Talijansko-hrvatski rječnik Petra Lupisa Valentiana (Opera nuova)
Talijansko-hrvatski rječnik s konverzacijskim priručnikom Opera nuova che insegna a parlare la lingua schiavonesca alli grandi, alli picoli et alle donne Petra Lupisa Valentiana tiskan je u Anconi 1527. godine u tiskari Bernardina Guerraldyja.
Riječ je o jezičnome priručniku maloga formata – o knjižici od samo osam stranica koja je od izuzetne važnosti za povijest hrvatske leksikografije jer početak hrvatske leksikografije pomiče u prva desetljeća 16. stoljeća (68 godina prije Vrančićeva rječnika iz 1595. godine).
To je leksikografsko djelo s abecednim popisom talijanskih riječi. Ima 196 talijanskih natuknica prevedenih na hrvatski jezik, s malim konverzacijskim priručnikom i obrascem za pisanje pisma. Talijanskih je riječi ukupno 412, a hrvatskih 328.
Rječnik je u minhenskoj Državnoj bavarskoj knjižnici pronašao češki slavist Jan Petr i prvi ga opisao u časopisu Slavia 42 (1973: 44–67).
Na naslovnoj stranici donosi se podatak o godini izdanja (1527.), ali se ne navodi ime autora, kao ni podatak o mjestu tiskanja. Do tih je podataka došao Jan Petr na temelju iscrpnoga istraživanja. Autor je Petar Lupis Valentiano (Pietro Lupis Valentiano), trgovac španjolskoga podrijetla, koji je boravio u Anconi i za potrebe trgovaca (uglavnom onih na obalnome dijelu ondašnje Hrvatske) sastavio rječnik i dao ga tiskati.
Jezično, djelo je dijalektno mješovito s obzirom na talijanski i hrvatski jezik. Talijanski jezik ima obilježje mletačkih i furlanskih govora, s ponešto firentinizama, dok hrvatski upućuje na čakavsko-ikavske govore sjeverno od Zadra (Senj) sa sporadičnim utjecajem štokavsko-jekavskoga dubrovačkog govora. Refleks jata stoga je uglavnom ikavski, odnosno ikavsko-ekavski (s ekavizmima prema Jakubinskij-Meyerovu zakonu) te, sporadično, jekavski.
Rječnik Petra Lupisa Valentiana važno je djelo hrvatske leksikografije. Osim toga što je to prvi leksikografski rad u povijesti hrvatske leksikografije, u njemu se potvrđuju riječi koje se ne nalaze u Akademijinu rječniku, kao i riječi koje Akademijin rječnik navodi s kasnijim datumom. Valja istaknuti da rječnik donosi neke poslovice, uglavnom talijanske, prevedene na hrvatski jezik. Djelo je bitno za usporedno proučavanje onodobnih hrvatskih i talijanskih jezičnih dodira.
