Izdanja

Oblici nebrojivosti u hrvatskom jeziku

Oblici nebrojivosti u hrvatskom jeziku

  • Autor(i): Mirko Peti
  • ISBN: 953-6637-15-4
  • Godina izdanja: 2004.
  • Broj stranica: 315
  • Cijena: 150 KN

Opis

Tema su ovoga rada oblici nebrojivosti u standardnom hrvatskom jeziku. To su semantički oblici gramatičke kategorije broja. Kao diskretne jezične jedinice, ti se oblici mogu definirati samo na sintaktičkoj razini. Oni su rezultat odnosâ među subjektom i predikatom kao dijelovima gramatičkoga rečeničnog ustrojstva koji su definirani po izrazu i sadržaju oznakâ gramatičke kategorije lica i broja. Budući da je u glagolskih riječi sintaktički primarna kategorija lica, a u imenskih kategorija broja, iz odnosa jednih riječi prema drugima po oznakama tih dviju kategorija oblike nebrojivosti valja tražiti među imenskim riječima, koje su s glagolskima sintaktički povezane, a ne među glagolskima, koje kao predikatne riječi kategorijom lica i broja imenskima u rečenici otvaraju mjesto. Odlučimo li se dakle govoriti o oblicima nebrojivosti u hrvatskom jeziku, valja znati da je riječ o oblicima sadržaja imenskih riječi u određenim sintaktičkim funkcijama koji posredstvom gramatičke kategorije lica u rečenici postaju sintaktički relevantni s gledišta gramatičke kategorije broja. S obzirom na odnos imenskih riječi prema glagolskima po kategoriji lica i broja, u hrvatskom se jeziku mogu izdvojiti četiri takva sintaktički relevantna oblika sadržaja. To su jedinost i dijelnost, u rečenicama tipa U gradu je bila magla i U gradu je bilo magle, te konkretnost i nekonkretnost, u rečenicama tipa Gužva je bila pred kavanom i Pred kavanom je bila gužva. Za izricanje jedinosti i dijelnosti kao nebrojivih oblika sadržaja s gledišta kategorije broja sadržaj se imenske riječi s gledišta te kategorije pretpostavlja kao jedinstven cjelovit pojam koji se ne može brojiti. Za izricanje konkretnosti i nekonkretnosti kao nebrojivih oblika sadržaja s gledišta kategorije broja sadržaj se imenske riječi s gledišta te kategorije pretpostavlja kao pojedinačna izvanjezična situacija koja je nebrojiva. Svojom sintaktičkom relevantnošću s gledišta kategorije broja sadržaj imenskih riječi u tim oblicima postaje gramatički relevantan sadržaj. Svakim je od tih oblika sadržaja obilježen poseban sintaktički položaj imenske riječi u gramatičkom rečeničnom ustrojstvu. Jedinošću je imenska riječ u nominativu u besubjektnim rečenicama s imenskim predikatom uz sponu u bezličnoj porabi obilježena kao predikatno ime u nominativu. Dijelnošću je imenska riječ u genitivu u besubjektnim rečenicama s imenskim predikatom uz sponu u bezličnoj porabi obilježena kao predikatno ime u genitivu. Konkretnošću je imenska riječ u nominativu u subjektnim rečenicama s imenskim predikatom uz sponu u bezličnoj porabi obilježena kao pravi gramatički subjekt. Nekonkretnošću je imenska riječ u nominativu u predikatnim rečenicama s imenskim predikatom uz sponu u bezličnoj porabi obilježena kao predikatno ime. Po svojoj se gramatičkoj relevantnosti tako strukturiran sadržaj tada razlikuje od leksičkoga sadržaja pojedine imenske riječi. Iz toga se dade zaključiti da su oblici nebrojivosti oblici gramatičkoga sadržaja imenskih riječi s gledišta kategorije broja, a ne oblici njihova leksičkoga sadržaja. Oblici se gramatičkoga sadržaja imenskih riječi s gledišta kategorije broja na morfološkoj razini te kategorije razlikuju od oblikâ gramatičkoga sadržaja imenskih riječi s gledišta kategorije broja na razini njihove upotrebe u rečenici. Oblici su gramatičkoga sadržaja imenskih riječi s gledišta kategorije broja na morfološkoj razini definirani paradigmom te kategorije, a na sintaktičkoj razini gramatičkim kontekstom u kojemu se imenska riječ s gledišta kategorije broja upotrebljava. Kategorija se broja za imenske riječi na paradigmatskoj razini u svim oznakama kategorije padeža najčešće manifestira kao jednina i kao množina (singular i plural), ali se može manifestirati i na drugačije načine: kao dvojina (dual), kao malina (paukal), kao zbrojina (sumal) i sl. Svaka od oznaka kategorije broja na paradigmatskoj razini ima svoj gramatički izraz i svoj gramatički sadržaj. U jedninsko-množinskoj paradigmi gramatički su izraz oznakâ kategorije broja jednina i množina, a njihov gramatički sadržaj jedno i mnogo. Između jednine i množine kao semantički povezanih oblikâ izraza kategorije broja na razini morfološki utvrdive paradigme te kategorije i jednoga i mnogoga kao oblikâ njihova sadržaja postoji jednoznačno uzajaman odnos. Jednini se kao obliku gramatičkoga izraza kao oblik gramatičkoga sadržaja uvijek pridružuje jedno, a množini se kao obliku gramatičkoga izraza kao oblik gramatičkoga sadržaja uvijek pridružuje mnogo. Taj se jednoznačno uzajaman odnos između jednine i množine kao oblikâ gramatičkoga izraza kategorije broja i jednoga i mnogoga kao oblikâ njihova gramatičkoga sadržaja na sintaktičkoj razini upotrebe imenske riječi narušava. Uzrok su narušavanju toga odnosa gramatički konteksti u kojima se imenska riječ upotrebljava. U tim kontekstima ta riječ iz odnosa s licem i brojem predikatnoga glagola dobiva nove, sintaktički relevantne oblike gramatičkoga sadržaja s gledišta kategorije broja. Budući da se ti oblici razlikuju od jednoga i mnogoga kao oblikâ gramatičkoga sadržaja imenske riječi s gledišta kategorije broja na njezinoj morfološki utvrdivoj razini, novim oblicima sadržaja imenske riječi s gledišta kategorije broja jednina i množina kao oznake te kategorije na njezinoj morfološkoj razini više ne mogu biti oblici njihova gramatičkoga izraza. Novim su oblicima sadržaja imenske riječi s gledišta kategorije broja na sintaktičkoj razini oblici njihova izraza upravo gramatički konteksti u kojima se imenska riječ upotrebljava. Upotrebom u tim kontekstima imenska riječ iz odnosa s licem i brojem predikatnoga glagola može dobiti oblike gramatičkoga sadržaja koji su s gledišta kategorije broja brojivi, kao jednost, u rečenicama tipa Učenik kupuje knjige za školu, i kao mnogost, u rečenicama tipa Učenici kupuju knjige za školu, a može dobiti i oblike gramatičkoga sadržaja koji s gledišta kategorije broja nisu brojivi, kao što pokazuju gore navedeni rečenični primjeri. Obliku jednosti kao brojivu obliku sadržaja imenske riječi s gledišta kategorije broja oblik je njegova izraza gramatički kontekst jedninskoga nominativa (učenik), a obliku mnogosti kao brojivu obliku sadržaja imenske riječi s gledišta kategorije broja oblik je njegova izraza gramatički kontekst množinskoga nominativa (učenici). U nebrojivih oblika sadržaja imenske riječi s gledišta kategorije broja obliku je jedinosti kao nebrojivu obliku toga sadržaja oblik njegova izraza gramatički kontekst jedinoga nominativa (magla), a obliku je dijelnosti kao nebrojivu obliku sadržaja imenske riječi s gledišta kategorije broja oblik njegova izraza gramatički kontekst dijelnoga genitiva (magle). Jednako je tako obliku konkretnosti kao nebrojivu obliku sadržaja imenske riječi s gledišta kategorije broja oblik njegova izraza gramatički kontekst konkretnoga nominativa (gužva), a obliku nekonkretnosti kao nebrojivu obliku sadržaja imenske riječi s gledišta kategorije broja oblik njegova izraza gramatički kontekst konkretnoga nominativa (gužva). Budući da su u jedninskom i množinskom nominativu oznake kategorije broja imenske riječi aktualizirane kao jednina i kao množina, gramatički je sadržaj te riječi s gledišta kategorije broja, kao jednost i kao mnogost, brojiv upravo po tim oznakama. Kako su pak, s druge strane, u jedinom nominativu i dijelnom genitivu, te u konkretnom i nekonkretnom nominativu oznake kategorije broja imenskih riječi kao jednina i kao množina neutralizirane, gramatički se sadržaj tih riječi s gledišta kategorije broja, kao jedinost i dijelnost, te kao konkretnost i nekonkretnost ne može brojiti po tim oznakama. S obzirom na neutralizaciju tih oznaka taj sadržaj s gledišta kategorije broja ostaje nebrojiv. Zato se jedinost i dijelnost, te konkretnost i nekonkretnost kao nebrojivi oblici sadržaja imenske riječi s gledišta kategorije broja mogu označiti i imenskim riječima u množini: Na zidovima su bile s l i k e i Na zidovima je bilo s l i k a, te G u ž v e su bile pred kavanom i Pred kavanom su bile g u ž v e. Brojivi se i nebrojivi oblici sadržaja imenskih riječi s gledišta kategorije broja u lingvistički opis uvode zato da se gramatička kategorija broja valjano opiše i na onoj razini na kojoj se samo pojmovima jednine i množine ne može valjano opisati. To je sintaktička razina gramatičke kategorije broja, posebno njezin semantički aspekt. U opisu semantičkog aspekta kategorije broja na toj razini presudnu ulogu ima gramatički kontekst u kojemu se imenska riječ upotrebljava. Gramatičkim je kontekstom definiran sintaktički relevantan oblik sadržaja imenske riječi s gledišta kategorije broja, a time i njezin položaj u rečeničnom ustrojstvu.