Institut za hrvatski jezik

Životopis

Mijo Lončarić (1941. – 2023.) bio je hrvatski dijalektolog, kajkavolog, kroatist i lingvist te zaslužni znanstvenik Instituta za hrvatski jezik. Rođen je 1. rujna 1941. godine u Reki kod Koprivnice u seljačkoj obitelji. Gimnaziju je završio u Koprivnici. Diplomirao je 1966. godine na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (A. Hrvatski ili srpski jezik i jugoslavenske književnosti i B. Njemački jezik). Na istome je fakultetu 1973. godine obranio magistarski rad Jagnjedovački govor i pitanje kajkavskoga podravskog dijalekta, a 1980. godine doktorsku disertaciju pod nazivom Bilogorski kajkavski govori. Od 1969. do 1971. godine radio je kao lektor i predavač za hrvatski ili srpski jezik i južnoslavenske književnosti u Slavenskome seminaru Sveučilišta u Zürichu (Slavisches Seminar, Universität Zürich). U rujnu 1973. godine zaposlio se u Institutu za jezik JAZU-a, današnjemu Institutu za hrvatski jezik, u kojemu je proveo cijeli svoj znanstveni vijek. Umirovljen je 31. prosinca 2011. godine.

Dva je puta bio stipendist Humboldtove zaklade (1976. godine boravio je na Sveučilištu u Kölnu, a 1987. na Sveučilištu u Mannheimu i Marburgu).

Od 1987. do 1990. predstojnik je Instituta, a u jednome mandatu predsjednik Poslovodnog odbora Instituta za filologiju i folkloristiku. Predstojnikom Instituta postaje i 1990./1991., a otad do 1994. vršitelj je dužnosti ravnatelja Hrvatskoga filološkog instituta.

Bio je dugogodišnji voditelj Odjela za dijalektologiju Instituta za hrvatski jezik te voditelj nekoliko projekata: Hrvatski književni jezik (1990. – 1995.), Hrvatski jezični (dijalektološki) atlas (1996. – 2004.), Istraživanje kajkavskoga narječja (2005. – 2011.). Bio je potpredsjednik Odbora za dijalektologiju HAZU-a, član Hrvatskoga povjerenstva za Općeslavenski lingvistički atlas (OLA), član Međunarodnoga povjerenstva OLA i ALE (Europskoga lingvističkog atlasa), tajnik Organizacijskoga odbora znanstvenih skupova o hrvatskim dijalektima u organizaciji HAZU-a, član uredništva međunarodnoga projekta Opće promjene slavenskih jezika (uredio svezak Hrvatski jezik, Opole, 1998.), kao i član Hrvatskoga filološkoga društva, Matice hrvatske, Kluba hrvatskih humboldtovaca, Kajkavskoga spravišča, Hrvatsko-austrijskoga društva i Predsjedništva Hrvatsko-slovačkog društva te član uredništva znanstvenih časopisa (Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Studia Slavica Savariensia) i redakcije Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika.

Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima, konferencijama i kongresima u zemlji i inozemstvu (npr. međunarodni slavistički kongresi u Zagrebu 1978. i Bratislavi 1993.; Drugi međunarodni kongres za dijalektologiju i lingvističku geografiju u Amsterdamu 1998.; kongresi jugoslavenskih slavista – Zagreb, Bled, Novi Sad; međunarodne konferencije u Bratislavi, Heidelbergu, Portorožu, Mostaru, Skoplju, Gornjem Milanovcu i dr.). Održao je niz predavanja iz hrvatske dijalektologije i povijesti hrvatskoga jezika u zemlji i inozemstvu te bio član mnogih povjerenstava za doktorate i izbore u znanstvena zvanja u Hrvatskoj i Mađarskoj (Mađarska akademija znanosti).

Za knjigu Kajkavsko narječje (ŠK, Zagreb, 1996.) dobio je 1997. godine nagradu Josip Juraj Strossmayer, koju dodjeljuju Zagrebački velesajam i HAZU. Za prinos hrvatsko-mađarskim kulturnim i znanstvenim odnosima Visoka škola u Szombathelyu 1996. dodijelila mu je odlikovanje Franz Miklošič. Godine 1999. Hrvatska samouprava u Budimpešti nagradila ga je plaketom Matija Petar Katančić.

Odabirom teme za magistarski rad dr. sc. Mijo Lončarić utro je svoj jezikoslovni put. Bio je to put bogatim i nedovoljno istraženim stazama hrvatskih narodnih govora, skupina govora, dijalekata i narječja. Tijekom radnoga vijeka ponajviše se bavio istraživanjima kajkavskih govora i dijalekata, uključujući leksikografiju (suvremenu i povijesnu), ali i jezikom dijaspore te proučavanjima hrvatskoga standardnog jezika.

Bibliografija dr. sc. Mije Lončarića iznimno je bogata. Posebno se izdvaja nagrađena monografija Kajkavsko narječje, za koju se s punim pravom može reći da je prva moderna monografija o kajkavskome narječju. To je prikaz razvoja i suvremenoga stanja kajkavštine po jezičnim razinama, a u njoj se kajkavsko narječje dijeli na petnaest dijalekata.

Još kao student radio je na prikupljanju građe za Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika, a zatim je kao zaposlenik Instituta obavljao poslove obrade i redakture.

Od velike je važnosti i projekt Hrvatski jezični (dijalektološki) atlas, za koji je izradio koncepciju te pokrenuo skupljanje građe. Uredio je Fonološke opise I: Čakavski govori obuhvaćeni Hrvatskim jezičnim atlasom (102 punkta). Na polju lingvističke geografije sudjelovao je u izradi hrvatskoga i inozemnih svezaka Općeslavenskoga lingvističkog atlasa. Autor je većeg broja jezičnih karata. Radio je na izradi Gradišćanskohrvatskoga rječnika i Gradišćanskohrvatske gramatike.

Područje hrvatskoga standardnog jezika obilježeno je suautorstvom dr. sc. Mije Lončarića na dvama vrijednim djelima – Priručnoj gramatici hrvatskoga književnog jezika 1979. (voditelj je prerade za 3. izdanje pod naslovom Hrvatska gramatika i redaktor morfologije, 1995.) i Hrvatskomu jezičnom savjetniku. Njegova terminološka djelatnost uključuje primjerice i poslove izrade i redakcije JUS-a na hrvatskom književnom jeziku (1975. – 1999.). U okviru standardnojezične tematike potrebno je istaknuti i njegovu zauzetost za pitanja poučavanja hrvatskoga jezika u školama.

Dr. sc. Mijo Lončarić razvio je plodnu znanstvenu djelatnost koja je u mnogočemu unaprijedila hrvatsku filologiju, posebice u području dijalektologije, u kojemu se kvalificirao među najvrsnije stručnjake. Ime dr. sc. Mije Lončarića s punim se pravom povezuje s najuglednijim imenima jezikoslovne kroatistike. Preminuo je u Zagrebu 21. lipnja 2023. godine.

Izobrazba

1966., diploma Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
1973., magistarski rad Jagnjedovački govor i pitanje kajkavskoga podravskog dijalekta
1980., doktorska disertacija Bilogorski kajkavski govori

Suradnja na projektima

Bibliografija

1986. Bilogorski kajkavski govori. Rasprave Zavoda za jezik, 12, Zagreb, 1–224 + karta.
1991. Kaj jučer i danas. Ogledi o dijalektologiji i hrvatskoj kajkavštini s bibliografijom i kartom. Čakovec: Zrinski.
1996. Kajkavsko narječje. Zagreb: Školska knjiga.
1979. Priručna gramatika hrvatskoga književnog jezika (Morfem, Glagoli, Tvorba glagola). Zagreb: Školska knjiga; II. izdanje 1990.; III. dopunjeno izdanje kao Hrvatska gramatika 1995.; IV. izdanje 1997. (u suautorstvu s E. Barić, ... M. Znika).
1979. M. Hraste, P. Šimunović, Čakavisch-deutsches Lexikon I. (suradnik). Köln – Wien: Slavistische Forschungen, 25/I, Böhlau Verlag.
1981. Fonološki opisi srpskohrvatskih/hrvatskosrpskih, slovenačkih i makedonskih govora obuhvaćenih Opšteslavenskim lingvističkim atlasom. Sarajevo: Posebna izdanja ANUBiH, LV/9, Odjeljenje društvenih nauka, prilog Trnovac (u suautorstvu s V. Barac-Grum, F. Benedik,… V. Zečević).
1982. Deutsch-burgenländischkroatisch-kroatisches Wörterbuch – Nimško-gradišćanskohrvatsko-hrvatski rječnik (suradnik). Eisenstadt – Zagreb.
1984.–1999. i d. Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika. Zagreb: JAZU (HAZU) i Zavod za jezik (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje) (član redakcije i obrađivač). Obradio: sv.2, 1985.: dobrobeldnost – dojnica, drhtav – drištavica; sv. 3, 1986.: drištilo – dugo, 1. g – germ(-), herğa – hirkanski; sv. 4, 1988.: hiršavski – hivalen, kakano – kaļati (se); sv. 5, 1989.: kaļe – kaos; sv. 7, 1995.: nebeščan – negeńen.
1991. Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-nimški rječnik – Burgenländischkroatisch-kroatisch-deutsches Wörterbuch. Zagreb – Eisenstadt (u suautorstvu s N. Bencsicsem, B. Finkom,… M. Znika).
1997. Rječnik govora Gole i srednjopodravska kajkavština. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (u suautorstvu s I. Večenajem).
1998. Hrvatski jezik (redaktor i suautor). Opole: Uniwersytet Opolski, Instytut Filologii Polskiej.
1998. Zagrebački KAJ. Govor grada i prigradskih naselja (Prozodija i Konjugacija). Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (u suautorstvu s A. Šojatom, V. Barac-Grum,... V. Zečević).
1998. Hrvatski školski rječnik. Zagreb: Profil (u suautorstvu s A. Bičanićem).
1998. Priručnik za pravilno pisanje. Zagreb: Profil (u suautorstvu s A. Bičanićem).
1999. Hrvatski jezični savjetnik (napomene o naglasku u Morfologiji i poglavlje Jedna ili dvije riječi (rastavljeno i sastavljeno pisanje)). Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje – Pergamena – Školske novine (u suautorstvu s E. Barić, L. Hudeček,… M. Žagarom).
2000. Croatian. Handbook of the International Phonetic Alphabet, Cambridge University Press, 66–69.
2001. Hrvatski jezik, 2, Morfologija, Udžbenik za II. razred gimnazije. Zagreb: Profil, Zagreb (u suautorstvu s A. Bičanićem).
1977. O sustavima u dijalektologiji. Prilozi za VIII. kongres jugoslavenskih slavista u Zagrebu, HFD, Zagreb, 35–55.
1977.–78. Imenovanja i preimenovanja naseljenih mjesta. Jezik, XXV, 4, Zagreb, 97–109.
1978. Jagnjedovački govor (s osvrtom na pitanje kajkavskoga podravskog dijalekta). Hrvatski dijalektološki zbornik, 4, Zagreb, 197–262.
1977. O čestotnim rječnicima i čestotniku hrvatskoga književnog jezika. Suvremena lingvistika, 15–16, Zagreb, 39–48.
1979. Prilog diskusiji o pisanju složenica i polusloženica. Jezik, XXVI, 5, Zagreb, 138–144.
1979. Naglasni tipovi u kajkavskom narječju. Rasprave Zavoda za jezik, 4–5, Zagreb, 109–117.
1982. Prilog podjeli kajkavskoga narječja (s kartom kajkavskoga narječja). Hrvatski dijalektološki zbornik, 6, Zagreb, 237–246.
1980.–1981. Sjevernomoslavački govori (s kartom sjeveroistočnih kajkavskih govora). Rasprave Zavoda za jezik, 6–7, Zagreb, 35–120.
1983. Govor Gregurovca Veterničkoga. Rasprave Zavoda za jezik, 8–9, Zagreb, 5–61 + karta (u suautorstvu s A. Jembrihom).
10. Sjeveroistočna kajkavština, “Wiener slavistischer Almanach”, 14, Beč, 303–329.
1985. Kalničko-bilogorska štokavština. Hrvatski dijalektološki zbornik, 7, Zagreb, 133–150.
1984.–1985. Kajkavsko narječje u svjetlu dosadašnjih proučavanja. Rasprave Zavoda za jezik, 10–11, Zagreb, 281–295.
1988. Rani razvitak kajkavštine. Rasprave Zavoda za jezik, 14, Zagreb, 79–104 + karta kajkavskoga narječja.
1988. Kalničko-bilogorska štokavština. Podravski zbornik, Koprivnica, 197–203.
1988.–89. O razvitku kajkavskog narječja. Suvremena lingvistika, 27–28, Zagreb, 21–30.
1989. Istraživanje govora u ludbreškom kraju. Rasprave Zavoda za jezik, 15, Zagreb, 121–128.
1990. Napomene o razvoju kajkavske akcentuacije (Prilog slavenskoj akcentuaciji). Tgolí chole Mêstró, Gedenkschrift für Reinhold Olesch, Köln – Wien, 83–96.
1991. Galovićeva i današnja peteranska kajkavština. Rasprave Zavoda za hrvatski jezik, 17, Zagreb, 47–53.
1992. Kajkavska morfologija. Rasprave Zavoda za hrvatski jezik, 18, Zagreb, 67–85.
1992. Mjesto kajkavskoga narječja u jezičnom kontinuumu. Studia z dialektologii polskiej i sławiańskiej, Warszawa, 129–136.
1993. Kajkavska prozodija. Rasprave Zavoda za hrvatski jezik, 19, Zagreb, 137–166.
1994. Kajkavski vokalizam. Rasprave Zavoda za hrvatski jezik, 20, Zagreb, 115–135.
1994. O kajkavskoj sintaksi. Rasprave Zavoda za hrvatski jezik, 20, Zagreb, 137–154.
1997.–98. O govoru Peroja. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 23–24, Zagreb, 65–76 (u suautorstvu s A. Čilaš).
1998. Jezični odnosi u donjoj Panoniji. Zbornik Filozofickej fakulty Univerzity Komenského, Philologica, Ročník XLV, Bratislava, 145–153.
1999. Jat u kajkavštini. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 25, Zagreb, 171–194 (u suautorstvu s V. Zečević).
1999. Prilog istraživanju lužičkosrpsko-hrvatskih jezičnih veza. Lětopis, 46, 2, Budyšin, 101–110.