Institut za hrvatski jezik

O projektu

Period standardizacije hrvatskoga (1830 – 1890. g.) je točka u kojoj su se, s jedne strane, počele zatirati dotadanje velike dijalektalno-regionalne razlike, a, s druge strane, točka u kojoj je hrvatski počeo intenzivno primati istočnoštokavske elemente. Najbolji način da se omogući istraživanje hrvatskoga jezika prije te faze jest stvaranje dijalektalno-arealnoga korpusa kojega je s jedne strane gornja vremenska međa razdoblje 1830. – 1890. g., a koji bi, s druge strane, na optimalan način pristupio k problemu unutrahrvatske jezične raznolikosti.

Problem unutrahrvatske jezične raznolikosti se najprikladnije može razriješiti razdjeljivanjem hrvatskoga jezičnoga prostora na areale koji bi imali odslikati dijalektalno-političko-demografske odnose prije perioda standardizacije. Broj areala će se kretati oko dvadeset.

Hrvatskim arealno-dijakronijskim korpusom bi sva hrvatska jezična građa bila raspoređena prema arealno-vremenskim odrednicama. Broj sačuvanih spomenika hrvatske pismenosti nije beskončan i, u daljoj perspektivi, velik njegov dio bi mogao postati dijelom korpusa. Zamišljeno je da svaki tekst ima veći broj odrednica za pretraživanje (ako su poznate), npr.: ime autora, spol autora, dob autora, društveni stalež autora, ime teksta, vrijeme postanka, broj stiha ili stranice (ili obadvoje). Tekstovi će se razvrstati a) tipološki (npr. biblijski tekst, De imitatione Christi de Kempisa, religiozni priručnik za svećenstvo, religiozni nauk za puk, religiozne rasprave, propovijedi; pojedini tip može biti podložen finijoj razdiobi, npr. propovijedi na nedjeljne, svetačne, korizmene, adventske i dr.), b) prema načinu ritmičkoga organiziranja teksta (proza ili stih), c) prema pismu (latinica, glagoljica, hrvatska ćirilica/bosanica). Kada je neki hrvatski tekst prijevod teksta sa stranoga jezika, kao popratna informacija moći će se vidjeti i strani tekst. Odsječak hrvatskoga teksta bit će povezan s odsječkom izvornoga teksta na razini rečenice.

Arealno-dijakronijski korpus stvara se u mrežnom programu koji se sastoji od triju temeljnih dijelova, a) vremenske osi, b) geografske karte, c) tražilice.

K tako zamišljenu korpus moći će se bez problema pridružiti i jezična produkcija postala nakon 1890. Arealna dimenzija će pritom bivati sve manje važna, a moći će se prema potrebi i isključiti.