O Jeni

O projektu:

Voditeljica projekta: dr. sc. Milica Mihaljević

Suradnici na projektu:

Urednice: Milica Mihaljević i Lana Hudeček

Tajnice projekta: Perina Vukša Nahod i Ivana Brač

Ostali suradnici: Branimir Belaj, Matea Birtić, Goranka Blagus Bartolec, Tomislava Bošnjak Botica, Ankica Čilaš Šimpraga, Marijana Horvat, Željko Jozić, Barbara Kovačević, Kristian Lewis, Ivana Matas, Milan Mihaljević, Ana Ostroški Anić, Snježana Rodek, Mateusz-Milan Stanojević, Kristina Štrkalj Despot, Domagoj Vidović

Terminolog: Siniša Runjaić

Izvanprojektni suradnici: Milvia Gulešić Machata, Martina Kramarić, Daria Lazić, Maja Matijević, Josip Mihaljević, Sanda Lucija Udier

Trajanje projekta: 24. svibnja 2019. – 23. studenoga 2020.

 

Opis projekta:

Temeljno jezikoslovno nazivlje neujednačeno je i nesustavno na svim jezičnim razinama. To pokazuje uporaba različitih naziva u različitim udžbenicima, uporaba različitih naziva u osnovnoj i srednjoj školi, uporaba različitih naziva u visokoškolskim udžbenicima, npr. zamjena l s(a) o, alternacija l/o, vokalizacija, alternacija l sa o, zamjena l s o; afrikate, poluzatvorni suglasnici, sliveni suglasnici, slivenici, polupregradnici, prekidni tjesnačnici; osobne/lične zamjenice; usklik, uzvik; govorna osoba, govornik, prvo glagolsko lice; gramatički/oblikotvorni/oblični/relaci­­­­­jski/fleksijski morfem; rječotvorni/derivacijski/leksički/tvorbeni morfem; nezavisno složene rečenice, nezavisnosložene rečenice; ekonim, ojkonim; naziv, ime; vlastito ime, ime.

Hrvatski je jezik najvažniji predmet u osnovnim i srednjim školama te na državnoj maturi. Međutim, s jezikoslovnim se nazivljem učenici susreću i pri učenju stranih i klasičnih jezika. Jezikoslovno nazivlje dijelom ulazi i u opći jezik te u druge srodne struke, npr. komunikologiju, defektologiju, antropologiju, psihologiju. Za hrvatski jezik ne postoji suvremeniji terminološki priručnik jezikoslovnoga nazivlja od Simeonova Enciklopedijskoga rječnika lingvističkoga nazivlja, koji je objavljen davne 1969. godine, i prijevoda Traskova leksikona Temeljni lingvistički pojmovi objavljenoga 2005. godine, koji je prijevodni leksikon te ne obuhvaća sve teme ni nazive potrebne za hrvatski jezik, a s obzirom na vrijeme objavljivanja ne obuhvaća ni nazivlje suvremeniji lingvističkih teorija i pravaca. Osim toga hrvatski je jezik iznimno loše zastupljen u rječniku u Slovníku slovanské lingvistické terminologie, kojim se još uvijek služe strani slavisti. Naravno da ne postoji ni terminološka baza hrvatskoga jezikoslovnog nazivlja.

Osim najčešćih jezikoslovnih naziva, koji se nalaze u školskim udžbenicima, priručnicima, rječnicima, gramatikama i pravopisu, predviđena je i obrada osnovnoga dijalektološkog, onomastičkog, frazeološkog, povijesnojezičnoga, sociolingvističkoga, pragmalingvističkoga, paleoslavističkoga nazivlja te nazivlja generativne i kognitivne lingvistike, računalnoga jezikoslovlja, traduktologije, kontaktologije i teorije valentnosti.

Pri terminološkome radu posebna će se pozornost usmjeriti utvrđivanju nesustavnosti, analizi sinonimnih parova i nizova te normativnoj procjeni pojedinih naziva.

 

Ciljevi projekta:

  • Temeljni je cilj projekta unijeti u bazu 1500 naziva sa sinonimima, definicijama i istovrijednicama na četirima svjetskim jezicima: engleskome, njemačkome, francuskome i ruskome. Takva baza bit će temelj za daljnje usustavljivanje jezikoslovnoga nazivlja jer će se i nakon završetka predviđenoga trajanja projekta upotpunjavati dodavanjem novih naziva.
  • Da bi se postigao taj cilj, izradit će se priručni kontrolni korpus računalno dostupnih i pretraživih izvora koji će biti temelj i za daljnja proučavanja jezikoslovnoga nazivlja.
  • Izradit će se mrežne stranice projekta na kojima će se nalaziti i radovi o jezikoslovnome nazivlju članova projekta i njihovih suradnika.
  • Izradit će se e-monografija o jezikoslovnome nazivlju.
  • Dugoročni je cilj uključivanje terminološkoga naziva izrađenoga na ovome projektu u međunarodni projekt Terminološke komisije Međunarodnoga slavističkog komiteta.