Institut za hrvatski jezik

O projektu

Suradnici na projektu:

Suradnici na projektu izvorni su govornici bednjanskoga govora, u radu s kojima se, u terenskim istraživanjima, prikuplja građa za rječnik. Među njima redoviti su suradnici g. Josip Podsečki i gđa Barica Svržnjak, a povremeni će suradnici biti desetak drugih izvornih govornika iz mjesta Bednje i uže okolice, različite dobi, zanimanja i stupnja obrazovanja.

Projekt "Rječnik Bednje" ustrojava se u svrhu izrade knjige "Rječnik Bednje". Bit će to dijalektni rječnik hrvatskoga organskoga govora mjesta Bednje i njezine uže okolice. Temelj za izradu rječnika jesu terenska dijalektološka istraživanja.

Bednja je mjesto na sjeverozapadu Hrvatske, na sjeveru Hrvatskoga zagorja, smješteno u gornjem toku istoimene rijeke, okruženo gorama Strahinjčicom, Ivančicom i Ravnom gorom. Središte je općine koja pripada Varaždinskoj županiji. Zbog iznimno složene fonološke strukture, bednjanski govor zauzima posebno mjesto u hrvatskoj dijalektologiji. Istovremeno, govor Bednje tek je jedan od govorâ sjevernoga Hrvatskoga zagorja – područja koje je, s iznimkom same Bednje, u dijalektologiji sve do danas vrlo slabo istraženo.

Govor Bednje, prema jezikoslovcu Stjepanu Ivšiću, pripada akcenatski konzervativoj zagorsko-međimurskoj skupini kajkavskih govora i predstavnik je zapadnih govora hrvatskoga jezika. U dijalektološkoj, kroatističkoj i općenito slavističkoj literaturi postao je poznat objavljivanjem studije Josipa Jedvaja "Bednjanski govor" (Hrvatski dijalektološki zbornik, 1956.). Jedvajeva je studija u velikoj mjeri pokazala složenost fonološke strukture toga govora. Prvenstveno se to odnosi na kombinaciju naglasne konzervativnosti i inovacijâ u vokalskom sustavu, sa specifičnom rotacijom kontinuanata polaznih vokala te, u podsustavu dugih vokala, s ovisnošću vokalizma o intonaciji dugih prozodema, odnosno sa specifičnom vezom vokalizma i prozodije.

Poticaj za izradu "Rječnika Bednje" već više godina daje lokalna zajednica (Općina Bednja), svjesna da – kao i u mnogim drugim hrvatskim govorima – suvremeni način života, aktualne socijalne, ekonomske i demografske prilike negativno utječu na očuvanje mjesnoga govora. Mjesni se govor – kao jedno od temeljnih obilježja lokalnoga identiteta, ali i kao važna sastavnica složenoga mozaika nacionalnoga organskoga jezičnog identiteta – zbog toga ubrzano mijenja. Sve je manje izvornih govornika koji mogu biti pouzdani informanti u dijalektološkim istraživanjima.

Govor Bednje zbog svoje strukture pobuđuje zanimanje stručnjaka, osobito dijalektologa, još od vremena kada je objavljena Jedvajeva studija. O njemu se od tada do danas dosta pisalo i uvršten je u mnoge filološke sinteze širega obuhvata, ali uvijek samo na temelju Jedvajevih podataka. Usprkos iskazivanom interesu za taj govor, rječnik bednjanskoga govora do sada nije izrađen. Štoviše, nakon Jedvaja (Jedvaj je studiju objavio 1956. godine, a istraživanja je provodio godinama prije) nije provedeno niti jedno sustavno znanstveno dijalektološko istraživanje toga govora – sve do godina 2014. i 2016. kada su obavljena inicijalna istraživanja za rječnik (A. Celinić). Jedan od razloga za to najvjerojatnije je njegova složena fonološka struktura, zbog čega je terensko istraživanje bednjanskoga govora za istraživača zahtjevan zadatak. Recentna su istraživanja pokazala da se govor danas u nekim elementima razlikuje od Jedvajeva zapisa, i to tako da Jedvajev zapis nije moguće automatikom pretvoriti u suvremeni zapis.

Rječnik Bednje predstavit će leksički sloj bednjanskoga govora, a kroz njega, kao i svaki dijalektni rječnik, i njegovu fonološku strukturu te, dijelom, osobito kroz rečenične primjere, i strukturu ostalih razina toga govora (morfološku, tvorbenu, sintaktičku). Izrada "Rječnika Bednje" zasniva se na teorijskim principima dijalektologije i dijalektološke leksikografije. Planira se da će rječnik po broju natuknica biti srednje veličine. Konkretan opseg (broj natuknica) nije moguće unaprijed odrediti, a nije ni potrebno jer je od samoga broja natuknica važnija struktura rječnika, odnosno način leksikografske obrade, te struktura knjige u cjelini. Naime, zbog specifične fonologije bednjanskoga govora, za izradu njegova rječnika potrebno je uvesti neke inovacije u odnosu na uobičajene leksikografske postupke hrvatske dijalektološke leksikografije. U dijalektološkoj leksikografiji postoji niz rječnika koji obrađuju leksičko blago organskih govora hrvatskoga jezika. Usporedno s nastankom dijalektnih rječnika napisani su i brojni radovi koji teorijski razrađuju pojedina pitanja – kako sa stajališta leksikografije, tako i sa stajališta dijalektologije. U "Rječniku Bednje" bit će primijenjeni temeljni, već ustaljeni principi dijalektološke leksikografije, ali i dopunjeni nekim novim postupcima, koje nameće fonološka i morfološka struktura bednjanskoga govora. Problem ovisnosti strukture dijalektnoga rječnika o strukturi govora teorijski do sada nije bio razmatran.

Projekt "Rječnik Bednje" odvijat će se u dvije faze.

Prva, glavna faza obuhvaća opsežna ciljana leksikografska terenska istraživanja Bednje i okolnih mjesta te pisanje rječnika. Za pisanje rječnika utvrđena je dijalektološka transkripcija za bilježenje bednjanskih glasova i naglasaka te odgovarajuća računalna potpora za digitalni unos rukopisa. Rječnik se izrađuje na principima navedenim u "Koncepciji Rječnika Bednje" napisanoj 2016. godine i u "Izvještaju o terenskom istraživanju fonološkog sustava govora Bednje" napisanom 2014. godine (oboje A. Celinić, interna dokumentacija IHJJ-a).

U drugoj će se fazi napraviti završno oblikovanje rječnika i cijele knjige, koja bi, uz ostalo, osim bednjansko-standardnohrvatskoga rječnika, trebala imati i standardnohrvatsko-bednjanski indeks. Druga će faza obuhvaćati završno leksikografsko i grafičko oblikovanje glavnoga teksta rječnika (natuknica i uputnica), obecediranje, provjeru zastupljenosti uputnica, provjeru indeksa, unos Jedvajevih potvrda i druge završne radnje.

Knjigom "Rječnik Bednje" ostvarit će se interes dijalektologije i drugih filoloških disciplina za obradom leksičkoga blaga govora Bednje, s kojim se podudara i interes lokalne zajednice. Rad na rječniku govora tako složene fonološke strukture potencijalno će ponuditi uzorak za leksikografsku obradu drugih hrvatskih govora slične strukturne složenosti.