Zvanik novi

Zvanik novi jest konverzacijsko-leksikografski priručnik za učenje hrvatskoga jezika, namijenjen poslovnim ljudima, Talijanima koji žele naučiti hrvatski jezik i Hrvatima koji žele naučiti talijanski jezik. Tiskan je „novim načinom” u Mlecima 1737. g., što znači da to nije njegovo prvo izdanje.

Riječ je o dvojezičnome talijansko-hrvatskom rječniku s talijanskim ulaznim stupcem i hrvatskim kao odredišnim jezikom, na što već upućuje naslov Vocabulario nuovo Con il quale Ciascuno da se stesso potrà benissimo imparare a parlar Italiano e Slavo. Nuovamente dato in lucea benefizio universale de Viandanti, ispod kojega stoji: Zuaniik novii S' koim ſuakij od ſebbe Samoga mochi che priddobro nauciti Ra[z]govoriti Latinſchi Arvaſchi. Nouim nacinom dano na ſuitlo za blagodam Obchenoo od putnikou.

Autor Zvanika nepoznat je, ali se prema jezičnim svojstvima teksta pretpostavlja da je iz Trogira. Djelo ima 24 stranice, veličine 14 x 8 cm. Na kraju teksta još su tri priloga: način sastavljanja pisma, primjeri za sintaksu vremena te Očenaš, Zdravomarija i Vjerovanje na hrvatskome jeziku, ali s latinskim naslovima (Pater noster, Ave Maria i Credo). Posljednje dvije stranice sadržavaju popis hrvatskih knjiga koje su se mogle kupiti kod knjižara Bartola Occhija.

Sadržajno, pisac prati putnika koji putuje na konju iz Venecije u Trento i Bolzan. U Bolzanu noći. Pisac uči putnika koje će talijanske i hrvatske izraze upotrijebiti pri susretu s vlasnikom prenoćišta. Sutradan ga vodi po trgovinama i obrtničkim radionicama, na sajam, k brodaru i cariniku. Nižu se nazivi za crkvene i civilne službenike te ljude različitih staleža, nazivi za vrste robe, boja, kovina, ruda, hrane, novca, životinja, mjera, dana...

Djelo je pisano čakavskim narječjem (srednjočakavski govori) s elementima štokavskoga (npr. umjesto ča, zač ima samo što, zašto). Puno je tiskarskih pogrešaka i nedosljednosti u pisanju pojedinih glasova i riječi. Na grafijskome planu uočena je neujednačenost jer se istim grafemom označuje nekoliko fonema pa su neki grafemi opterećeni višeznačnošću, što i inače obilježava prva stoljeća hrvatske latinične pismenosti. Refleks je jata ikavski sa sporadičnim ekavizmima. Osim riječi hrvatskoga podrijetla hrvatski leksički fond sadržava i posuđenice iz talijanskoga, latinskoga i turskoga jezika. Drugim riječima, leksiku čakavsko-štokavskoga narječja ikavskoga izgovora pridružen je leksik mletačkoga narječja te, u manjemu broju, riječi iz latinskoga i turskoga jezika.

Sačuvana su dva primjerka izdanja Zvanika iz 1737. godine, tiskana u Veneciji kod Bartola Occhija. Jedan se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a drugi je u zaostroškoj franjevačkoj knjižnici.
Prema nadnevku obrasca za pisanje pisma, koji se nalazi u prilogu rječnika, prvo izdanje rječnika datira se u godinu 1655. Također su zasigurno postojala izdanja iz 1702. i 1804. godine, dok se postojanje još dvaju izdanja samo naslućuje na temelju velikih vremenskih razmaka među izdanjima toga inače vrlo tražena djela.

Pravopis

pravopis.hr

Gramatika

gramatika.hr

Savjetnik

jezicni-savjetnik.hr

Bolje.hr

bolje.hr

Hrvatski u školi

hrvatski.hr

Riznica

riznica.ihjj.hr

Nazivlje

nazivlje.hr

Matura

matura.ihjj.hr

Frazemi

frazemi.ihjj.hr

Valencije

valencije.ihjj.hr

Kolokacije

ihjj.hr/kolokacije/

Metafore

ihjj.hr/metafore/