propisati koja pitanja poslodavac mora urediti
i na koji način će se objaviti pravilnik iz stavka 1. ovoga članka.
Postupak donošenja pravilnika o radu
Članak 126.
(1) O donošenju pravilnika o radu poslodavac se mora savjetovati s
radničkim vijećem, u slučaju, na način i pod uvjetima propisanim ovim
Zakonom.
(2) U pravilniku iz stavka 1. ovoga članka mora se naznačiti dan stupanja na snagu.
(3) Pravilnik iz stavka 1. ovoga članka ne može stupiti na snagu prije isteka roka od osam dana od dana objave.
(4) Ministar će pravilnikom propisati način objave pravilnika iz stavka 1. ovoga članka.
(5) Pravilnik o radu mijenja se i dopunjuje na način propisan ovim Zakonom za njegovo donošenje.
(6) Radničko vijeće može od nadležnog suda tražiti da nezakoniti pravilnik o radu ili neke njegove odredbe oglasi ništetnima.
XVI. OSTVARIVANJE PRAVA I OBVEZA IZ RADNOG ODNOSA
Odlučivanje o pravima i obvezama iz radnog odnosa
Članak 127.
(1) Poslodavac koji je fizička osoba, može pisanom punomoći ovlastiti
drugu poslovno sposobnu punoljetnu osobu, da ga zastupa u ostvarivanju
prava i obveza iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom.
(2) Ako je poslodavac pravna osoba, ovlaštenja iz stavka 1. ovoga članka
ima osoba ili organ za to ovlašten statutom, društvenim ugovorom,
izjavom o osnivanju ili drugim pravilima pravne osobe.
(3) Osoba ili organ iz stavka 2. ovoga članka može svoja ovlaštenja
pisanom punomoći prenijeti na drugu poslovno sposobnu punoljetnu osobu.
Dostava odluke o pravima i obvezama iz radnog odnosa
Članak 128.
Na dostavu odluka o otkazu ugovora o radu te odluka donesenih u
postupcima iz članka 129. ovoga Zakona, primjenjuju se na odgovarajući
način odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak,
ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom
sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.
Sudska zaštita prava iz radnog odnosa
Članak 129.
(1) Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz
radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je
povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava,
zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava.
(2) Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika
iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u
daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava
pred nadležnim sudom.
(3) Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati
radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga
članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugim
novčanim potraživanjima iz radnog odnosa.
(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, zaštitu povrijeđenog prava pred
nadležnim sudom može i bez prethodnog zahtjeva iz stavka 1. ovoga
članka, u roku od petnaest dana od dana dostave odluke kojom je
povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava,
zatražiti radnik koji ima sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme,
radnik koji je na temelju ugovora o radu upućen na rad u inozemstvo i
radnik na kojeg se ne primjenjuje niti jedan kolektivni ugovor.
(5) Ako je zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili
pravilnikom o radu predviđen postupak mirnoga rješavanja nastaloga
spora, rok od petnaest dana za podnošenje zahtjeva sudu teče od dana
okončanja toga postupka.
(6) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na postupak zaštite dostojanstva radnika iz članka 130. ovoga Zakona.
(7) Ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, nadležan sud u
smislu odredbi ovoga Zakona je sud nadležan za radne sporove.
Zaštita dostojanstva radnika
Članak 130.
(1) Postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i
spolnog uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom,
sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili
pravilnikom o radu.
(2) Poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan je
imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati
pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika.
(3) Poslodavac ili osoba iz stavka 2. ovoga članka dužna je, u roku
utvrđenom kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog
vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu, a najkasnije u roku od osam
dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne
mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka
uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ako utvrdi da ono postoji.
(4) Ako poslodavac u roku iz stavka 3. ovoga članka ne poduzme mjere za
sprječavanje uznemiravanja, ili spolnog uznemiravanja ili ako su mjere
koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ili
spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita,
pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred
nadležnim sudom.
(5) Ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da će
poslodavac zaštititi dostojanstvo radnika, radnik nije dužan dostaviti
pritužbu poslodavcu i ima pravo prekinuti rad, pod uvjetom da je
zatražio zaštitu pred nadležnim sudom i o tome obavijestio poslodavca u
roku od osam dana od dana prekida rada.
(6) Za vrijeme prekida rada iz stavka 4. i 5. ovoga članka radnik ima
pravo na naknadu plaće u iznosu plaće koju bi ostvario da je radio.
(7) Svi podaci utvrđeni u postupku zaštite dostojanstva radnika su tajni.
(8) Ponašanje radnika koje predstavlja uznemiravanje ili spolno uznemiravanje predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa.
(9) Protivljenje radnika postupanju koje predstavlja uznemiravanje ili
spolno uznemiravanje ne predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa niti
smije biti razlog za diskriminaciju.
Teret dokazivanja u radnim sporovima
Članak 131.
(1) U slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja leži na osobi
koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno
koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno.
(2) U slučaju spora oko stavljanja radnika u nepovoljniji položaj od
drugih radnika radi obraćanja radnika zbog opravdane sumnje na korupciju
ili u dobroj vjeri podnošenja prijave o toj sumnji odgovornim osobama
ili nadležnim tijelima državne vlasti, a što je dovelo do povrede nekog
od prava radnika iz radnog odnosa, ako radnik učini vjerojatnim da je
stavljen u nepovoljniji položaj i da mu je povrijeđeno neko od njegovih
prava iz radnog odnosa, teret dokazivanja prelazi na poslodavca, koji
mora dokazati da radnika nije stavio u nepovoljniji položaj od drugih
radnika odnosno da mu nije povrijedio pravo iz radnog odnosa.
(3) U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja
postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu
ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je radnik
ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.
(4) U slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi
evidenciju iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona na propisani način, teret
dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.
Arbitraža i mirenje
Članak 132.
(1) Rješavanje radnog spora ugovorne strane mogu sporazumno povjeriti arbitraži, odnosno mirenju.
(2) Kolektivnim ugovorom može se urediti sastav, postupak i druga pitanja važna za rad arbitraže, odnosno mirenja.
Prenošenje ugovora na novog poslodavca
Članak 133.
(1) Ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca
prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio
gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost,
na novog se poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u
poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su
vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske
djelatnosti koja je predmet prenošenja.
(2) Radnik čiji je ugovor o radu prenesen na način iz stavka 1. ovoga
članka, zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana
prenošenja ugovora o radu.
(3) Poslodavac na kojeg se prenose ugovori o radu na način propisan
stavkom 1. ovoga članka, preuzima s danom prenošenja u neizmijenjenom
obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu.
(4) Poslodavac koji na novog poslodavca prenosi poduzeće, dio poduzeća,
obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti
dužan je novog poslodavca potpuno i istinito pisano izvijestiti o
pravima radnika čiji se ugovori o radu prenose.
(5) Propust poslodavca da novog poslodavca pisano izvijesti o pravima
radnika čiji se ugovori prenose ne utječe na ostvarivanje prava radnika
čiji su ugovori o radu preneseni na novog poslodavca.
(6) Poslodavac je dužan o prijenosu poduzeća, dijela poduzeća,
gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti na novog
poslodavca, pravodobno, prije dana prijenosa pisano obavijestiti
radničko vijeće i sve radnike koji su prijenosom obuhvaćeni.
(7) U obavijesti iz stavka 6. ovoga članka moraju biti navedeni podaci o:
1) danu prenošenja ugovora o radu,
2) razlozima prenošenja ugovora o radu,
3) utjecaju prenošenja ugovora o radu na pravni, gospodarski ili socijalni položaj radnika,
4) mjerama predviđenim u svezi s radnicima čiji se ugovori prenose.
(8) Ugovori o radu iz stavka 1. ovoga članka prenose se na novog
poslodavca s danom nastupa pravnih posljedica, u skladu s propisima koji
reguliraju pravni posao na temelju kojega se vrši prijenos poduzeća,
dijela poduzeća, obavljanja gospodarske djelatnosti ili dijela
gospodarske djelatnosti.
(9) Ako se prijenos poduzeća, dijela poduzeća, obavljanja gospodarske
djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti obavlja u sklopu
stečajnog postupka ili postupka sanacije, prava koja se prenose na novog
poslodavca mogu se umanjiti u skladu s posebnim propisom, sklopljenim
kolektivnim ugovorom, odnosno sporazumom između radničkog vijeća i
poslodavca.
(10) Ako je u poduzeću, dijelu poduzeća, gospodarskoj djelatnosti ili
dijelu gospodarske djelatnosti koje je preneseno i koje je zadržalo
svoju samostalnost utemeljeno radničko vijeće, ono nastavlja s radom, a
najduže do isteka mandata na koje je izabrano.
(11) Ako poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio
gospodarske djelatnosti koje je preneseno ne zadržava svoju samostalnost
i nastavak rada radničkog vijeća nije moguć, radnici čiji se ugovori
prenose zadržavaju pravo na zastupljenost sve dok se ne stvore uvjeti za
izbor novog radničkog vijeća, odnosno do isteka mandata njihovog
dotadašnjeg predstavnika.
(12) Ako je u poduzeću, dijelu poduzeća, u svezi s obavljanjem
gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koje je
preneseno, sklopljen kolektivni ugovor, na radnike se do sklapanja
novoga kolektivnog ugovora, a najduže godinu dana, nastavlja
primjenjivati kolektivni ugovor koji se na njih primjenjivao prije
promjene poslodavca.
(13) Ako se poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio
gospodarske djelatnosti prenosi na novog poslodavca, novi poslodavac
solidarno s poslodavcem koji prenosi poduzeće, dio poduzeća, obavljanje
gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti odgovara za
obveze prema radnicima nastale do dana prenošenja poduzeća, dijela
poduzeća, obavljanja gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske
djelatnosti.
(14) Odredbe stavka 1. do 10. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se i na ustanove i druge pravne osobe.
(15) Osobu koja prenošenjem poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske
djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti ili na drugi način
zlonamjerno izbjegava ispuniti svoje obveze prema radniku, nadležni će
sud na zahtjev radnika obvezati na ispunjenje njezinih obveza i u
slučaju da ugovor o radu nije sklopljen s tom osobom.
Pretpostavka suglasnosti s odlukom poslodavca
Članak 134.
(1) Ako je poslodavac dužan pribaviti suglasnost radničkog vijeća,
sindikata, inspektora rada ili nadležne javne službe zapošljavanja za
svoju odluku, njihova je dužnost, u roku osam dana od dostave zahtjeva
poslodavca, očitovati se o davanju ili uskrati te suglasnosti, ako ovim
Zakonom za pojedini slučaj nije drukčije određeno.
(2) Ako u roku iz stavka 1. ovoga članka radničko vijeće, sindikat,
inspektor rada, odnosno nadležna javna služba zapošljavanja ne dostave
poslodavcu svoje očitovanje o davanju ili uskrati suglasnosti, smatra se
da su suglasni s odlukom poslodavca.
Zastara potraživanja iz radnog odnosa
Članak 135.
Ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanje iz radnog odnosa zastarijeva za tri godine.
XVII. SUDJELOVANJE RADNIKA U ODLUČIVANJU
1. RADNIČKO VIJEĆE
Pravo na sudjelovanje u odlučivanju
Članak 136.
Radnici zaposleni kod poslodavca koji zapošljava najmanje dvadeset
radnika, osim radnika zaposlenih u tijelima državne uprave, imaju pravo
sudjelovati u odlučivanju o pitanjima u svezi s njihovim gospodarskim i
socijalnim pravima i interesima na način i pod uvjetima propisanim ovim
Zakonom.
Pravo na izbor radničkog vijeća
Članak 137.
(1) Radnici imaju pravo na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim
glasovanjem izabrati jednog ili više svojih predstavnika (u daljnjem
tekstu: radničko vijeće) koji će ih zastupati kod poslodavca u zaštiti i
promicanju njihovih prava i interesa.
(2) Postupak utemeljenja radničkog vijeća pokreće se na prijedlog
sindikata ili najmanje deset posto radnika zaposlenih kod određenog
poslodavca.
Broj članova radničkog vijeća
Članak 138.
(1) Broj članova radničkog vijeća utvrđuje se prema broju radnika zaposlenih kod određenog poslodavca, i to:
1) do sedamdeset pet radnika, jedan predstavnik,
2) od sedamdeset šest do dvjesto pedeset radnika, tri predstavnika,
3) od dvjesto pedeset jedan do petsto radnika, pet predstavnika,
4) od petsto jedan do sedamsto pedeset radnika, sedam predstavnika,
5) od sedamsto pedeset jedan do tisuću radnika, devet predstavnika.
(2) Za svakih sljedećih započetih tisuću radnika, povećava se broj članova radničkog vijeća za dva.
(3) Pri predlaganju članova radničkog vijeća potrebno je voditi računa o
ravnomjernoj zastupljenosti svih organizacijskih jedinica i skupina
zaposlenih radnika (po spolu, dobi, stručnoj spremi, poslovima na kojima
rade i slično).
Glavno radničko vijeće
Članak 139.
(1) Ako je poslovanje poslodavca organizirano u više organizacijskih
jedinica, može se organizirati više radničkih vijeća koja omogućuju
odgovarajuće sudjelovanje radnika u odlučivanju.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, organizira se Glavno radničko
vijeće sastavljeno od predstavnika radničkih vijeća organizacijskih
jedinica.
(3) Sporazumom između poslodavca i radničkih vijeća uređuje se sastav,
ovlaštenja i druga pitanja važna za rad Glavnog radničkog vijeća.
Izborno razdoblje
Članak 140.
(1) Radničko vijeće se bira na izborno razdoblje od tri godine.
(2) Izbori se redovito održavaju u ožujku.
Biračko pravo
Članak 141.
(1) Pravo birati i biti birani imaju svi radnici zaposleni kod određenoga poslodavca.
(2) Članovi upravnih i nadzornih organa poslodavca i članovi njihovih
obitelji te radnici iz članka 127. stavka 1. ovoga Zakona, nemaju pravo
iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Odredba stavka 2. ovoga članka ne odnosi se na predstavnike radnika u organima poslodavca.
(4) Izborni odbor utvrđuje listu radnika koji imaju biračko pravo.
Liste kandidata
Članak 142.
(1) Liste kandidata za izbor predstavnika radnika mogu predložiti
sindikati koji imaju svoje članove zaposlene kod određenoga poslodavca
ili skupina radnika koju podržava najmanje deset posto radnika
zaposlenih kod određenoga poslodavca.
(2) Ako se bira jedan predstavnik, mora se predložiti i najmanje jedan
zamjenik, a ako se bira tri ili više predstavnika, mora se predložiti i
najmanje tri zamjenika, kako bi radničko vijeće, ako bi nekom od
izabranih kandidata prestao mandat, uvijek bilo u punom broju.
(3) Svaka lista kandidata mora imati onoliki broj kandidata koliko se predstavnika radnika bira.
Izborni odbor
Članak 143.
(1) Za provođenje izbora utemeljuje se izborni odbor.
(2) Izborni odbor ima najmanje tri člana.
(3) Izborni odbor ima neparni broj članova.
(4) U izborni odbor svaki sindikat i svaka skupina radnika koja je podnijela listu kandidata daje jednoga svojeg predstavnika.
(5) Član izbornog odbora ne može biti radnik koji je kandidat za člana radničkog vijeća.
(6) Radničko vijeće imenuje izborni odbor prilikom raspisivanja izbora, a
najkasnije pet tjedana prije isteka mandata radničkog vijeća.
(7) Ako kod poslodavca nema radničkog vijeća, izborni odbor se imenuje na skupu radnika.
Rad izbornog odbora
Članak 144.
(1) Izborni odbor provodi i nadzire glasovanje.
(2) Izborni odbor se brine o zakonitosti izbora i objavljuje rezultate
izbora, a prije objave rezultata izbora može odlučiti da se zbog
utvrđenih nepravilnosti dio ili cijeli izborni postupak ponovi.
(3) O radu izbornog odbora vodi se zapisnik koji se javno objavljuje nakon provedenih izbora.
(4) Izborni odbor odlučuje običnom većinom.
Provođenje izbora
Članak 145.
(1) Izbori za radničko vijeće, kandidacijski i izborni postupak moraju
biti otvoreni, slobodni i pošteni, bez ometanja i pritisaka te provedeni
na način koji osigurava rezultate izbora sukladno stvarnoj i slobodno
iskazanoj volji radnika.
(2) Postupanje protivno stavku 1. ovoga članka može imati za posljedicu ništetnost izbora.
(3) Izbori su valjani ako je glasovala najmanje jedna trećina radnika s pravom glasa.
(4) Troškove provođenja izbora snosi poslodavac.
(5) Ministar će pravilnikom propisati postupak izbora radničkih vijeća.
Utvrđivanje rezultata izbora
Članak 146.
(1) Ako se bira jedan predstavnik, izabran je onaj kandidat koji je dobio najveći broj glasova radnika koji su glasovali.
(2) Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, dva ili više kandidata
dobiju isti broj glasova, izabran je kandidat koji je duže neprekidno
zaposlen kod poslodavca.
(3) U slučaju da se bira tri ili više predstavnika, broj predstavnika
koji je izabran sa svake liste utvrđuje se na sljedeći način:
– ukupan broj glasova koje je dobila svaka lista (biračka masa liste)
dijeli se s brojevima od jedan do, zaključno, broja predstavnika koji se
bira; svi tako dobiveni rezultati redaju se od najvećeg do najmanjeg, a
rezultat koji po redu odgovara broju predstavnika koji se bira je
zajednički djelitelj; svaka lista dobit će onoliko predstavničkih mjesta
koliko puta ukupan broj njezinih dobivenih glasova (biračka masa liste)
sadrži cijeli broj zajedničkog djelitelja; ako su glasovi tako
podijeljeni da se ne može utvrditi koja bi između dviju ili više lista
dobila koje predstavničko mjesto, ono će pripasti onoj listi koja je
dobila više glasova.
(4) Lista koja na izborima dobije manje od pet posto glasova radnika
koji su glasovali ne sudjeluje u diobi predstavničkih mjesta.
(5) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, sa svake liste izabrani su
kandidati od rednoga broja jedan pa do rednoga broja koji odgovara broju
predstavničkih mjesta koje je određena lista dobila.
(6) Zamjenici predstavnika sa svake liste su kandidati koji nisu
izabrani, po redu od prvoga neizabranoga pa najviše do broja koliko je
određena lista dobila predstavničkih mjesta, a nakon što se iscrpi lista
kandidata, zamjenici su osobe s liste zamjenika kandidata.
(7) Podatke o provedenim izborima izborni odbor dostavlja poslodavcu i sindikatima koji su podnijeli listu kandidata.
Temeljna ovlaštenja radničkog vijeća
Članak 147.
(1) Radničko vijeće štiti i promiče interese radnika zaposlenih kod
određenog poslodavca, savjetovanjem, suodlučivanjem ili pregovorima s
poslodavcem ili od njega opunomoćenom osobom, o pitanjima važnima za
položaj radnika.
(2) Radničko vijeće pazi na poštivanje ovoga Zakona, pravilnika o radu, kolektivnih ugovora te drugih propisa.
(3) Radničko vijeće pazi da li poslodavac uredno i točno ispunjava
obveze glede obračunavanja i uplaćivanja doprinosa sukladno posebnom
propisu, te u tu svrhu ima pravo uvida u odgovarajuću dokumentaciju.
(4) Radničko vijeće ne smije sudjelovati u pripremanju ili ostvarenju
štrajka, isključenja s rada ili druge industrijske akcije, niti se smije
na bilo koji način miješati u kolektivni radni spor koji može dovesti
do takve akcije.
Obveza obavješćivanja
Članak 148.
(1) Poslodavac je dužan najmanje svaka tri mjeseca obavijestiti radničko vijeće o:
1) stanju, rezultatima poslovanja te organizaciji rada,
2) očekivanom razvoju poslovnih aktivnosti i njihovom utjecaju na gospodarski i socijalni položaj radnika,
3) kretanju i promjenama u plaćama,
4) obimu i razlozima uvođenja prekovremenog rada,
5) broju i vrsti radnika koji su kod njega zaposleni, strukturi zaposlenosti te razvoju i politici zapošljavanja,
6) zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu i mjerama za poboljšanje uvjeta rada,
7) drugim pitanjima osobito važnim za gospodarski i socijalni položaj radnika.
(2) O pitanjima iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je dužan obavijestiti radničko vijeće pravodobno, istinito i cjelovito.
Obveza savjetovanja prije donošenja odluke
Članak 149.
(1) Prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora
savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom
vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje
njezinog utjecaja na položaj radnika.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac je radničkom vijeću
na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci
poslodavca, dužan omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i
obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje.
(3) Važnim odlukama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se osobito odluke o:
1) donošenju pravilnika o radu,
2) planu te razvoju i politici zapošljavanja, premještaju i otkazu,
3) očekivanim pravnim, gospodarskim i socijalnim posljedicama koje za
radnike mogu proizaći u slučajevima iz članka 133. ovoga Zakona,
4) mjerama u svezi sa zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu,
5) uvođenju nove tehnologije te promjena u organizaciji i načinu rada,
6) planu godišnjih odmora,
7) rasporedu radnog vremena,
8) noćnom radu,
9) naknadama za izume i tehničko unapređenje,
10) donošenju programa zbrinjavanja viška radnika te sve druge odluke za
koje je ovim Zakonom ili kolektivnim ugovorom propisano sudjelovanje
radničkog vijeća u njihovu donošenju,
11) prijenosu poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili
dijela gospodarske djelatnosti, kao i ugovora o radu radnika na novog
poslodavca, te o utjecaju takvog prijenosa na radnike koji su prijenosom
obuhvaćeni.
(4) Podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću
potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i
prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na
donošenje odluke.
(5) Ako sporazumom poslodavca s radničkim vijećem nije drukčije
određeno, radničko vijeće je dužno u roku od osam dana, a u slučaju
izvanrednog otkaza u roku od pet dana, dostaviti svoje očitovanje o
namjeravanoj odluci poslodavcu.
(6) Ako se radničko vijeće u roku iz stavka 5. ovoga članka ne očituje o
namjeravanoj odluci, smatra se da nema primjedbi i prijedloga.
(7) Radničko vijeće se može protiviti otkazu ako poslodavac nema
opravdani razlog za otkaz ili ako nije proveden postupak otkazivanja
predviđen ovim Zakonom.
(8) Radničko vijeće mora obrazložiti svoje protivljenje odluci poslodavca.
(9) Ako se radničko vijeće protivi izvanrednom otkazu, a radnik u
sudskom sporu osporava dopuštenost otkaza i traži od poslodavca da ga
zadrži na radu, poslodavac je dužan radnika vratiti na rad u roku od
osam dana od dana dostave obavijesti i dokaza o podnošenju tužbe i
zadržati ga na radu do okončanja sudskog spora.
(10) U slučaju iz stavka 9. ovoga članka, ako poslodavac izvanredno
otkazuje ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog
odnosa, može radnika privremeno udaljiti s posla do okončanja sudskog
spora o dopuštenosti otkaza, uz obvezu isplate mjesečne naknade plaće u
visini polovice prosječne plaće isplaćene tom radniku u prethodna tri
mjeseca.
(11) Ako je protivljenje radničkog vijeća izvanrednom otkazu očito
neutemeljeno, odnosno protivno odredbama ovoga Zakona, poslodavac može
od suda tražiti da ga privremeno, do okončanja sudskog spora, oslobodi
obveze vraćanja radnika na rad i isplate naknade plaće.
(12) Odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovoga Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna je.
Suodlučivanje
Članak 150.
(1) Poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o:
1) otkazu članu radničkog vijeća,
2) otkazu kandidatu za člana radničkog vijeća koji nije izabran te članu
izbornog odbora, u razdoblju od tri mjeseca nakon utvrđenja izbornih
rezultata,
3) otkazu radniku kod kojega postoji profesionalna nesposobnost za rad
ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, otkazu radniku osobi s
invaliditetom,
4) otkazu radniku starijem od šezdeset godina,
5) otkazu predstavniku radnika u organu poslodavca,
6) uvrštavanju osoba iz članka 71. stavka 1. ovoga Zakona u program zbrinjavanja viška radnika,
7) prikupljanju, obrađivanju, korištenju i dostavljanju trećim osobama podataka o radniku,
8) imenovanju osobe koja je ovlaštena nadzirati da li se osobni podaci
radnika prikupljaju, obrađuju, koriste i dostavljaju trećim osobama
sukladno odredbama ovoga Zakona.
(2) Poslodavac iznimno može bez prethodne suglasnosti radničkog vijeća,
donijeti odluku iz stavka 1. podstavka 1. do 6. ovoga članka, ako se
odlukom rješava o pravima radnika koji je ujedno i sindikalni povjerenik
koji uživa zaštitu iz članka 249. ovoga Zakona.
(3) Ako se radničko vijeće u roku od osam dana ne izjasni o davanju ili
uskrati suglasnosti, smatra se da je suglasno s odlukom poslodavca.
(4) Ako radničko vijeće uskrati suglasnost, poslodavac može u roku od
petnaest dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da tu
suglasnost nadomjesti sudska ili arbitražna odluka.
(5) O tužbi poslodavca u slučaju iz stavka 4. ovoga članka, sud prvog
stupnja je dužan odlučiti u roku od trideset dana od dana podnošenja
tužbe.
(6) Sporazumom poslodavca s radničkim vijećem mogu se utvrditi i druga
pitanja o kojima poslodavac može donijeti odluku samo uz prethodnu
suglasnost radničkog vijeća.
Obveza obavješćivanja radnika
Članak 151.
Radničko vijeće je obvezno redovito obavješćivati radnike i sindikat o svome radu te primati njihove poticaje i prijedloge.
Odnos sa sindikatom
Članak 152.
(1) Radničko vijeće, u svrhu zaštite i promicanja prava i interesa
radnika, u punom povjerenju surađuje sa svim sindikatima koji imaju
svoje članove zaposlene kod određenoga poslodavca.
(2) Član radničkog vijeća može nesmetano nastaviti rad u sindikatu.
(3) Ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni
povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim
Zakonom, osim prava iz članka 163. stavka 2. ovoga Zakona na imenovanje
predstavnika radnika u organ poslodavca iz članka 163. stavka 1. ovoga
Zakona.
(4) Ako kod poslodavca djeluje više sindikata, a sindikati ne postignu
sporazum o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati
prava i obveze iz stavka 3. ovoga članka, spor će se riješiti
odgovarajućom primjenom odredbi ovoga Zakona o izborima za radničko
vijeće.
Rad radničkog vijeća
Članak 153.
(1) Ako radničko vijeće ima tri ili više članova, radi na sjednicama.
(2) Radničko vijeće donosi poslovnik o svom radu.
(3) Na sjednicama radničkog vijeća mogu biti nazočni predstavnici
sindikata koji imaju članove zaposlene kod poslodavca, bez prava
sudjelovanja u odlučivanju.
(4) Radničko vijeće može zatražiti mišljenje stručnjaka o pitanjima iz svog djelokruga.
(5) Troškovi stručnog savjetovanja iz stavka 4. ovoga članka terete
poslodavca u skladu sa sporazumom sklopljenim između poslodavaca i
radničkog vijeća.
Nastupanje pred sudom
Članak 154.
(1) Radničko vijeće može tužiti ili biti tuženo samo na temelju
ovlaštenja, odnosno obveza utvrđenih ovim ili drugim zakonom, drugim
propisom ili kolektivnim ugovorom.
(2) Radničko vijeće ne može imati vlastitu imovinu.
(3) Radničko vijeće, a niti njegovi članovi, ne odgovaraju građansko-pravno za odluke koje ono donosi.
Uvjeti za rad radničkog vijeća
Članak 155.
(1) Radničko vijeće zasjeda i na drugi način obavlja svoje poslove u radno vrijeme.
(2) Za rad u radničkom vijeću svaki član ima pravo na naknadu plaće za šest radnih sati tjedno.
(3) Članovi radničkog vijeća mogu jedan drugome ustupati radne sate iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Ako broj raspoloživih radnih sati to dopušta, poslovi predsjednika
ili člana radničkog vijeća mogu se obavljati u punom radnom vremenu.
(5) Poslodavac mora radničkom vijeću osigurati potreban prostor, osoblje, sredstva i druge uvjete za rad.
(6) Poslodavac mora članovima radničkog vijeća omogućiti osposobljavanje za rad u radničkom vijeću.
(7) Poslodavac snosi i druge troškove koji sukladno ovom Zakonu, drugom
propisu ili kolektivnom ugovoru nastanu djelatnošću radničkog vijeća.
(8) Predsjednik ili član radničkog vijeća koji je poslove za radničko
vijeće obavljao u punom radnom vremenu, nakon prestanka obavljanja tih
poslova ima pravo povratka na poslove na kojima je prethodno radio, a
ako je prestala potreba za obavljanjem tih poslova, poslodavac mu je
dužan ponuditi obavljanje drugih odgovarajućih poslova.
(9) Sporazumom između poslodavca i radničkog vijeća pobliže se uređuju uvjeti za rad radničkog vijeća.
(10) Odnos radničkog vijeća i poslodavca temelji se na povjerenju i međusobnoj suradnji.
Zabrana nejednakog postupanja prema članovima radničkog vijeća
Članak 156.
Poslodavac ne smije članove radničkog vijeća povlašćivati, a niti stavljati u nepovoljniji položaj od drugih radnika.
Zabrana nejednakog postupanja radničkog vijeća prema radnicima
Članak 157.
U svom djelovanju radničko vijeće ne smije radnika ili određenu skupinu
radnika povlašćivati, a niti stavljati u nepovoljniji položaj od drugih
radnika.
Čuvanje poslovne tajne
Članak 158.
(1) Član radničkog vijeća dužan je čuvati poslovnu tajnu koju je saznao u obavljanju ovlaštenja danih mu ovim Zakonom.
(2) Obveza iz stavka 1. ovoga članka postoji i nakon isteka izbornoga razdoblja.
Sporazum radničkog vijeća s poslodavcem
Članak 159.
(1) Radničko vijeće može s poslodavcem sklopiti pisani sporazum koji
može sadržavati pravna pravila kojima se uređuju pitanja iz radnog
odnosa.
(2) Sporazum iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se neposredno i
obvezno na sve radnike zaposlene kod poslodavca koji je sklopio
sporazum.
(3) Sporazumom iz stavka 1. ovoga članka ne smiju se urediti pitanja
plaća, trajanja radnoga vremena te druga pitanja koja se redovito
uređuju kolektivnim ugovorom, osim ako stranke kolektivnog ugovora na to
ovlaste stranke toga sporazuma.
Povećanje broja i ovlaštenja radničkog vijeća
Članak 160.
(1) Sporazumom radničkog vijeća s poslodavcem može se povećati broj
članova radničkog vijeća preko broja određenog ovim Zakonom, a može se
povećati i opseg oslobođenja članova radničkog vijeća od obveze rada, uz
naknadu plaće.
(2) Sporazumom radničkog vijeća s poslodavcem ili kolektivnim ugovorom mogu se proširiti ovlaštenja radničkog vijeća.
Poništenje izbora, raspuštanje radničkog vijeća i isključenje njegova člana
Članak 161.
(1) Radničko vijeće, izborni odbor, poslodavac, sindikati koji imaju
svoje članove zaposlene kod određenog poslodavca ili kandidat za
radničko vijeće, može od nadležnog suda zahtijevati da u slučaju teške
povrede obveze iz ovoga Zakona o provođenju izbora za radničko vijeće,
koja je utjecala na rezultate izbora, poništi provedene izbore.
(2) Ako radničko vijeće ili neki njegov član teško povrijedi obveze dane
mu ovim Zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom, ili ako za
vrijeme izbornog razdoblja, u odnosu na nekog člana nastupe zapreke za
njegovo članstvo u radničkom vijeću, sindikati koji imaju svoje članove
zaposlene kod određenoga poslodavca, mogu zatražiti od nadležnog suda da
raspusti radničko vijeće ili da isključi određenoga člana, a isto može
zatražiti i najmanje dvadeset pet posto radnika zaposlenih kod
poslodavca ili poslodavac.
(3) Ako pri izboru članova radničkog vijeća nije osigurana primjena
odredbe članka 138. stavka 3. ovoga Zakona, raspuštanje radničkog vijeća
može zatražiti najmanje dvadeset pet posto svih radnika zaposlenih kod
poslodavca.
(4) Sudska nadležnost i rokovi za donošenje odluke o poništenju izbora,
raspuštanju radničkog vijeća i isključenju njegovog člana utvrđuju se
odgovarajućom primjenom odredbi članka 283. ovoga Zakona.
2. SKUPOVI RADNIKA
Skupovi radnika
Članak 162.
(1) U cilju sveobuhvatnog obavješćivanja i rasprave o stanju i razvoju
poslodavca, te o radu radničkog vijeća, moraju se dva puta godišnje, u
podjednakim vremenskim razmacima, održati skupovi radnika zaposlenih kod
određenoga poslodavca.
(2) Ako veličina poslodavca ili druge posebnosti to zahtijevaju, skupovi
iz stavka 1. ovoga članka mogu se održati po odjelima ili drugim
organizacijskim jedinicama.
(3) Skup radnika iz stavka 1. ovoga članka saziva radničko vijeće, uz
prethodno savjetovanje s poslodavcem, vodeći pri tome računa da se
odabirom vremena i mjesta održavanja skupa radnika ne šteti poslovanju
poslodavca.
(4) Ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, skup radnika iz stavka 1. ovoga članka dužan je sazvati poslodavac.
(5) Ne dirajući u pravo radničkog vijeća da saziva skup radnika iz
stavka 1. ovoga članka, poslodavac može, ako ocijeni da je to potrebno,
sazvati skup radnika vodeći pri tome računa da se time ne ograniče
ovlasti radničkog vijeća utvrđene ovim Zakonom.
(6) O sazivanju skupa iz stavka 5. ovoga članka poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem.
3. PREDSTAVNIK RADNIKA U ORGANU POSLODAVCA
Predstavnik radnika u organu poslodavca
Članak 163.
(1) U trgovačkom društvu ili zadruzi, u kojima se sukladno posebnom
propisu utemeljuje organ koji nadzire vođenje poslova (nadzorni odbor,
upravni odbor, odnosno drugo odgovarajuće tijelo) te u javnoj ustanovi,
jedan član organa društva ili zadruge koji nadzire vođenje poslova,
odnosno jedan član organa javne ustanove (upravno vijeće, odnosno drugo
odgovarajuće tijelo) mora biti predstavnik radnika.
(2) Predstavnika radnika u organ iz stavka 1. ovoga članka imenuje i opoziva radničko vijeće.
(3) Ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, predstavnika
radnika u organ iz stavka 1. ovoga članka, između radnika zaposlenih kod
poslodavca, biraju i opozivaju radnici na slobodnim i neposrednim
izborima, tajnim glasovanjem, na način propisan ovim Zakonom za izbor
radničkog vijeća koje ima jednog člana.
(4) Član organa iz stavka 1. ovoga članka imenovan na način propisan
stavkom 2., odnosno izabran na način propisan stavkom 3. ovoga članka,
ima isti pravni položaj kao i drugi imenovani članovi organa iz stavka
1. ovoga članka.
4. EUROPSKO RADNIČKO VIJEĆE
Pravo radnika na sudjelovanje u odlučivanju
Članak 164.
(1) Radnici zaposleni kod poslodavca koji obavlja gospodarsku djelatnost
na razini Europske unije, te kod povezanih poslodavaca koji obavljaju
gospodarsku djelatnost na razini Europske unije, imaju pravo sudjelovati
u odlučivanju putem europskog radničkog vijeća ili putem jednog ili
više postupaka obavješćivanja i savjetovanja.
(2) Postupci obavješćivanja i savjetovanja iz stavka 1. ovoga
članka o pitanjima koja se odnose na poslovanje poslodavca, odnosno
povezanih poslodavaca, ili na najmanje dva poslodavca ili njihove
podružnice ili grupe s poslovnim nastanom u dvije države članice,
utvrđuju se i provode na način kojim se osigurava učinkovitost
obavješćivanja i savjetovanja te donošenja odluka.
(3) Države članice, u smislu odredbi poglavlja 4. ove
glave Zakona, su države članice Europske unije i države koje su stranke
Ugovora o europskom gospodarskom prostoru (u daljnjem tekstu: države
članice).
(4) Gospodarsku djelatnost na razini Europske unije
obavlja poslodavac, odnosno povezani poslodavci koji ispunjavaju uvjete
iz članka 167. ovoga Zakona.
Primjena glave XVII. poglavlja 4. ovoga Zakona
Članak 165.
(1) Odredbe poglavlja 4. ove glave Zakona, primjenjuju se na radnike
koji su zaposleni kod poslodavca koji obavlja gospodarsku djelatnost na
razini Europske unije i koji ima sjedište u Republici Hrvatskoj, te kod
povezanih poslodavaca koji obavljaju gospodarsku djelatnost na razini
Europske unije, ako poslodavac s vladajućim utjecajem ima sjedište u
Republici Hrvatskoj.
(2) Kada poslodavac ili vladajući poslodavac iz stavka 1. ovoga članka
nema sjedište u državi članici, odredbe ove glave Zakona primjenjuju se
pod sljedećim uvjetima:
1) ako je poslodavac ili vladajući poslodavac ovlastio kao svojeg
predstavnika podružnicu poslodavca ili poslodavca pod njegovim
vladajućim utjecajem koji imaju sjedište u Republici Hrvatskoj, ili
2) ako poslodavac ili vladajući poslodavac nije ovlastio svojeg
predstavnika, a podružnica poslodavca ili poslodavac pod vladajućim
utjecajem s najviše zaposlenih u odnosu na druga povezana društva ima
sjedište u Republici Hrvatskoj.
(3) Odredbe članka 170. o utvrđivanju broja radnika, članka 171. o
odgovornosti poslodavaca u Republici Hrvatskoj, članka 174. o
predstavniku radnika iz Republike Hrvatske u pregovaračkom odboru,
članka 183. stavka 4. o predstavnicima radnika iz Republike Hrvatske u
europskom radničkom vijeću, članka 189. o suradnji središnje uprave i
europskog radničkog vijeća, članka 190. o zaštiti predstavnika radnika u
Republici Hrvatskoj, primjenjuju se i u slučaju kada se središnja
uprava nalazi u drugoj državi članici kao i u slučaju kada nisu
ispunjeni uvjeti iz stavka 2. ovoga članka.
Sudjelovanje radnika u odlučivanju
Članak 166.
(1) Sudjelovanje radnika u odlučivanju u vezi s njihovim
gospodarskim i socijalnim pravima i interesima, u smislu odredbi točke
4. ove glave Zakona, obuhvaća obavješćivanje i savjetovanje.
(2) Obavješćivanje iz stavka 1. ovoga članka je obavješćivanje
predstavnika radnika od strane središnje uprave ili druge odgovarajuće
razine uprave o potrebnim informacijama, u vrijeme, u sadržaju i na
način koje omogućuju predstavnicima radnika da izvrše procjenu mogućeg
utjecaja te da se pripreme za moguće savjetovanje s upravom poslodavca
ili povezanog poslodavca.
(3) Savjetovanje iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća razmjenu stajališta i
uspostavu dijaloga predstavnika radnika i središnje uprave ili druge
odgovarajuće razine uprave, u vremenu, sadržaju i na način koji
omogućava predstavnicima radnika da na temelju dobivenih informacija, u
razumnom roku, iznesu svoje mišljenje o predmetu o kojem se provodi
postupak savjetovanja, koje će se razmotriti od strane poslodavca ili
povezanog poslodavca koji djeluju u državama članicama, ne dovodeći pri
tome u pitanje ovlasti uprave.
(4) Radnici sudjeluju u odlučivanju putem europskog radničkog vijeća
osnovanog sporazumom ili putem jednog ili više postupaka obavješćivanja i
savjetovanja uređenog sporazumom, odnosno putem europskog radničkog
vijeća osnovanog na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.
Poslodavac koji obavlja gospodarsku djelatnost i povezani poslodavci na razini Europske unije
Članak 167.
(1) Poslodavac koji obavlja gospodarsku djelatnost na razini Europske
unije, u smislu odredaba ove glave Zakona, je društvo koje u državama
članicama zapošljava najmanje tisuću radnika, a od toga najmanje sto
pedeset radnika u svakoj od barem dvije države članice.
(2) Povezani poslodavci u smislu odredbi poglavlja 4. ove glave Zakona
su poslodavac s vladajućim utjecajem i svi poslodavci pod njegovim
vladajućim utjecajem.
(3) Povezani poslodavci koji obavljaju gospodarsku djelatnost na razini
Europske unije u smislu odredbi poglavlja 4. ove glave Zakona, su
najmanje dva povezana društva sa sjedištem u različitim državama
članicama u kojima zapošljavaju najmanje sto pedeset radnika i koji u
državama članicama zapošljavaju najmanje tisuću radnika.
Poslodavac s vladajućim utjecajem
Članak 168.
(1) Poslodavac s vladajućim utjecajem u smislu odredbi poglavlja 4. ove
glave Zakona, označava pravno samostalno društvo koje je s drugim pravno
samostalnim društvom ili društvima povezano tako da nad njima može,
izravno ili neizravno, imati prevladavajući utjecaj.
(2) Društvo ima prevladavajući utjecaj u smislu odredbi poglavlja 4. ove
glave Zakona nad drugim društvom, ako izravno ili neizravno:
1) može imenovati više od polovice članova uprave, nadzornog ili upravnog odbora ovisnih društava, ili
2) nadzire većinsko pravo odlučivanja u ovisnom društvu, ili
3) ima većinski udio u upisanom temeljnom kapitalu ovisnih društava.
(3) Ako više poslodavaca udovoljava uvjetima iz stavka 2. ovoga članka,
poslodavcem s vladajućim utjecajem smatra se poslodavac koji udovoljava
uvjetu iz stavka 2. podstavka 1. ovoga članka.
(4) Kod određivanja poslodavca s vladajućim utjecajem, pravu imenovanja i
pravu odlučivanja iz stavka 2. podstavka 1. i 2. ovoga članka,
pribrajaju se odgovarajuća prava svih ovisnih društava te prava svih
fizičkih i pravnih osoba, koje djeluju u svoje ime, a za račun društva s
vladajućim utjecajem ili ovisnih društava.
(5) Neće se smatrati da poslodavac nad drugim poslodavcem ima vladajući
utjecaj, ako se njihov međusobni utjecaj prema posebnom propisu koji
uređuje tržišno natjecanje, ne smatra koncentracijom poduzetnika.
(6) Pravo koje se primjenjuje pri utvrđivanju vladajućeg utjecaja između
povezanih društava je pravo države članice u kojoj se nalazi sjedište
poslodavca koji ima vladajući utjecaj, osim kada to mjerodavno pravo
nije pravo države članice, u kojem slučaju će se primijeniti pravo
države članice u kojoj sjedište ima ovlašteni predstavnik društva s
vladajućim utjecajem ili ako takav predstavnik ne postoji, u kojoj je
središnja uprava društva pod vladajućim utjecajem koje zapošljava
najveći broj radnika.
Središnja uprava
Članak 169.
(1) Središnja uprava, u smislu odredbi poglavlja 4. ove glave Zakona, je
središnja uprava poslodavca koji obavlja gospodarsku djelatnost na
razini Europske unije ili središnja uprava poslodavca s vladajućim
utjecajem koji obavlja posao na razini Europske unije.
(2) Središnja uprava dužna je osigurati uvjete i potrebna sredstva za
osnivanje europskog radničkog vijeća ili postupaka za obavješćivanje i
savjetovanje, radi ostvarivanja prava radnika sukladno članku 164. ovoga
Zakona.
(3) Središnjom upravom iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i osobe
ovlaštene da u poslovanju zastupaju podružnicu poslodavca ili uprava
poslodavca pod vladajućim utjecajem s najviše zaposlenih u bilo kojoj
državi članici u odnosu na druga povezana društva, u slučaju i pod
uvjetima iz članka 165. stavka 2. ovoga Zakona.
Utvrđivanje broja radnika
Članak 170.
(1) Središnja uprava, odnosno uprava svakog od povezanih
poslodavaca dužna je pribaviti i dostaviti podatke potrebne za početak
pregovora o osnivanju europskog radničkog vijeća ili uspostavi postupaka
obavješćivanja i savjetovanja.
(2) Podaci iz stavka 1. ovoga članka osobito se odnose na podatke o
ukupnom broju radnika i broju radnika u pojedinim državama članicama,
poslodavcima i njihovim podružnicama te o strukturi poslodavaca iz
članka 167. stavaka 1. i 3. ovoga Zakona.
(3) Broj radnika kod poslodavaca, u smislu odredbi točke 4. ove glave
Zakona, utvrđuje se na osnovi prosječnog broja radnika zaposlenih kod
tih poslodavaca u prethodne dvije godine.
Članak 171.
(1) Povezani poslodavci u Republici Hrvatskoj koji su podružnice
poslodavaca koji obavljaju gospodarsku djelatnost na razini Europske
unije ili su ovisna društva poslodavca s vladajućim utjecajem koji
obavlja gospodarsku djelatnost na razini Europske unije, dužni su
osigurati uvjete i potrebna sredstva za ostvarivanje prava radnika na
sudjelovanje u odlučivanju sukladno članku 164. i članku 165. stavku 3.
ovoga Zakona.
(2) Poslodavci iz stavka 1. ovoga članka dužni su na zahtjev središnje
uprave dostaviti podatke o broju radnika iz članka 170. ovoga Zakona.
Pregovarački odbor
Članak 172.
(1) Pregovarački odbor, u smislu odredbi poglavlja 4. ove glave Zakona,
je odbor utemeljen radi pregovaranja sa središnjom upravom o osnivanju
europskog radničkog vijeća ili uređenju postupaka obavješćivanja i
savjetovanja radnika radi ostvarivanja prava radnika sukladno odredbi
članka 164. i članka 165. stavka 3. ovoga Zakona.
(2) Radnici zaposleni kod poslodavaca i povezanih poslodavaca imaju
pravo pokrenuti postupak utemeljenja odbora iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Odbor iz stavka 1. ovoga članka utemeljuje se na pisani zahtjev
najmanje sto radnika ili njihovih predstavnika zaposlenih u najmanje dva
povezana poslodavca ili dvije podružnice u različitim državama
članicama, upućen središnjoj upravi ili na inicijativu središnje uprave.
(4) Ako je podneseno više zahtjeva u smislu stavka 2. ovoga članka,
ukupan broj podnositelja utvrđuje se zbrajanjem broja podnositelja
svakog pojedinačnog zahtjeva.
(5) Ako je zahtjev podnesen poslodavcima iz članka 171. ovoga Zakona,
oni su dužni takav zahtjev proslijediti središnjoj upravi najkasnije u
roku od osam dana od dana primitka zahtjeva i o tome obavijestiti
podnositelje.
Broj članova pregovaračkoga odbora
Članak 173.
Pregovarački odbor čine predstavnici radnika iz pojedine države
članice, a njegov broj članova razmjeran je broju radnika zaposlenih
kod poslodavca ili povezanih poslodavaca u toj državi članici, na način
da radnici iz svake države članice imaju pravo na jednog predstavnika na
svakih započetih deset posto od ukupnog broja radnika zaposlenih kod
poslodavaca iz članka 167. stavaka 1. i 3. ovoga Zakona u svim državama
zajedno.
Predstavnik radnika iz Republike Hrvatske u pregovaračkom odboru
Članak 174.
(1) Predstavnika radnika iz Republike Hrvatske u pregovarački odbor
biraju radnici svih poslodavaca, podružnica poslodavaca ili povezanih
poslodavaca na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem.
(2) Liste kandidata za predstavnika radnika iz stavka 1. ovoga članka
mogu predložiti sindikati koji imaju svoje članove zaposlene kod
određenog poslodavca, podružnice ili povezanog poslodavca ili skupina
radnika koju podržava najmanje deset posto radnika zaposlenih kod
određenog poslodavca, podružnice ili povezanog poslodavca.
(3) Ministar će pravilnikom pobliže propisati izbor i opoziv predstavnika radnika iz Republike Hrvatske u pregovarački odbor.
Suradnja središnje uprave i pregovaračkog odbora
Članak 175.
(1) Središnja uprava dužna je pokrenuti postupak utemeljenja odbora iz članka 172. ovoga Zakona.
(2) Suradnja središnje uprave i pregovaračkog odbora temelji se na međusobnom povjerenju.
(3) Pregovarački odbor je dužan središnju upravu najkasnije u roku od
osam dana od dana imenovanja obavijestiti o imenima svojih članova,
njihovom prebivalištu i podacima o poslodavcu, odnosno podružnici u
kojima su zaposleni.
(4) Središnja uprava će podatke iz stavka 3. ovoga članka
dostaviti odgovarajućim udrugama poslodavaca i sindikata koji djeluju na
razini Europske unije te upravi poslodavca ili podružnice koja je o
tome dužna obavijestiti radničko vijeće, odnosno predstavnike sindikata
koji kod njega djeluju.
(5) Središnja uprava je dužna u roku od trideset dana od dana primitka
obavijesti iz stavka 3. ovoga članka sazvati osnivačku sjednicu
pregovaračkog odbora, na kojoj se bira predsjednik i donosi poslovnik o
radu odbora te s pregovaračkim odborom sporazumno određuje vrijeme,
vođenje i dovršetak pregovora.
(6) Središnja uprava je dužna pregovaračkom odboru pravodobno dostaviti podatke važne za donošenje odluke.
Sudjelovanje predstavnika radnika u radu pregovaračkog odbora iz država koje nisu članice Europske unije
Članak 176.
Ako se središnja uprava i pregovarački odbor dogovore da će se sporazum
iz članka 179. ovoga Zakona primjenjivati i na radnike zaposlene kod
poslodavaca i podružnica iz država koje nisu države članice, taj
sporazum mora sadržavati odredbu o načinu uključivanja u pregovarački
odbor predstavnika radnika zaposlenih kod poslodavaca, podružnica
poslodavaca ili povezanih poslodavaca iz država koje nisu države
članice, te određivanju njihovog broja i pravnog položaja.
Prekid pregovora
Članak 177.
(1) Pregovarački odbor može najmanje dvotrećinskom većinom glasova
svojih članova odlučiti da ne započne pregovore ili da već započete
pregovore prekine.
(2) O odluci i provedbi glasovanja iz stavka 1. ovoga članka, sastavlja
se zapisnik kojeg potpisuje predsjednik, a primjerak istog dostavlja se
središnjoj upravi.
(3) Ponovni zahtjev za utemeljenje pregovaračkog odbora, ne može se
podnijeti prije proteka roka od dvije godine od donošenja odluke iz
stavka 1. ovoga članka, osim ako pregovarački odbor i središnja uprava
ne postignu drukčiji pisani sporazum.
Uvjeti za rad pregovaračkog odbora
Članak 178.
(1) Središnja uprava snosi troškove utemeljenja i rada pregovaračkog odbora.
(2) Središnja uprava je dužna pregovaračkom odboru osigurati potreban
prostor, osoblje, sredstva i druge uvjete za rad, uključujući i sredstva
za naknadu plaće, troškove puta, smještaja i prijevoda.
(3) Pregovarački odbor ima pravo, prije i nakon sastanka sa središnjom
upravom, sastati se bez nazočnosti predstavnika središnje uprave, za što
mu je središnja uprava dužna osigurati potrebna sredstva i mogućnost
komunikacije.
(4) Pregovarački odbor može o pitanjima iz svog djelokruga zatražiti
mišljenje odnosno stručnu pomoć stručnjaka, koji se može imenovati iz
reda predstavnika reprezentativnih udruga sindikata koji djeluju na
razini Europske unije, a koji mogu, na zahtjev pregovaračkog odbora,
prisustvovati sastancima pregovaračkog odbora i središnje uprave kao
savjetnici.
(5) Središnja uprava snosi troškove jednog stručnjaka iz stavka 4. ovoga članka.
(6) Za obveze središnje uprave iz ovoga članka solidarno odgovara i poslodavac iz članka 171. ovoga Zakona.
Sloboda ugovaranja načina sudjelovanja radnika u odlučivanju
Članak 179.
(1) Središnja uprava i pregovarački odbor dužni su pregovarati u dobroj vjeri u skladu s načelom slobode ugovaranja.
(2) Središnja uprava i pregovarački odbor mogu se sporazumjeti o načinu
sudjelovanja radnika u odlučivanju, odnosno mogu, većinom glasova
odlučiti o utemeljenju europskog radničkog vijeća ili o uređenju jednog
ili više postupaka obavješćivanja i savjetovanja.
(3) Ako je postignut sporazum iz stavka 2. ovoga članka, njegove će se
odredbe primjenjivati neovisno o primjeni odredbe članka 7. stavka 3.
ovoga Zakona.
(4) Na europsko radničko vijeće utemeljeno sporazumom iz stavka 2. ovoga
članka ili na jedan ili više postupaka obavješćivanja i savjetovanja
uređenih sporazumom iz stavka 2. ovoga članka, neće se primjenjivati
odredbe članka 182. do 190. ovoga Zakona, osim ako se tim sporazumom ne
uredi drukčije.
(5) Sporazum iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se na sve radnike
zaposlene kod poslodavaca i podružnica, odnosno povezanih poslodavaca iz
država članica, ako sporazumom nije uređeno šire područje primjene u
smislu odredbe članka 176. ovoga Zakona.
Europsko radničko vijeće utemeljeno sporazumom
Članak 180.
(1) Središnja uprava i pregovarački odbor utemeljuju europsko
radničko vijeće sklapanjem pisanog sporazuma o osnivanju, ovlaštenjima i
radu europskog radničkog vijeća.
(2) Kod povezanih poslodavaca iz članka 167. stavka 2. ovoga Zakona,
europsko radničko vijeće utemeljuje se na razini svih povezanih
poslodavaca, osim ako sporazumom iz stavka 1. ovoga članka, nije
drukčije uređeno.
(3) Sporazum o utemeljenju europskog radničkog vijeća mora sadržavati uglavke o:
1) primjeni sporazuma, odnosno o tome na koje se poslodavce, podružnice i
povezane poslodavce sporazum primjenjuje te obuhvaća li i poslodavce i
podružnice iz članka 176. ovoga Zakona,
2) sastavu i broju članova europskog radničkog vijeća, trajanju njegovog
mandata i raspodjeli mjesta kako bi se uvijek kada je to moguće,
osigurala ravnomjerna zastupljenost radnika svih organizacijskih
jedinica, skupina radnika i spola,
3) ovlaštenjima i dužnostima europskog radničkog vijeća, postupcima
obavješćivanja i savjetovanja s europskim radničkim vijećem i
predstavnicima radnika na nacionalnoj razini,
4) mjestu održavanja, učestalosti i trajanju sastanaka europskog radničkog vijeća,
5) sastavu, načinu imenovanja, ovlaštenjima i načinu postupanja odbora, ako je osnovan u okviru europskog radničkog vijeća,
6) sredstvima koja je potrebno osigurati za rad europskog radničkog vijeća,
7) datumu stupanja na snagu sporazuma, roku na koji je sporazum
sklopljen, postupku izmjena i dopuna ili raskida sporazuma te uvjetima i
postupku ponovnog pregovaranja o sporazumu, što uključuje, kada je to
potrebno, i slučaj strukturnih promjena kod poslodavca, odnosno
poslodavaca iz članka 167. stavka 1., odnosno stavka 3. ovoga Zakona,
8) izmjenama i dopunama sporazuma u slučaju izvanrednih okolnosti koje u znatnoj mjeri utječu na interese radnika.
(4) Na određivanje članova europskog radničkog vijeća iz Republike Hrvatske primjenjuje se odredba članka 174. ovoga Zakona.
Statusne promjene poslodavca
Članak 180.a
(1) U slučaju kada kod poslodavaca iz članka 167. stavaka 1. ili 3.
ovoga Zakona nastupe statusne promjene kao što je spajanje, pripajanje,
odnosno razdvajanje, središnja uprava će pokrenuti pregovore iz članka
167. ovoga Zakona na vlastitu inicijativu, odnosno na pisani zahtjev
najmanje sto radnika ili njihovih predstavnika zaposlenih kod najmanje
dva poslodavca ili podružnica u najmanje dvije države članice, ako u
važećem sporazumu ne postoje odredbe o načinu i postupku prilagodbe
europskog radničkog vijeća nastaloj promjeni ili ako o tome postoji
proturječje između odredbi dvaju ili više primjenjivih sporazuma.
(2) Osim članova imenovanih ili izabranih temeljem članka 173. ovoga
Zakona članovi pregovaračkog odbora su i najmanje tri člana postojećeg
europskog radničkog vijeća ili svakog od postojećih europskih radničkih
vijeća.
(3) Tijekom trajanja pregovora, postojeće europsko radničko vijeće će
nastaviti svoj rad u skladu s važećim sporazumom između europskog
radničkog vijeća i središnje uprave, a najduže do sklapanja novog
sporazuma, odnosno do isteka mandata tog europskog radničkog vijeća.
(4) Sklapanjem novog sporazuma o europskom radničkom vijeću, odnosno
sporazuma o postupcima obavješćivanja i savjetovanja, prethodno
sklopljen sporazum prestaje važiti, a članovima europskog radničkog
vijeća iz stavka 3. ovoga članka prestaje mandat.
Sporazum o uređenju postupaka obavješćivanja i savjetovanja
Članak 181.
(1) Središnja uprava i pregovarački odbor pisanim sporazumom uređuju jedan ili više postupaka obavješćivanja i savjetovanja.
(2) Sporazumom iz stavka 1. ovoga članka uređuju se uvjeti održavanja
sastanaka i savjetovanja predstavnika radnika sa središnjom upravom o
pitanjima koja utječu na interese radnika kod svih poslodavaca,
podružnica ili povezanih poslodavaca na koja se sporazum odnosi.
Europsko radničko vijeće
Članak 182.
(1) Na osnivanje, sastav, način rada i ovlaštenja europskog radničkog
vijeća, primjenjuju se odredbe članka 182. do 190. ovoga Zakona ako:
1) tako odluče središnja uprava i pregovarački odbor,
2) središnja uprava ne započne pregovore u roku od šest mjeseci od dana
podnošenja zahtjeva iz članka 172. stavka 2. ovoga Zakona,
3) se niti u razdoblju od tri godine od dana podnošenja zahtjeva iz
članka 172. stavka 2. ovoga Zakona, ne sklopi sporazum iz članka 180.
ili 181. ovoga Zakona.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, europsko radničko vijeće ne
utemeljuje se ako je pregovarački odbor donio odluku iz članka 177.
stavka 1. ovoga Zakona.
(3) Europsko radničko vijeće osniva se na razini poslodavca s vladajućim
utjecajem, osim ako se sporazumom iz članka 180. ovoga Zakona ne uredi
drukčije.
Sastav europskog radničkog vijeća
Članak 183.
(1) Europsko radničko vijeće sastoji se od predstavnika radnika
poslodavca, podružnice ili povezanog poslodavca, koji posluju na razini
Europske unije.
(2) Članovi europskog radničkog vijeća biraju se, odnosno imenuju
razmjerno broju radnika zaposlenih kod poslodavca, odnosno poslodavaca
iz članka 167. stavka 1., odnosno stavka 3. ovoga Zakona u svakoj državi
članici, na način da radnici iz svake države članice imaju pravo na
jednog predstavnika na svakih započetih deset posto radnika od ukupnog
broja radnika zaposlenih kod poslodavaca iz članka 167. stavaka 1. i 3.
ovoga Zakona u svim državama članicama u trenutku kada je dana
informacija o broju radnika iz članka 171. ovoga Zakona.
(3) Na predstavnike radnika iz Republike Hrvatske u europsko radničko
vijeće, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 174. ovoga
Zakona.
Obavijest o članovima europskog radničkog vijeća
Članak 184.
(1) Europsko radničko vijeće dužno je središnju upravu, najkasnije u
roku od osam dana od dana imenovanja ili izbora, obavijestiti o imenima
svojih članova, njihovom prebivalištu i podacima o poslodavcu, odnosno
podružnici u kojima su zaposleni, koja je o tome dužna obavijestiti
radničko vijeće.
(2) Središnja uprava podatke iz stavka 1. ovoga članka dostavlja poslodavcu, podružnicama poslodavca ili povezanim poslodavcima.
Rad europskog radničkog vijeća
Članak 185.
(1) Središnja uprava saziva osnivačku sjednicu europskog radničkog
vijeća na kojoj članovi većinom glasova biraju predsjednika, zamjenika
predsjednika i donose poslovnik o radu europskog radničkog vijeća.
(2) Europsko radničko vijeće zastupa i predstavlja predsjednik, a u njegovoj odsutnosti, zamjenik predsjednika.
(3) Europsko radničko vijeće za koordinaciju svojih aktivnosti,
od svojih članova bira uži odbor koji se sastoji od najviše pet članova,
a koji mora imati uvjete za redovito obavljanje svojih dužnosti.
(4) Odbor iz stavka 3. ovoga članka zamjenjuje europsko radničko vijeće u
slučajevima predviđenim ovim Zakonom, a način svoga rada utvrđuje
poslovnikom.
(5) Na troškove osnivanja i rada europskog radničkog vijeća i njegovog
odbora, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 178. ovoga
Zakona.
Ovlaštenja europskog radničkog vijeća
Članak 186.
(1) Europsko radničko vijeće ima pravo jedanput godišnje održati
sastanak sa središnjom upravom, radi obavješćivanja i savjetovanja
glede pitanja koja se odnose na poslodavca, podružnicu ili povezane
poslodavce u cjelini ili na najmanje dva poslodavca ili podružnice koji
se nalaze u različitim državama članicama.
(2) Središnja uprava je dužna najmanje jedanput u kalendarskoj godini
obavijestiti europsko radničko vijeće i s njime se savjetovati o
rezultatima poslovanja i planovima poslodavca ili povezanog poslodavca
koji posluju na razini Europske unije, te mu o tome pravodobno dostaviti
izvješće s odgovarajućom dokumentacijom, a poslodavca, podružnice
poslodavca ili povezane poslodavce obavijestiti o sastanku.
(3) Poslovni rezultati i planovi iz stavka 2. ovoga članka odnose se na:
1) stanje i rezultate poslovanja poslodavca ili povezanog poslodavca,
2) uvođenje novih tehnologija, razvojne planove i njihov utjecaj na gospodarski i socijalni položaj radnika,
3) broj i strukturu radnika prema vrstama ugovora o radu te plan zapošljavanja,
4) planirano zbrinjavanje viška radnika,
5) organizacijske i statusne promjene poslodavca, podružnice ili povezanog poslodavca,
6) promjenu sjedišta poslodavca, podružnice ili povezanog poslodavca te
prijenos poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela
djelatnosti.
(4) Savjetovanje iz stavka 2. ovoga članka provodi se na način
da se predstavnicima radnika omogući sastanak sa središnjom upravom kako
bi dobili obrazložen odgovor, odnosno obrazloženje na svako iznijeto
pitanje, odnosno mišljenje.
(5) Europsko radničko vijeće dužno je o sadržaju i
ishodu postupaka obavješćivanja i savjetovanja obavijestiti predstavnike
radnika zaposlenih kod poslodavca, podružnica poslodavca ili povezanih
poslodavaca, a ako takvi predstavnici nisu izabrani ili imenovani, sve
radnike zaposlene kod poslodavca, podružnica poslodavca ili povezanih
poslodavaca.
Obavješćivanje i savjetovanje u posebnom slučaju
Članak 187.
(1) Središnja uprava je dužna izborni odbor iz članka 185. stavka 3.
ovoga Zakona, odnosno europsko radničko vijeće, ako odbor nije osnovan,
pravodobno obavijestiti o posebnim slučajevima koji u bitnome utječu na
interese radnika, te mu predočiti odgovarajuću dokumentaciju i s njime
se o tome savjetovati.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, izborni odbor, odnosno europsko
radničko vijeće ima pravo na sastanak sa središnjom upravom.
(3) Posebnim slučajem iz stavka 1. ovoga članka smatra se osobito:
1) promjena sjedišta poslodavca, podružnice ili povezanog poslodavca te
prijenos poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela
djelatnosti,
2) statusna promjena poslodavca, podružnice ili povezanog poslodavca, zbrinjavanje viška radnika.
(4) Članovi europskog radničkog vijeća koji su predstavnici radnika
zaposlenih kod poslodavca ili podružnice kod kojih je nastao poseban
slučaj iz stavka 2. ovoga članka, imaju pravo sudjelovati u radu
izbornog odbora iz članka 185. stavka 3. ovoga Zakona, te sudjelovati na
sastanku iz stavka 2. ovoga članka.
(5) Prije održavanja sastanka iz stavka 2. ovoga članka, europsko
radničko vijeće odnosno odbor iz stavka 4. ovoga članka, ima pravo na
pripremni sastanak sa središnjom upravom, bez prisutnosti uprave
poslodavca kod kojeg je nastao poseban slučaj.
(6) Postupci obavješćivanja i savjetovanja u posebnom slučaju, ne smiju
umanjivati obveze uprave poslodavaca kod kojih je nastao poseban slučaj
da provedu postupak obavješćivanja i savjetovanja sukladno propisu
države članice.
Mandat europskog radničkog vijeća
Članak 188.
(1) Europsko radničko vijeće se imenuje, odnosno bira na razdoblje od četiri godine.
(2) Član europskog radničkog vijeća može biti opozvan.
(3) Središnja uprava je dužna europskom radničkom vijeću, protekom
razdoblja od dvije godine od dana osnivačke sjednice europskog radničkog
vijeća, dostaviti podatke o promjenama broja radnika u državama
članicama Europske unije i kod poslodavaca, podružnica ili povezanog
poslodavca.
(4) Ako podaci o promjenama radnika iz stavka 3. ovoga članka upućuju na
potrebu promjene broja članova i sastava europskog radničkog vijeća,
broj članova i sastav predstavnika radnika u europskom radničkom vijeću
će se ponovno odrediti za predstavnike one države članice Europske unije
u kojima je došlo do promjene broja radnika.
(5) Europsko radničko vijeće koje je utemeljeno sukladno članku 182.
stavku 1. ovoga Zakona, najkasnije šest mjeseci prije prestanka mandata,
mora većinom glasova donijeti odluku o tome da li će započeti pregovore
za sklapanje sporazuma iz članka 179. stavka 2. ovoga Zakona.
(6) Ako europsko radničko vijeće odluči započeti pregovore iz stavka 5.
ovoga članka, ima ista prava i obveze kao pregovarački odbor.
(7) Ako dođe do sklapanja sporazuma o obavješćivanju i savjetovanju s
radnicima na temelju članka 181. ovoga Zakona, europskom radničkom
vijeću prestaje mandat.
Suradnja središnje uprave i europskog radničkog vijeća
Članak 189.
(1) Suradnja središnje uprave i europskog radničkog vijeća temelji se na međusobnom povjerenju.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka, na odgovarajući se način primjenjuje
i na suradnju između središnje uprave i predstavnika radnika u okviru
postupaka obavješćivanja i savjetovanja.
(3) Članovi europskog radničkog vijeća dužni su i po proteku mandata
čuvati poslovnu tajnu koju su saznali u obavljanju ovlaštenja danih im
ovim Zakonom.
(4) Dužnost čuvanja poslovne tajne iz stavka 3. ovoga članka, na odgovarajući se način primjenjuje i na:
1) članove pregovaračkog odbora,
2) predstavnike radnika u okviru postupaka odlučivanja i savjetovanja,
3) stručnjake i prevoditelje,
4) predstavnike radnika u europskom radničkom vijeću zaposlenih kod poslodavaca i u podružnicama u Republici Hrvatskoj.
(5) Obveza čuvanja poslovne tajne iz stavka 3. ovoga članka ne primjenjuje se:
1) u pogledu provođenja postupaka obavješćivanja i savjetovanja s drugim
članovima europskog radničkog vijeća i s predstavnicima radnika kod
poslodavca, podružnica ili povezanih društava,
2) na odnose s predstavnicima radnika u organima poslodavca,
3) na prevoditelje ili stručnjake koji pomažu europskom radničkom vijeću.
(6) Obveza čuvanja poslovne tajne iz stavka 4. ovoga članka ne primjenjuje se na:
1) članove pregovaračkog odbora u pogledu stručnjaka i prevoditelja,
2) predstavnike radnika u okviru postupaka obavješćivanja i savjetovanja
u pogledu prevoditelja i stručnjaka koji im pomažu kao i u odnosu na
predstavnike radnika zaposlenih kod poslodavaca, podružnica ili
povezanih poslodavaca u Republici Hrvatskoj.
Uvjeti za rad europskog radničkog vijeća
Članak 189.a
(1) Članovima europskog radničkog vijeća moraju se osigurati
uvjeti potrebni za ostvarivanje prava koja europskom radničkom vijeću
pripadaju temeljem ovoga Zakona, kako bi kolektivno zastupali interese
radnika zaposlenih kod poslodavca, odnosno poslodavaca iz članka 167.
stavka 1., odnosno stavka 3. ovoga Zakona.
(2) Članovi pregovaračkog odbora i članovi europskog radničkog vijeća
imaju pravo na izobrazbu uz naknadu plaće, ako je to potrebno za
ispunjavanje njihovih predstavničkih dužnosti na međunarodnoj razini.
Zaštita predstavnika radnika u Republici Hrvatskoj
Članak 190.
Na članove europskog radničkog vijeća iz članka 180. i članka 182. koji
su zaposleni u Republici Hrvatskoj, u pogledu prava i zaštite, na
odgovarajući način se primjenjuju odredbe članka 155. i članka 156.
ovoga Zakona.
5. PREDSTAVNIK RADNIKA U ORGANU EUROPSKOG DRUŠTVA
Pravo radnika na sudjelovanje u odlučivanju u europskom društvu
Članak 191.
Radnici zaposleni u europskom društvu, odnosno kod poslodavca sudionika,
ovisnog poslodavca ili zainteresiranog poslodavca europskog društva
koji će imati ili ima sjedište u državi članici Europske unije, odnosno
državi koja je stranka Ugovora o europskom gospodarskom prostoru (u
daljnjem tekstu: država članica), imaju pravo sudjelovati u odlučivanju u
poslovima europskog društva.
Pojam europskog društva
Članak 192.
(1) Europsko društvo (Societas Europaea, u daljnjem tekstu: europsko
društvo) je, u smislu poglavlja 5. ove glave Zakona, društvo osnovano
sukladno posebnom zakonu.
(2) Poslodavac sudionik je, u smislu poglavlja 5. ove glave Zakona,
društvo koje izravno sudjeluje u osnivanju europskog društva.
(3) Ovisni poslodavac je, u smislu poglavlja 5. ove glave Zakona,
društvo nad kojim društvo sudionik ima vladajući utjecaj iz članka 168.
stavka 2. ovoga Zakona.
(4) Zainteresirani poslodavac je, u smislu poglavlja 5. ove glave
Zakona, ovisno društvo ili podružnica poslodavca sudionika za koje se
predlaže da nakon osnivanja europskog društva, postanu njegovo ovisno
društvo ili podružnica.
Primjena glave XVII. poglavlja 5. ovoga Zakona
Članak 193.
(1) Odredbe poglavlja 5. ove glave Zakona primjenjuju se na europsko
društvo koje ima ili će imati sjedište u Republici Hrvatskoj.
(2) Odredbe članka 195. stavka 1. i 3. o odgovornosti poslodavaca iz
Republike Hrvatske, članka 196. stavka 6. o utvrđivanju broja radnika,
članka 197. o predstavniku radnika iz Republike Hrvatske u pregovaračkom
odboru, članka 201. o zaštiti predstavnika radnika u Republici
Hrvatskoj, članka 206. stavka 4. o sastavu vijeća radnika europskog
društva, članka 210. o suradnji nadležnog organa europskog društva i
vijeća radnika europskog društva, primjenjivat će se, bez obzira na
sjedište europskog društva, na radnike europskog društva koji su u
Republici Hrvatskoj zaposleni kod poslodavca sudionika, ovisnog
poslodavca ili zainteresiranog poslodavca europskog društva, koji ima
ili će imati sjedište u drugoj državi članici.
Sudjelovanje radnika u odlučivanju
Članak 194.
(1) Sudjelovanje radnika u odlučivanju u europskom društvu, u smislu
odredbi poglavlja 5. ove glave Zakona, je postupak obavješćivanja,
savjetovanja te suodlučivanja radnika, kao i drugi uređeni postupak
putem kojeg radnici mogu utjecati na odlučivanje.
(2) Postupak obavješćivanja iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća
obavješćivanje vijeća radnika ili drugih predstavnika radnika o
pitanjima koja se odnose na europsko društvo i na poslodavce iz članka
192. stavka 2., 3. i 4. ovoga Zakona, koji imaju sjedište u drugoj
državi članici ili o odlukama za čije donošenje nije nadležna uprava u
samo jednoj državi članici, a u vrijeme i na način koji omogućava
predstavnicima radnika da izvrše procjenu mogućeg utjecaja i da se
pripreme za moguće savjetovanje.
(3) Postupak savjetovanja iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća razmjenu
stajališta i uspostavu dijaloga vijeća radnika ili drugih predstavnika
radnika i odgovarajuće razine uprave, a u vrijeme i na način koji
omogućava predstavnicima radnika da izraze svoje mišljenje o predloženim
mjerama, u cilju usuglašavanja stajališta pri donošenju odluka u
europskom društvu.
(4) Suodlučivanje radnika iz stavka 1. ovoga članka, obuhvaća pravo na
imenovanje ili izbor predstavnika radnika u organ koji nadzire vođenje
poslova europskog društva (nadzorni odbor, upravni odbor, odnosno drugo
odgovarajuće tijelo), odnosno pravo na predlaganje ili protivljenje
imenovanju pojedinih ili svih predstavnika u organ koji nadzire vođenje
poslova europskog društva.
Postupak pregovora
Članak 195.
(1) Svi poslodavci sudionici dužni su, u roku od osam dana od dana
objave prijedloga za osnivanje europskog društva, započeti pregovore s
predstavnicima svojih radnika, te predstavnicima radnika poslodavaca iz
članka 192. stavka 2. i 4. ovoga Zakona, o uređenju načina sudjelovanja
radnika u odlučivanju u europskom društvu.
(2) Radi provođenja pregovora iz stavka 1. ovoga članka utemeljuje se pregovarački odbor.
(3) Predstavnici radnika prije započinjanja pregovora iz stavka 1. ovoga članka, moraju biti obaviješteni o:
1) podacima u pogledu pravnog oblika, međusobnoj povezanosti, sjedištu poslodavaca iz stavka 1. ovoga članka,
2) broju radnika zaposlenih kod svakog pojedinog poslodavca iz stavka 1. ovoga članka,
3) imenovanim, odnosno izabranim predstavnicima radnika kod poslodavaca iz stavka 1. ovoga članka, i
4) broju predstavnika radnika koji imaju pravo sudjelovati u odlučivanju
u organima koji nadziru vođenje poslova (nadzorni odbor, upravni odbor,
odnosno drugo odgovarajuće tijelo) poslodavaca iz stavka 1. ovoga
članka.
(4) Ako kod poslodavaca iz stavka 1. ovoga članka nema predstavnika
radnika, takav poslodavac je o pitanjima iz stavka 3. ovoga članka dužan
obavijestiti sve radnike.
(5) Na postupak pregovora primjenjuje se zakonodavstvo države članice u kojoj će biti sjedište europskog društva.
(6) Predstavnici radnika u pregovarački odbor biraju se, odnosno imenuju sukladno pravu države članice.
Pregovarački odbor
Članak 196.
(1) Pregovarački odbor u smislu odredbi poglavlja 5. ove glave Zakona,
je odbor utemeljen radi uređenja postupka sudjelovanja predstavnika
radnika u odlučivanju u europskom društvu.
(2) Broj članova pregovaračkog odbora iz stavka 1. ovoga članka određuje
se razmjerno ukupnom broju radnika zaposlenih kod poslodavaca
sudionika, ovisnih poslodavaca ili zainteresiranih poslodavaca, na način
da radnici iz svake države članice imaju pravo na jednog predstavnika
za svakih započetih deset posto od ukupnog broja radnika zaposlenih kod
tih poslodavaca u svim državama članicama.
(3) Ako se europsko društvo osniva spajanjem poslodavaca, radnici iz
svake države članice mogu ostvarivati pravo na dodatnog predstavnika,
kojim će se osigurati zastupljenost radnika zaposlenih kod poslodavca
sudionika kojem osnivanjem europskog društva prestaje svojstvo pravne
osobe.
(4) Broj dodatnih predstavnika iz stavka 3. ovoga članka, u odnosu na
ukupan broj članova pregovaračkog odbora iz stavka 1. ovoga članka, ne
smije prelaziti dvadeset posto, niti dovesti do toga da radnici
zaposleni kod poslodavca kojem osnivanjem europskog društva prestaje
svojstvo pravne osobe, budu dvostruko zastupani, odnosno zastupan i na
temelju ovoga stavka i stavka 2. ovoga članka.
(5) Ako je broj poslodavaca sudionika kojima osnivanjem europskog
društva prestaje svojstvo pravne osobe veći od ukupnog broja dodatnih
predstavnika sukladno stavku 4. ovoga članka, pravo na dodatnog
predstavnika imat će radnici poslodavaca sa sjedištem u različitim
državama članicama koji zapošljavaju najveći broj radnika, zaključno s
poslodavcem koji je prema broju zaposlenih radnika redoslijedom na onom
mjestu koliko dodatnih predstavnika se može izabrati.
(6) Broj radnika zaposlenih kod poslodavaca sudionika utvrđuje se prema
broju radnika zaposlenih na dan objavljivanja prijedloga za osnivanje
europskog društva.
(7) Pri izboru ili imenovanju članova pregovaračkog odbora potrebno je
voditi računa o ravnomjernoj zastupljenosti svih skupina zaposlenih
radnika (po spolu, dobi, stručnoj spremi, poslovima na kojima rade i
slično).
Predstavnik radnika iz Republike Hrvatske u pregovaračkom odboru
Članak 197.
Na izbor, odnosno imenovanje i opoziv predstavnika radnika iz Republike
Hrvatske u pregovarački odbor iz članka 196. stavka 1. ovoga Zakona, na
odgovarajući način se primjenjuje odredba članka 174. ovoga Zakona.
Suradnja poslodavaca i pregovaračkog odbora
Članak 198.
(1) Poslodavci sudionici su dužni pregovarački odbor obavještavati o
prijedlogu i provođenju postupka osnivanja europskog društva.
(2) Pregovarački odbor i poslodavci sudionici mogu, osim ako se drukčije
ne dogovore, o postizanju pisanog sporazuma o uređenju načina
sudjelovanja radnika u odlučivanju u europskom društvu, pregovarati u
razdoblju od šest mjeseci od dana osnivanja pregovaračkog odbora.
(3) Ako pregovarački odbor i poslodavci sudionici ne postignu sporazum
iz stavka 2. ovoga članka, pregovori mogu trajati najdulje godinu dana
od osnivanja pregovaračkog odbora.
Uvjeti za rad pregovaračkog odbora
Članak 199.
(1) Poslodavci sudionici snose troškove utemeljenja i rada pregovaračkog odbora.
(2) Pregovarački odbor može o pitanjima iz svog djelokruga zatražiti
mišljenje, odnosno stručnu pomoć stručnjaka te o početku pregovora
obavijestiti udrugu sindikata.
(3) Poslodavci sudionici su dužni omogućiti osobama iz stavka 2. ovoga
članka prisutnost na sastancima pregovaračkog odbora, te snositi
troškove za jednog stručnjaka.
(4) Poslodavci sudionici su dužni pregovaračkom odboru osigurati
potreban prostor, osoblje, sredstva i druge uvjete za rad, uključujući i
sredstva za naknadu plaće, troškove puta, smještaja i prijevoda.
Suradnja poslodavaca i predstavnika radnika
Članak 200.
(1) Suradnja između organa koji nadzire vođenje poslova poslodavaca
sudionika i predstavnika radnika temelji se na međusobnom povjerenju.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka, na odgovarajući se način primjenjuje
i na suradnju između organa koji nadzire vođenje poslova poslodavaca
sudionika i predstavnika radnika u okviru postupaka obavješćivanja,
savjetovanja i suodlučivanja.
(3) Članovi pregovaračkog odbora dužni su i po proteku mandata čuvati
poslovnu tajnu koju su saznali u obavljanju ovlaštenja danih im ovim
Zakonom.
(4) Dužnost čuvanja poslovne tajne iz stavka 3. ovoga članka, na odgovarajući se način primjenjuje i na:
1) predstavnike radnika u okviru postupaka obavješćivanja, savjetovanja i suodlučivanja,
2) stručnjake i prevoditelje,
3) predstavnike radnika u vijeću radnika europskog društva.
(5) Obveza čuvanja poslovne tajne iz stavka 3. ovoga članka ne primjenjuje se:
1) u pogledu provođenja postupaka obavješćivanja, savjetovanja i
suodlučivanja s drugim članovima vijeća radnika europskog društva i s
predstavnicima radnika kod poslodavaca sudionika, ovisnih poslodavaca i
podružnica,
2) na odnose s predstavnicima radnika u organima poslodavca,
3) na prevoditelje ili stručnjake koji pomažu predstavnicima radnika.
(6) Obveza čuvanja poslovne tajne iz stavka 4. ovoga članka ne primjenjuje se na:
1) predstavnike radnika u pogledu stručnjaka i prevoditelja,
2) predstavnike radnika u okviru postupaka obavješćivanja, savjetovanja i
suodlučivanja u pogledu prevoditelja i stručnjaka koji im pomažu kao i u
odnosu na predstavnike radnika zaposlenih kod poslodavaca sudionika,
ovisnih poslodavaca ili podružnica u Republici Hrvatskoj.
Zaštita predstavnika radnika u Republici Hrvatskoj
Članak 201.
Na predstavnike radnika koji sudjeluju u postupcima obavješćivanja,
savjetovanja i suodlučivanja, a koji su zaposleni u Republici Hrvatskoj,
u pogledu prava i zaštite, na odgovarajući način se primjenjuju odredbe
članka 155. i članka 156. ovoga Zakona, uključujući i pravo na
sudjelovanje na sastancima pregovaračkog odbora ili vijeća radnika,
odnosno sastancima koji su utvrđeni sporazumom iz članka 204. ovoga
Zakona.
Odlučivanje pregovaračkog odbora
Članak 202.
(1) Pregovarački odbor odlučuje većinom glasova koja ujedno predstavlja i
većinu ukupnog broja radnika zaposlenih kod svih poslodavaca sudionika.
(2) Član pregovaračkog odbora imenovan ili izabran u pojedinoj državi
članici ima jedan glas i zastupa sve radnike zaposlene kod poslodavaca
sudionika u toj državi.
(3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, kod donošenja odluka koje
umanjuju prava suodlučivanja radnika, pregovarački odbor odlučuje
najmanje dvotrećinskom većinom svojih članova, koja ujedno predstavlja
dvije trećine radnika zaposlenih kod poslodavaca sudionika iz najmanje
dvije države članice, ako:
1) se europsko društvo osniva spajanjem, a pravo na suodlučivanje
ostvaruje najmanje dvadeset pet posto radnika zaposlenih kod poslodavaca
sudionika, ili
2) se europsko društvo osniva kao holding ili se osniva ovisni
poslodavac, a pravo na suodlučivanje ostvaruje najmanje pedeset posto
radnika zaposlenih kod poslodavaca sudionika.
(4) Umanjenje prava suodlučivanja radnika iz stavka 3. ovoga članka
označava umanjenje udjela broja predstavnika radnika u organima
europskog društva u odnosu na najveći udio broja predstavnika radnika u
organima poslodavaca sudionika.
(5) Ako kod poslodavca koji se preoblikuje u europsko društvo postoji
postupak suodlučivanja radnika, neće se primijeniti odredba stavka 3.
ovoga članka.
(6) Ako kod poslodavaca sudionika postoje različiti postupci
suodlučivanja radnika, a pregovarački odbor ne odluči koji će se oblik
suodlučivanja primijeniti u europskom društvu, primijenit će se onaj
postupak suodlučivanja radnika koji se primjenjivao za većinu radnika
zaposlenih kod svih poslodavaca sudionika, o čemu je pregovarački odbor
dužan u roku od osam dana obavijestiti sve te poslodavce.
Prekid pregovora
Članak 203.
(1) Pregovarački odbor može, najmanje dvotrećinskom većinom članova koja
ujedno predstavlja dvije trećine radnika zaposlenih u najmanje dvije
države članice, odlučiti da ne započne pregovore ili da već započete
pregovore prekine.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, pregovarački odbor ne
može odlučiti na propisan način, ako kod poslodavca koji se preoblikuje u
europsko društvo postoji postupak sudjelovanja radnika u odlučivanju.
(3) U slučaju donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka, na
obavješćivanje i savjetovanje će se primjenjivati odredbe poglavlja 4.
ove glave Zakona.
(4) Pregovarački odbor se mora ponovno sazvati na pisani zahtjev
najmanje deset posto radnika europskog društva ili njihovih
predstavnika, a najranije dvije godine nakon donošenja odluke iz stavka
1. ovoga članka, osim ako se strane pregovora ne dogovore o ponovnom
početku pregovora.
Sporazum o sudjelovanju radnika u odlučivanju u europskom društvu
Članak 204.
(1) Pregovarački odbor i poslodavci sudionici pisanim sporazumom uređuju
postupak sudjelovanja radnika u odlučivanju u europskom društvu.
(2) Sporazum iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati uglavke o:
1) području primjene sporazuma,
2) sastavu i broju članova, članstvu te trajanju mandata predstavničkog
tijela radnika europskog društva koji obavješćivanjem ili savjetovanjem
sudjeluje u odlučivanju,
3) načinu i postupku obavješćivanja i savjetovanja s predstavničkim tijelom radnika europskog društva,
4) mjestu, učestalosti i trajanju sastanaka predstavničkog tijela radnika europskog društva,
5) sredstvima koja je potrebno osigurati za rad predstavničkog tijela radnika europskog društva,
6) roku na koji je sporazum sklopljen,
7) slučajevima i postupku ponovnog pregovaranja o sklapanju sporazuma,
8) načinu izmjena i dopuna sporazuma u slučaju izvanrednih okolnosti koje u znatnoj mjeri utječu na interese radnika.
(3) Ako sporazumom iz stavka 2. ovoga članka stranke pregovora utvrde da
će se umjesto osnivanja predstavničkog tijela radnika europskog društva
uspostaviti jedan ili više postupaka obavješćivanja i savjetovanja,
sporazumom mora biti utvrđen njihov sadržaj i način provođenja.
(4) Sporazumom iz stavka 2. ovoga članka stranke pregovora mogu urediti
postupke suodlučivanja radnika, uključujući i broj predstavnika radnika u
organima koji nadziru vođenje poslova europskog društva te pravo izbora
ili imenovanja članova, odnosno pravo na predlaganje ili protivljenje
imenovanju pojedinih ili svih članova organa koji nadzire vođenje
poslova europskog društva.
(5) U slučaju osnivanja europskog društva preoblikovanjem, sporazumom iz
stavka 1. ovoga članka osigurat će se najmanje ona razina sudjelovanja
radnika u odlučivanju koja postoji kod poslodavca koji se preoblikuje u
europsko društvo.
(6) Na postupke sudjelovanja radnika u odlučivanju u europskom društvu
uređene sporazumom iz stavka 1. ovoga članka, neće se primjenjivati
odredbe članka 205. do 213. ovoga Zakona, osim ako se tim sporazumom ne
uredi drukčije.
Vijeće radnika europskog društva
Članak 205.
(1) Odredbe ovoga Zakona o vijeću radnika europskog društva primijenit
će se na europsko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj ako:
1) se stranke pregovora tako dogovore, ili
2) u roku iz članka 198. stavka 2. i 3. ovoga Zakona nije postignut
sporazum o postupcima sudjelovanja radnika u odlučivanju u europskom
društvu, a poslodavci sudionici se odluče za primjenu odredaba ovoga
Zakona o vijeću radnika europskog društva te nastave s postupkom
osnivanja europskog društva, a pregovarački odbor nije donio odluku iz
članka 203. stavka 1. ovoga Zakona.
(2) Odredbe ovoga Zakona o vijeću radnika europskog društva neće se
primijeniti ako nakon ponovnog započinjanja pregovora iz članka 203.
stavka 4. ovoga Zakona, nije zaključen sporazum o sudjelovanju radnika u
odlučivanju u europskom društvu.
(3) Vijeće radnika europskog društva utemeljuje se radi sudjelovanja radnika europskog društva u obavješćivanju i savjetovanju.
(4) Vijeće radnika europskog društva sudjeluje u odlučivanju glede
pitanja koja se odnose na europsko društvo i na poslodavce iz članka
192. stavka 3. ovoga Zakona, koji imaju sjedište u drugoj državi članici
ili o odlukama za čije donošenje nije nadležna uprava u samo jednoj
državi članici.
Sastav vijeća radnika europskog društva
Članak 206.
(1) Vijeće radnika europskog društva sastoji se od predstavnika radnika
zaposlenih u europskom društvu, odnosno kod poslodavca sudionika,
ovisnog poslodavca ili podružnice.
(2) Broj članova vijeća iz stavka 1. ovoga članka određuje se razmjerno
ukupnom broju radnika zaposlenih kod poslodavaca iz stavka 1. ovoga
članka, u trenutku obavješćivanja iz članka 195. stavka 3. ovoga Zakona,
na način da se u vijeće radnika europskog društva, za svakih započetih
deset posto od ukupnog broja radnika zaposlenih kod tih poslodavaca
određuje po jedan predstavnik.
(3) Vijeće radnika europskog društva dužno je na temelju godišnjeg
izvješća o broju zaposlenih radnika u europskom društvu, uskladiti broj
članova sukladno stavku 2. ovoga članka.
(4) Na izbor i opoziv članova vijeća radnika europskog društva iz
Republike Hrvatske, na odgovarajući način se primjenjuju odredbe članka
174. ovoga Zakona.
Rad vijeća radnika europskog društva
Članak 207.
(1) Imenovani ili izabrani članovi vijeća radnika europskog društva
dužni su o tome, najkasnije u roku od osam dana od dana imenovanja ili
izbora, obavijestiti organ koji nadzire vođenje poslova europskog
društva.
(2) Organ iz stavka 1. ovoga članka dužan je u roku od trideset dana od
dana primitka obavijesti iz stavka 1. ovoga članka, sazvati osnivačku
sjednicu vijeća radnika europskog društva, na kojoj članovi većinom
glasova biraju predsjednika, zamjenika predsjednika i donose poslovnik o
radu.
(3) Vijeće radnika europskog društva zastupa i predstavlja predsjednik, a u njegovoj odsutnosti, zamjenik predsjednika.
(4) Poslovnikom iz stavka 2. ovoga članka, vijeće radnika europskog
društva može, ako ima više od deset članova, urediti osnivanje tročlanog
odbora.
(5) Vijeće radnika europskog društva je dužno, u roku od četiri godine
nakon svog utemeljenja, odlučiti hoće li započeti pregovore za sklapanje
sporazuma iz članka 204. ovoga Zakona ili će nastaviti s radom sukladno
ovom Zakonu.
(6) Ako vijeće radnika europskog društva odluči započeti pregovore iz
stavka 5. ovoga članka, ima ista prava i obveze kao pregovarački odbor.
(7) Ako u roku iz članka 198. stavka 2. i 3. ovoga Zakona nije postignut
sporazum o sudjelovanju radnika u odlučivanju u europskom društvu,
vijeće radnika europskog društva nastavlja s radom sukladno ovom Zakonu.
Ovlaštenja vijeća radnika europskog društva
Članak 208.
(1) Vijeće radnika europskog društva ili njegov odbor ima pravo jednom
godišnje održati sastanak s organom koji nadzire vođenje poslova
europskog društva, radi obavješćivanja i savjetovanja u vezi s pitanjima
koja se odnose na poslovanje i planove razvoja europskog društva,
odnosno poslodavca iz članka 192. stavka 3. i 4. ovoga Zakona, a koji
ima sjedište u drugoj državi članici ili o odlukama za čije donošenje
nije nadležna uprava u samo jednoj državi članici.
(2) Organ koji nadzire vođenje poslova europskog društva, dužan je
vijeću radnika europskog društva redovito dostavljati izvješća o stanju
poslovanja europskog društva i razvojnim planovima, dnevni red sjednica
organa koji nadzire vođenje poslova europskog društva, te dokumentaciju o
radu glavne skupštine osnivača europskog društva, a o istome je dužan
obavijestiti i uprave poslodavaca sudionika, ovisnih poslodavaca i
podružnica.
(3) Poslovanje i planovi razvoja iz stavka 1. ovoga članka odnose se na:
1) stanje i rezultate poslovanja europskog društva,
2) uvođenje novih tehnologija, razvojne planove i njihov utjecaj na gospodarski i socijalni položaj radnika,
3) broj i strukturu radnika prema vrstama ugovora o radu te plan zapošljavanja,
4) planirano zbrinjavanje viška radnika,
5) organizacijske i statusne promjene europskog društva,
6) promjenu sjedišta europskog društva te prijenos gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti.
(4) Vijeće radnika europskog društva ili njegov odbor dužni su o
sadržaju i ishodu postupaka sudjelovanja u odlučivanju u europskom
društvu, obavijestiti predstavnike radnika zaposlene kod europskog
društva, a ako takvi predstavnici nisu izabrani ili imenovani, sve
radnike zaposlene u europskom društvu.
Sudjelovanje u odlučivanju u europskom društvu u posebnom slučaju
Članak 209.
(1) Organ koji nadzire vođenje poslova europskog društva dužan je vijeće
radnika europskog društva, odnosno njegov odbor ako je osnovan,
pravodobno obavijestiti o posebnim slučajevima koji u bitnome utječu na
interese radnika te mu predočiti odgovarajuću dokumentaciju i na
posebnom sastanku se s njime o tome savjetovati.
(2) Posebnim slučajem iz stavka 1. ovoga članka smatra se osobito:
1) promjena sjedišta europskog društva te prijenos gospodarske djelatnosti ili dijela djelatnosti,
2) statusna promjena europskog društva,
3) zbrinjavanje viška radnika.
(3) Ako organ nadležan za vođenje poslova europskog društva ne prihvati
mišljenje ili prijedlog vijeća radnika europskog društva, vijeće radnika
europskog društva ima pravo na ponovni sastanak s organom koji nadzire
vođenje poslova europskog društva radi postizanja dogovora.
(4) Članovi vijeća radnika europskog društva koji su predstavnici
radnika na čije interese utječu posebni slučajevi iz stavka 2. ovoga
članka, imaju pravo sudjelovati na sastancima iz stavka 1. i 3. ovoga
članka, ako se isti održavaju s odborom.
(5) Prije održavanja sastanka iz stavka 1. i 3. ovoga članka, vijeće
radnika europskog društva odnosno odbor iz stavka 4. ovoga članka, ima
pravo održati pripremni sastanak bez prisutnosti ostalih članova organa
koji nadzire vođenje poslova europskog društva.
Suradnja nadležnog organa europskog društva i vijeća radnika europskog društva
Članak 210.
(1) Na suradnju nadležnog organa europskog društva i vijeća radnika
europskog društva, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka
198. ovoga Zakona.
(2) Na uvjete rada vijeća radnika europskog društva, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 199. ovoga Zakona.
(3) Na članove pregovaračkog odbora, članove vijeća radnika europskog
društva, predstavnike radnika u organima europskog društva koji nadziru
vođenje poslova europskog društva, na odgovarajući se način primjenjuju
odredbe članka 201. ovoga Zakona.
Suodlučivanje radnika u europskom društvu
Članak 211.
(1) Na postupak suodlučivanja radnika iz članka 194. stavka 4. ovoga
Zakona, u europskom društvu primjenjuju se odredbe poglavlja 5. ove
glave Zakona ako:
1) se europsko društvo osnovalo preoblikovanjem, a radnici su prije
preoblikovanja imali pravo na suodlučivanje u upravnom ili nadzornom
tijelu društva preoblikovanog u europsko društvo,
2) se europsko društvo osniva spajanjem, a pravo na suodlučivanje je
prije registracije europskog društva ostvarivalo najmanje dvadeset pet
posto ukupnog broja radnika zaposlenih kod poslodavaca sudionika ili je
kod jednog ili više tih poslodavaca prije registracije pravo na
suodlučivanje ostvarivalo i manje od dvadeset pet posto ukupnog broja
radnika, ako tako odluči pregovarački odbor,
3) se europsko društvo osniva kao holding ili se osniva ovisni
poslodavac, a pravo na suodlučivanje je prije registracije europskog
društva ostvarivalo najmanje pedeset posto ukupnog broja radnika
zaposlenih kod poslodavaca sudionika ili je kod jednog ili više tih
poslodavaca prije registracije pravo na suodlučivanje ostvarivalo i
manje od pedeset posto ukupnog broja radnika, ako tako odluči
pregovarački odbor.
(2) U europskom društvu iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka, nastavit
će se provođenje postupaka suodlučivanja koji su se primjenjivali prije
preoblikovanja poslodavaca sudionika u europsko društvo.
(3) U europskom društvu iz stavka 1. podstavka 2. i 3. ovoga članka,
kada je kod poslodavaca sudionika postojalo više postupaka suodlučivanja
radnika, postupak suodlučivanja u europskom društvu izabrat će
pregovarački odbor, vijeće radnika ili radnici zaposleni u europskom
društvu ili kod poslodavca iz članka 192. stavka 2., 3. i 4. ovoga
Zakona, uključujući i imenovanje ili izbor svojih predstavnika u organu
europskog društva koji nadzire vođenje poslova europskog društva, s time
da njihov udio ne može biti manji od udjela predstavnika radnika u
organima poslodavaca sudionika.
(4) Pregovarački odbor, vijeće radnika europskog društva ili radnici
zaposleni u europskom društvu dužni su, u roku od osam dana od donošenja
odluke o izboru postupaka suodlučivanja, o tome izvijestiti sve
poslodavce sudionike.
(5) Iznimno od odredbi stavka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka, u europskom
društvu nije potrebno urediti pravo na suodlučivanje radnika, ako takvo
pravo prije osnivanja europskog društva nije postojalo niti kod jednog
poslodavca sudionika.
Zastupljenost radnika u organu koji nadzire vođenje poslova europskog društva
Članak 212.
(1) Vijeće radnika europskog društva odlučuje o raspodjeli mjesta između
predstavnika radnika u organu koji nadzire vođenje poslova europskog
društva imenovanjem ili izborom predstavnika radnika iz različitih
država članica Europske unije, razmjerno udjelu radnika zaposlenih kod
poslodavaca sudionika u pojedinoj državi članici Europske unije u odnosu
na ukupan broj radnika zaposlenih u europskom društvu.
(2) Ako bi pri odlučivanju iz stavka 1. ovoga članka, radnici zaposleni
kod poslodavaca sudionika jedne države članice Europske unije bili
nadzastupljeni, a ujedno radnici zaposleni kod poslodavaca sudionika
drugih država članica Europske unije ne bi bili zastupljeni, vijeće
radnika europskog društva dužno je ponovno odlučiti o raspodjeli mjesta
između predstavnika radnika.
(3) Pri ponovnom odlučivanju o raspodjeli mjesta između predstavnika
radnika iz stavka 2. ovoga članka, potrebno je osigurati zastupljenost
radnika poslodavaca sudionika iz država članica Europske unije koji
prethodno nisu bili zastupljeni.
(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, potrebno je osigurati
zastupljenost radnika zaposlenih kod poslodavaca sudionika iz države
članice Europske unije u kojoj će europsko društvo imati sjedište, a ako
su ti radnici već zastupljeni, potrebno je osigurati zastupljenost
radnika zaposlenih kod poslodavaca sudionika u državi članici Europske
unije koji nisu bili zastupljeni, a imaju najveći udio zaposlenih
radnika.
(5) Ako se promijeni sastav i broj članova u organu koji nadzire vođenje
poslova europskog društva, vijeće radnika europskog društva dužno je
ponovno odlučiti o raspodjeli mjesta između predstavnika radnika.
(6) Predstavnik radnika imenovan ili izabran u organ koji nadzire
vođenje poslova europskog društva, ima isti pravni položaj kao i drugi
imenovani članovi toga organa.
Predstavnik radnika iz Republike Hrvatske u organu koji nadzire vođenje poslova europskog društva
Članak 213.
Predstavnika radnika iz Republike Hrvatske u organu koji nadzire vođenje
poslova u europskom društvu sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, imenuje
ili bira vijeće radnika europskog društva na način propisan člankom
163. ovoga Zakona.
Sprječavanje zlouporabe postupka osnivanja europskog društva
Članak 214.
(1) Radnicima iz članka 191. ovoga Zakona, postupkom osnivanja europskog
društva, ne smije biti oduzeto niti uskraćeno pravo na sudjelovanje u
odlučivanju.
(2) Ako je odlukom nadležnog suda utvrđeno da je zlouporabom postupka
osnivanja europskog društva došlo do oduzimanja ili uskraćivanja prava
radnika na sudjelovanje u odlučivanju, obveza je europskog društva
odnosno poslodavaca sudionika da na temelju te odluke, a u skladu s
odredbama poglavlja 5. ove glave Zakona, ponovi postupak pregovora.
(3) Sudska nadležnost i rokovi za donošenje odluke iz stavka 2. ovoga
članka utvrđuju se odgovarajućom primjenom odredbi članka 161. stavka 4.
ovoga Zakona.
6. SUDJELOVANJE RADNIKA U ODLUČIVANJU U EUROPSKOJ ZADRUZI
Pravo radnika na sudjelovanje u odlučivanju u europskoj zadruzi
Članak 215.
Radnici zaposleni u europskoj zadruzi, odnosno kod poslodavca sudionika,
ovisnog poslodavca ili zainteresiranog poslodavca europske zadruge koja
će imati ili ima sjedište u državi članici Europske unije, odnosno
državi koja je stranka Ugovora o europskom gospodarskom prostoru (u
daljnjem tekstu: država članica), imaju pravo sudjelovati u odlučivanju u
poslovima europske zadruge.
Pojam europske zadruge
Članak 216.
(1) Europska zadruga (Societas Cooperativa Europaea, u daljnjem tekstu:
europska zadruga) je, u smislu poglavlja 6. ove glave Zakona, zadruga
osnovana sukladno posebnom zakonu.
(2) Poslodavac sudionik je, u smislu poglavlja 6. ove glave Zakona,
društvo ili zadruga koja izravno sudjeluje u osnivanju europske zadruge.
(3) Ovisni poslodavac je, u smislu poglavlja 6. ove glave Zakona,
društvo nad kojim društvo sudionik ima vladajući utjecaj iz članka 168.
stavka 2. ovoga Zakona.
(4) Zainteresirani poslodavac je, u smislu poglavlja 6. ove glave
Zakona, ovisno društvo ili podružnica poslodavca sudionika za koje se
predlaže da nakon osnivanja europske zadruge, postanu njezino ovisno
društvo ili podružnica.
Primjena glave XVII. poglavlja 6. ovoga Zakona
Članak 217.
(1) Odredbe poglavlja 6. ove glave Zakona primjenjuju se na europsku
zadrugu koja ima ili će imati sjedište u Republici Hrvatskoj.
(2) Odredbe članka 195. stavka 1. i 3., članka 196. stavka 6., članka
197., članka 201., članka 206. stavka 4., članka 210. ovoga Zakona, a u
smislu članka 219. ovoga Zakona, primjenjivat će se, bez obzira na
sjedište europske zadruge, na radnike europske zadruge koji su u
Republici Hrvatskoj zaposleni kod poslodavca sudionika, ovisnog
poslodavca ili zainteresiranog poslodavca, koji ima ili će imati
sjedište u drugoj državi članici.
Sudjelovanje radnika u odlučivanju
Članak 218.
(1) Sudjelovanje radnika u odlučivanju u europskoj zadruzi, u smislu
odredbi poglavlja 6. ove glave Zakona, je postupak obavješćivanja,
savjetovanja te suodlučivanja radnika, kao i drugi uređeni postupak
putem kojeg radnici mogu utjecati na odlučivanje.
(2) Postupak obavješćivanja iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća
obavješćivanje vijeća radnika ili drugih predstavnika radnika o
pitanjima koja se odnose na europsku zadrugu i na poslodavce iz članka
216. stavka 2., 3. i 4. ovoga Zakona, koji imaju sjedište u drugoj
državi članici ili o odlukama za čije donošenje nije nadležna uprava u
samo jednoj državi članici, a u vrijeme i na način koji omogućava
predstavnicima radnika da izvrše procjenu mogućeg utjecaja i da se
pripreme za moguće savjetovanje.
(3) Postupak savjetovanja iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća razmjenu
stajališta i uspostavu dijaloga vijeća radnika ili drugih predstavnika
radnika i odgovarajuće razine uprave, a u vrijeme i na način koji
omogućava predstavnicima radnika da izraze svoje mišljenje o predloženim
mjerama, u cilju usuglašavanja stajališta pri donošenju odluka u
europskoj zadruzi.
(4) Suodlučivanje radnika iz stavka 1. ovoga članka, obuhvaća pravo na
imenovanje ili izbor predstavnika radnika u organ koji nadzire vođenje
poslova europske zadruge (nadzorni odbor, upravni odbor, odnosno drugo
odgovarajuće tijelo), odnosno pravo na predlaganje ili protivljenje
imenovanju pojedinih ili svih predstavnika u organ koji nadzire vođenje
poslova europske zadruge.
Primjena odredbi o sudjelovanju radnika u odlučivanju u europskoj zadruzi
Članak 219.
Na sudjelovanje radnika u odlučivanju u europskoj zadruzi, na
odgovarajući se način primjenjuju odredbe glave XVII. poglavlja 5. ovoga
Zakona, i to na:
1) postupak pregovora o sudjelovanju radnika u odlučivanju u europskoj zadruzi, odredba članka 195. ovoga Zakona,
2) utemeljenje pregovaračkog odbora, odredba članka 196. ovoga Zakona,
3) izbor predstavnika radnika iz Republike Hrvatske u pregovarački odbor, odredba članka 197. ovoga Zakona,
4) suradnju poslodavca i pregovaračkog odbora, odredba članka 198. ovoga Zakona,
5) uvjete za rad pregovaračkog odbora, odredba članka 199. ovoga Zakona,
6) suradnju poslodavaca i predstavnika radnika, odredba članka 200. ovoga Zakona,
7) zaštitu predstavnika radnika u Republici Hrvatskoj, odredba članka 201. ovoga Zakona,
8) odlučivanje pregovaračkog odbora i prekid pregovora, odredba članka 202. i članka 203. ovoga Zakona,
9) sporazum o sudjelovanju radnika u odlučivanju u europskoj zadruzi, odredba članka 204. ovoga Zakona,
10) vijeće radnika europske zadruge, odredba članka 205. ovoga Zakona,
11) sastav vijeća radnika europske zadruge, odredba članka 206. ovoga Zakona,
12) rad vijeća radnika europske zadruge, odredba članka 207. ovoga Zakona,
13) ovlaštenja vijeća radnika europske zadruge, odredba članka 208. ovoga Zakona,
14) sudjelovanje u odlučivanju u europskoj zadruzi u posebnom slučaju, odredba članka 209. ovoga Zakona,
15) suradnju nadležnog organa europske zadruge i vijeća radnika europske zadruge, odredba članka 210. ovoga Zakona,
16) suodlučivanje radnika u europskoj zadruzi, odredba članka 211. ovoga Zakona,
17) zastupljenost radnika u organu koji nadzire vođenje poslova europske zadruge, odredba članka 212. ovoga Zakona,
18) predstavnika radnika iz Republike Hrvatske u organu koji nadzire
vođenje poslova europske zadruge, odredba članka 213. ovoga Zakona,
19) sprječavanje zlouporabe postupka osnivanja europske zadruge, odredba članka 214. ovoga Zakona.
Europska zadruga čiji su osnivači fizičke osobe ili jedna pravna i fizičke osobe
Članak 220.
(1) Na europsku zadrugu čiji su osnivači isključivo fizičke osobe ili
jedna pravna osoba i fizičke osobe, a koje zajedno zapošljavaju najmanje
pedeset radnika u najmanje dvije države članice Europske unije,
primjenjuju se sve odredbe poglavlja 6. ove glave Zakona.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, fizičke osobe, odnosno jedna
pravna i fizičke osobe smatraju se poslodavcima sudionicima iz članka
216. stavka 2. ovoga Zakona.
(3) U europskoj zadruzi sa sjedištem u Republici Hrvatskoj čiji su
osnivači isključivo fizičke osobe ili jedna pravna osoba i fizičke
osobe, a koje zajedno zapošljavaju manje od pedeset radnika ili
zapošljavanju pedeset ili više radnika u samo jednoj državi članici
Europske unije, sudjelovanje radnika u odlučivanju uređuje se
odgovarajućom primjenom odredbi poglavlja 1. do 3. ove glave Zakona.
(4) U europskoj zadruzi osnovanoj sukladno stavku 3. ovoga članka, a
koja ima sjedište u drugoj državi članici Europske unije, a ima ovisnog
poslodavca ili podružnicu u Republici Hrvatskoj, na sudjelovanje radnika
u odlučivanju na odgovarajući način se primjenjuju odredbe poglavlja 1.
do 3. ove glave Zakona.
(5) U slučaju prijenosa sjedišta europske zadruge iz stavka 3. ovoga
članka iz jedne u drugu državu članicu Europske unije, u kojoj je uređen
postupak suodlučivanja, radnici i nakon prijenosa zadržavaju istu
razinu tih prava.
(6) Ako nakon osnivanja europske zadruge iz stavka 3. ovoga članka,
najmanje jedna trećina ukupnog broja radnika europske zadruge, njezinih
ovisnih poslodavaca ili podružnica u najmanje dvije države članice
Europske unije zatraži ili ako ukupan broj zaposlenih radnika dostigne
ili prijeđe pedeset radnika u najmanje dvije države članice, primjenjuju
se odredbe poglavlja 6. ove glave Zakona.
Sudjelovanje radnika u općoj ili sektorskoj skupštini
Članak 221.
(1) Radnici imaju pravo sudjelovanja u općoj ili sektorskoj skupštini
europske zadruge ako je sporazumom o sudjelovanju radnika u odlučivanju u
europskoj zadruzi dogovoreno suodlučivanje radnika na način da radnici
imaju pravo imenovanja ili izbora svojih predstavnika radnika koji
sudjeluju u radu opće, odnosno sektorske skupštine s pravom glasa, uz
ograničenje, da sukladno posebnom propisu, isti u njezinom radu ne mogu
nadzirati više od petnaest posto glasova.
(2) Pravo imenovanja ili izbora radnika u opću, odnosno sektorsku
skupštinu, radnici imaju osim u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, i u
slučaju kada:
1) se zadruga u kojoj već postoji takav oblik suodlučivanja preoblikuje u europsku zadrugu,
2) u jednom od poslodavaca sudionika već postoji takav oblik suodlučivanja.
(3) Pravo iz stavka 2. ovoga članka, radnici ostvaruju ako:
1) se stranke pregovora nisu uspjele sporazumjeti u roku iz članka 198.
stavka 2. i 3. ovoga Zakona ili nisu sklopile sporazum, ali su
dogovorile primjenu postojećih postupaka suodlučivanja, i
2) poslodavac sudionik s takvim oblikom suodlučivanja ima najveći omjer
uključenosti predstavnika radnika u postupku suodlučivanja.
7. SUDJELOVANJE RADNIKA U ODLUČIVANJU KOD PREKOGRANIČNOG PRIPAJANJA ILI SPAJANJA POSLODAVACA
Pravo radnika na sudjelovanje u odlučivanju
Članak 222.
Radnici zaposleni u društvu nastalom prekograničnim pripajanjem ili
spajanjem, odnosno kod poslodavca sudionika, ovisnog poslodavca ili
zainteresiranog poslodavca tog društva, koje će imati ili ima sjedište u
državi članici Europske unije, odnosno državi koja je stranka Ugovora o
europskom gospodarskom prostoru (u daljnjem tekstu: država članica),
imaju pravo sudjelovati u odlučivanju u poslovima društva nastalog
prekograničnim pripajanjem ili spajanjem.
Pojam poslodavca nastalog prekograničnim pripajanjem ili spajanjem
Članak 223.
(1) Poslodavac nastao prekograničnim pripajanjem ili spajanjem je, u
smislu poglavlja 7. ove glave Zakona, društvo osnovano sukladno posebnom
zakonu.
(2) Poslodavac sudionik je, u smislu poglavlja 7. ove glave Zakona,
društvo koje sudjeluje u prekograničnom pripajanju ili spajanju.
(3) Ovisni poslodavac je, u smislu poglavlja 7. ove glave Zakona,
društvo nad kojim društvo sudionik ima vladajući utjecaj iz članka 168.
stavka 2. ovoga Zakona.
(4) Zainteresirani poslodavac je, u smislu poglavlja 7. ove glave
Zakona, ovisno društvo ili podružnica poslodavca sudionika za koji se
predlaže da postane ovisno društvo ili podružnica društva nastalog
prekograničnim pripajanjem ili spajanjem.
Primjena glave XVII. poglavlja 7. ovoga Zakona
Članak 224.
(1) Odredbe poglavlja 7. ove glave Zakona primjenjuju se na društvo
nastalo prekograničnim pripajanjem ili spajanjem, koje ima ili će imati
sjedište u Republici Hrvatskoj.
(2) Odredbe poglavlja 7. ove glave Zakona primjenjivat će se, bez obzira
na sjedište društva nastalog prekograničnim pripajanjem ili spajanjem,
na radnike tog društva koji su u Republici Hrvatskoj zaposleni kod
poslodavca sudionika, ovisnog poslodavca ili zainteresiranog poslodavca,
koji ima ili će imati sjedište u drugoj državi članici.
Primjena odredbi o sudjelovanju radnika u odlučivanju
Članak 225.
(1) Na sudjelovanje radnika u odlučivanju kod poslodavca nastalog
prekograničnim pripajanjem ili spajanjem primjenjuju se odredbe
poglavlja 1. do 3. ove glave Zakona.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, na sudjelovanje radnika u
odlučivanju kod poslodavca nastalog prekograničnim pripajanjem ili
spajanjem, primjenjuju se odredbe poglavlja 5. ove glave Zakona ako je
kod najmanje jednog poslodavca koji sudjeluje u prekograničnom
pripajanju ili spajanju, sudjelovanje radnika bilo uređeno na način
predviđen poglavljem 5. ove glave Zakona, a koji je, u razdoblju od šest
mjeseci koji prethodi objavi zajedničkog plana pripajanja sukladno
posebnom zakonu, zapošljavao u prosjeku više od petsto radnika.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, na sudjelovanje radnika u
odlučivanju kod poslodavca nastalog prekograničnim pripajanjem ili
spajanjem, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe poglavlja 5. ove
glave Zakona ako:
1) je razina sudjelovanja radnika u odlučivanju, primjenom odredbi
poglavlja 1. do 3. ove glave Zakona, s obzirom na udio predstavnika
radnika u organima koja nadziru vođenje poslova društva, manja od razine
sudjelovanja radnika na koja su oni prethodno imali pravo kod pojedinih
poslodavaca koji su sudjelovali u prekograničnom pripajanju ili
spajanju, ili
2) bi razina sudjelovanja radnika koji rade u poduzeću ili dijelu
poduzeća koje u naravi predstavlja pojedine prethodne poslodavce, a koji
su sudjelovali u prekograničnom pripajanju ili spajanju, u odlučivanju
primjenom odredbi poglavlja 1. do 3. ove glave Zakona bila manja od
razine prava radnika zaposlenih u Republici Hrvatskoj na sudjelovanje u
odlučivanju.
XVIII. SINDIKATI I UDRUGE POSLODAVACA
1. OPĆE ODREDBE O UDRUGAMA
Pravo na udruživanje
Članak 226.
(1) Radnici imaju pravo, bez bilo kakve razlike, po svojem slobodnom
izboru, utemeljiti sindikat te se u njega učlaniti, uz uvjete koji mogu
biti propisani samo statutom ili pravilima toga sindikata.
(2) Poslodavci imaju pravo, bez bilo kakve razlike, po svojem slobodnom
izboru, utemeljiti udrugu poslodavaca te se u nju učlaniti, uz uvjete
koji mogu biti propisani samo statutom ili pravilima te udruge.
(3) Udruge iz stavka 1. i 2. ovoga članka (u daljnjem tekstu: udruge) mogu se osnovati bez bilo kakvoga prethodnog odobrenja.
Dobrovoljnost članstva u udruzi
Članak 227.
(1) Radnik, odnosno poslodavac slobodno odlučuje o svojem pristupanju udruzi i istupanju iz udruge.
(2) Nitko ne smije biti stavljen u nepovoljniji položaj zbog članstva u
udruzi, odnosno sudjelovanja ili nesudjelovanja u djelatnosti udruge.
(3) Postupanje protivno stavku 1. i 2. ovoga članka predstavlja diskriminaciju u smislu posebnog zakona.
Zabrana privremenog ili trajnog djelovanja odlukom izvršne vlasti
Članak 228.
Djelatnost udruge ne može se privremeno zabraniti niti se udruga može raspustiti odlukom izvršne vlasti.
Udruge više razine
Članak 229.
(1) Udruge mogu utemeljiti svoje saveze ili druge oblike udruživanja u
kojima se njihovi interesi povezuju na višoj razini (udruge više
razine).
(2) Udruge više razine uživaju sva prava i slobode zajamčene udrugama.
(3) Udruge i udruge više razine imaju pravo slobodno se udruživati i
surađivati s međunarodnim organizacijama utemeljenima radi promicanja
istih prava i interesa.
Ovlaštenja udruge
Članak 230.
(1) Udruga može biti stranka kolektivnog ugovora samo ako je utemeljena i registrirana sukladno odredbama ovoga Zakona.
(2) Udruga može u radnim sporovima kod poslodavca, pred sudom, u mirenju
i arbitraži te pred državnim tijelima zastupati svoje članove.
Utemeljenje drugih pravnih osoba
Članak 231.
Udruge mogu, radi ostvarivanja svojih ciljeva i zadataka predviđenih
statutom ili pravilima, utemeljiti druge pravne osobe u skladu s
posebnim propisima.
2. UTEMELJENJE I REGISTRACIJA UDRUGA
Utemeljenje udruge
Članak 232.
(1) Sindikat može utemeljiti najmanje deset punoljetnih poslovno sposobnih fizičkih osoba.
(2) Udrugu poslodavaca mogu utemeljiti tri pravne osobe ili punoljetne poslovno sposobne fizičke osobe.
(3) Udrugu više razine mogu utemeljiti najmanje dvije udruge iz stavka 1. ili 2. ovoga članka.
(4) Naziv udruge, odnosno udruge više razine, mora se jasno razlikovati
od naziva već registriranih udruga, odnosno udruga više razine.
Statut udruge
Članak 233.
(1) Udruga, odnosno udruga više razine, mora imati statut utemeljen i
donesen na načelima demokratskog zastupanja i demokratskog očitovanja
volje članova.
(2) Statutom udruge utvrđuje se svrha udruge, naziv, sjedište, područje
djelovanja, znak, tijela udruge, način izbora i opoziva tih tijela,
ovlaštenja tijela udruge, postupak učlanjivanja i prestanak članstva,
način donošenja i izmjene statuta, pravila i drugih općih akata te
prestanak djelovanja udruge.
(3) Statut udruge mora sadržavati odredbe o tijelima ovlaštenima za
sklapanje kolektivnog ugovora te uvjetima i postupku organiziranja
industrijskih akcija.
(4) Statutom određena svrha udruge mora biti sklapanje kolektivnih ugovora.
(5) Statutom, odlukom o utemeljenju ili udruživanju u udrugu više
razine, ovlaštenje za sklapanje kolektivnog ugovora može se prenijeti na
udrugu više razine.
Pravna osobnost udruge
Članak 234.
(1) Udruga i udruga više razine stječe pravnu osobnost danom upisa u registar udruga.
(2) Statutom udruge određuje se ima li udruga podružnice ili druge
oblike unutarnjeg organiziranja te koja ovlaštenja podružnice ili drugi
oblici unutarnjeg organiziranja imaju u pravnom prometu.
(3) Podružnica ili drugi oblik unutarnjeg organiziranja stječe
ovlaštenja u pravnom prometu iz stavka 2. ovoga članka danom utvrđenim
odlukom o njezinom osnivanju u skladu sa statutom udruge.
Registar udruga
Članak 235.
(1) Udruge i udruge više razine koje djeluju na području samo jedne
županije, upisuju se u registar udruga koji se vodi u uredu državne
uprave u županiji, odnosno uredu Grada Zagreba nadležnom za poslove
rada.
(2) Udruge i udruge više razine koje djeluju na području Republike
Hrvatske ili na području dviju ili više županija, upisuju se u registar
udruga koji se vodi u ministarstvu.
(3) U registar se upisuje: dan utemeljenja, naziv, sjedište, područje
djelovanja, naziv izvršnog tijela, imena osoba ovlaštenih za zastupanje
te prestanak djelovanja udruge, odnosno udruge više razine.
(4) Ministar će pravilnikom propisati sadržaj i način vođenja registra udruga.
Zahtjev za upis u registar udruga
Članak 236.
(1) Na zahtjev utemeljitelja, udruga se upisuje u registar.
(2) Zahtjevu za upis mora se priložiti: odluka o utemeljenju, zapisnik
skupštine utemeljitelja, statut, popis utemeljitelja i članova izvršnog
tijela, ime i prezime osobe ili osoba ovlaštenih za zastupanje.
(3) Utemeljitelji su dužni zahtjev za upis u registar udruga podnijeti u roku od trideset dana od dana održavanja skupštine.
(4) Tijelo nadležno za registraciju dužno je izdati potvrdu o zaprimanju zahtjeva za upis u registar udruga.
Rješenje o zahtjevu za upis u registar udruga
Članak 237.
(1) O zahtjevu za upis udruge u registar donosi se rješenje.
(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka obvezno sadrži: datum upisa i
broj pod kojim je udruga upisana, naziv udruge, sjedište, područje
djelovanja te ime i prezime osobe ili osoba ovlaštenih za zastupanje.
Otklanjanje nedostataka u statutu ili postupku utemeljenja
Članak 238.
(1) Ako tijelo ovlašteno za registraciju utvrdi da priloženi statut nije
u skladu s ovim Zakonom ili da podneseni zahtjev ne sadrži dokaze o
ispunjenju uvjeta predviđenih ovim Zakonom za utemeljenje udruge, pozvat
će podnositelje zahtjeva da usklade statut s ovim Zakonom ili podnesu
odgovarajuće dokaze te im za to odrediti rok koji ne može biti kraći od
osam niti duži od petnaest dana.
(2) Ako u roku iz stavka 1. ovoga članka podnositelji zahtjeva ne
otklone nedostatke u statutu ili ne podnesu dokaze o ispunjenju uvjeta
propisanih ovim Zakonom za utemeljenje udruge, tijelo ovlašteno za
registraciju donijet će rješenje o odbijanju zahtjeva za upis u registar
udruga.
Rok za donošenje rješenja o zahtjevu za upis u registar udruga
Članak 239.
(1) Tijelo ovlašteno za registraciju dužno je donijeti rješenje o
zahtjevu za upis u registar udruga najkasnije u roku od trideset dana od
dana predaje urednog zahtjeva.
(2) Ako ovlašteno tijelo ne donese rješenje u roku iz stavka 1. ovoga
članka, smatrat će se da je udruga registrirana idućega dana od isteka
toga roka.
(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, tijelo ovlašteno za
registraciju dužno je u roku od sedam dana od proteka roka za donošenje
rješenja izdati potvrdu o registraciji udruge sa sadržajem propisanim u
odredbi članka 237. stavka 2. ovoga Zakona.
Odbijanje zahtjeva za upis
Članak 240.
(1) Tijelo ovlašteno za registraciju donijet će rješenje o odbijanju
zahtjeva za upis u registar udruga, ako udruga nije utemeljena u skladu s
odredbom članka 232. i članka 233. ovoga Zakona.
(2) Rješenje kojim se odbija zahtjev za upis mora biti obrazloženo.
(3) O žalbi protiv rješenja ureda državne uprave u županiji, odnosno
Grada Zagreba nadležnog za poslove rada odlučuje ministarstvo.
(4) Ako ministarstvo donosi rješenje u prvom stupnju, ono je konačno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor.
Prijava promjene podataka
Članak 241.
(1) U registar udruga mora se prijaviti svaka promjena naziva udruge,
sjedišta, područja djelovanja, naziva tijela, osoba ovlaštenih za
zastupanje te prestanak djelovanja udruge.
(2) Osoba ovlaštena za zastupanje udruge dužna je promjene iz stavka 1.
ovoga članka prijaviti tijelu koje vodi registar udruga, u roku od
trideset dana od dana nastale promjene.
(3) Na upis promjene podataka iz stavka 1. ovoga članka, primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o upisu udruga u registar.
3. IMOVINA UDRUGA
Prikupljanje i zaštita imovine od prisilnog izvršenja
Članak 242.
(1) Udruge mogu prikupljanjem upisnina i članarina te kupnjom,
darovanjem ili na drugi zakonit način, stjecati imovinu bez bilo kakvoga
prethodnog odobrenja.
(2) Prisilno izvršenje ne može se provesti na nepokretnoj i pokretnoj
imovini udruga nužnoj za održavanje sastanaka, provođenje obrazovnih
djelatnosti te knjižnicama udruga.
Podjela imovine udruge
Članak 243.
(1) Ako se udruga razdijeli ili se znatniji dio članstva izdvoji u novu
udrugu, imovina udruge dijeli se među udrugama, razmjerno broju članova,
ako statutom udruge, ugovorom ili drugim sporazumom nije drukčije
određeno.
(2) Ako udruga prestane djelovati, imovinom udruge postupa se na način propisan statutom udruge.
(3) Ako udruga prestane djelovati, imovina udruge ne može se podijeliti članovima udruge.
4. DJELOVANJE UDRUGA
Zabrana nadzora
Članak 244.
(1) Poslodavci i njihove udruge ne smiju nadzirati utemeljenje i
djelovanje sindikata, odnosno njihovih udruga više razine, niti u cilju
ostvarenja takvoga nadzora smiju financirati ili na drugi način
podupirati sindikate, odnosno njihove udruge više razine.
(2) Zabrana nadzora iz stavka 1. ovoga članka, primjenjuje se i na odnos
sindikata, odnosno njihovih udruga više razine prema poslodavcima i
njihovim udrugama.
Sudska zaštita članskih prava
Članak 245.
Član udruge može tražiti sudsku zaštitu u slučaju povrede njegovih prava utvrđenih statutom ili drugim pravilima udruge.
Sudska zaštita prava na udruživanje
Članak 246.
(1) Udruga ili udruga više razine može zahtijevati od suda da zabrani
djelatnost koja je protivna pravu na slobodno udruživanje radnika,
odnosno poslodavaca.
(2) Udruga ili udruga više razine može zahtijevati naknadu štete koju je pretrpjela zbog djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka.
Zabrana nejednakoga postupanja zbog sindikalnoga članstva ili djelatnosti
Članak 247.
(1) Radnik ne smije biti stavljen u nepovoljniji položaj od drugih radnika zbog članstva u sindikatu, a osobito nije dopušteno:
1) ugovor o radu s određenim radnikom sklopiti pod uvjetom da on ne
stupi u sindikat, odnosno pod uvjetom da istupi iz sindikata,
2) otkazati ugovor o radu ili na drugi način staviti radnika u
nepovoljniji položaj od ostalih radnika, zbog njegovog članstva u
sindikatu ili sudjelovanja u sindikalnim djelatnostima izvan radnoga
vremena, a uz suglasnost poslodavca i za vrijeme radnoga vremena.
(2) Članstvo u sindikatu i sudjelovanje u djelatnostima sindikata ne
smije biti okolnost na kojoj poslodavac temelji odluku o sklapanju
ugovora o radu, promjeni poslova koje radnik obavlja, odnosno mjesta
rada, stručnom obrazovanju, napredovanju, plaćanju, socijalnim davanjima
i prestanku ugovora o radu.
(3) Poslodavac, direktor ili neko drugo tijelo te zastupnik poslodavca,
ne smije se koristiti prisilom u korist ili protiv bilo kojega
sindikata.
Sindikalni predstavnik i povjerenik
Članak 248.
(1) Sindikati samostalno odlučuju o načinu njihovog zastupanja kod poslodavca.
(2) Sindikati koji imaju članove zaposlene kod određenog poslodavca mogu
imenovati ili izabrati jednog ili više sindikalnih predstavnika,
odnosno sindikalnih povjerenika koji će ih zastupati kod toga
poslodavca.
(3) Sindikalni povjerenik je radnik koji je u radnom odnosu kod poslodavca.
(4) Sindikalni predstavnici, odnosno sindikalni povjerenici imaju pravo
kod poslodavca štititi i promicati prava i interese članova sindikata.
(5) Poslodavac je dužan sindikalnom predstavniku, odnosno sindikalnom
povjereniku omogućiti pravodobno i djelotvorno ostvarenje prava iz
stavka 4. ovoga članka te pristup podacima važnim za ostvarenje toga
prava.
(6) Sindikalni predstavnik, odnosno sindikalni povjerenik mora pravo iz
stavka 4. ovoga članka ostvarivati na način koji ne šteti poslovanju
poslodavca.
(7) Sindikat mora obavijestiti poslodavca o imenovanju sindikalnog predstavnika, odnosno sindikalnog povjerenika.
(8) Sindikalni predstavnik ima sva prava i obveze sindikalnog
povjerenika utvrđene ovim Zakonom, osim prava i obveza koje sindikalni
povjerenik ima iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, te prava
iz članka 152. stavka 3. ovoga Zakona.
Zaštita sindikalnih povjerenika
Članak 249.
(1) Sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest
mjeseci nakon prestanka te dužnosti, a bez suglasnosti sindikata nije
moguće:
1) otkazati ugovor o radu, ili
2) na drugi način staviti ga u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike.
(2) Ako se sindikat u roku od osam dana ne izjasni o davanju ili uskrati
suglasnosti, smatra se da je suglasan s odlukom poslodavca.
(3) Ako sindikat uskrati suglasnost na otkaz, poslodavac može u roku od
petnaest dana od dana dostave očitovanja sindikata zatražiti da
suglasnost nadomjesti sudska odluka.
(4) Zaštitu iz stavka 1. ovoga članka uživa najmanje jedan sindikalni
povjerenik, a najveći broj sindikalnih povjerenika koji kod određenog
poslodavca uživaju zaštitu, određuje se odgovarajućom primjenom odredbi
ovoga Zakona o broju članova radničkog vijeća.
Sindikalna članarina
Članak 250.
Na zahtjev i u skladu s uputama sindikata, a uz prethodnu pisanu
suglasnost radnika – člana sindikata, poslodavac je dužan obračunavati i
iz plaće radnika ustezati sindikalnu članarinu te je redovito
uplaćivati na račun sindikata.
5. PRESTANAK DJELOVANJA UDRUGE
Načini prestanka djelovanja udruge
Članak 251.
(1) Udruga prestaje djelovati:
1) ako tako odluči tijelo udruge koje je statutom ovlašteno da odlučuje o prestanku djelovanja udruge,
2) ako je od održavanja sjednice najvišeg tijela udruge proteklo
dvostruko duže vrijeme od vremena za koje je statutom određeno da se
takva sjednica mora održati,
3) ako se broj članova udruge smanji ispod broja određenog ovim Zakonom za utemeljenje udruge,
4) ako sud zabrani djelovanje udruge.
(2) Odluku o prestanku djelovanja udruge u slučajevima iz stavka 1. podstavka 2. do 4. ovoga članka donosi nadležni sud.
(3) Tijelo nadležno za vođenje registra brisat će udrugu iz registra, na temelju pravomoćne sudske odluke.
Zabrana djelovanja udruge
Članak 252.
(1) Djelovanje udruge zabranit će se presudom županijskog suda nadležnog
prema sjedištu udruge, ako je njezina djelatnost protivna Ustavu i
zakonu.
(2) Postupak za zabranu djelovanja udruge pokreće se na zahtjev tijela
ovlaštenog za registraciju ili ovlaštenoga državnog odvjetnika.
(3) U obrazloženju presude o zabrani djelovanja udruge moraju se
označiti djelatnosti zbog kojih je djelovanje udruge zabranjeno.
(4) Presudom kojom zabranjuje djelovanje udruge, sud mora odlučiti o imovini udruge u skladu sa statutom udruge.
(5) Izrjeka pravomoćne presude o zabrani djelovanja udruge objavit će se u »Narodnim novinama«.
XIX. KOLEKTIVNI UGOVORI
Stranke kolektivnog ugovora
Članak 253.
Stranke kolektivnog ugovora mogu biti, na strani poslodavaca jedan ili
više poslodavaca ili njihove udruge, a na strani radnika jedan ili više
sindikata ili njihove udruge, koje su spremne i sposobne sredstvima
pritiska štititi i promicati interese svojih članova prilikom pregovora o
sklapanju kolektivnih ugovora na području za koje se kolektivni ugovor
sklapa.