Marijan Lanosović: Neue Einleitung zur slavonischen Sprache

Marijan Lanosović (Orubica kraj Nove Gradiške, 1742.Brod na Savi, danas Slavonski Brod, 1812.) hrvatski je jezikoslovac i crkveni pisac. Bio je član pravopisne komisije za objavljivanje Stullijevih rječnika. Ostavio je u rukopisu nekoliko započetih višejezičnih rječnika, više samostanskih kronika, teološka i pravna skripta svojih predavanja te Upućenje u pravopisanje. Preveo je i objavio Evanđelistar ilirički (1794.). Najvažnije su mu gramatike Uvod u latinsko ričih slaganje (1776.) i Novi pristup slavonskomu jeziku (Neue Einleitung zur slavonischen Sprache, 1778.); potonja sadrži i rječnik, konverzacijske primjere, uzorke pisama te popis crkvenih i svjetovnih zvanja.

Neue Einleitung zur slavonischen Sprache (1778.)

Slovnica Marijana Lanosovića objavljena je u trima izdanjima. Prva su dva jednaka i tiskana su u Osijeku pod naslovom Neue Einleitung zur slavonischen Sprache 1778. i 1789. na 272 stranice. Treće izdanje iz 1795. prerađeno je i pod naslovom Anleitung zur slavonischen Sprachlehre tiskano u Budimu na 330 stranica u dvije paginacije. Tekst je gramatike pisan njemačkim jezikom, a i svi se hrvatski primjeri i paradigme prevode na njemački u prvome izdanju, a na njemački i mađarski u trećem. To je treća tzv. slavonska slovnica, nakon Svašta po malo iliti kratko složenje imena i riči u njemački jezik Blaža Tadijanovića iz 1761. i Nove slavonske i nimačke gramatike Matije Antuna Relkovića iz 1767.

Lanosovićeva je slovnica bila namijenjena strancima koji uče hrvatski (slavonski) jezik i zapravo je opći jezični priručnik, koji osim gramatičkoga dijela ima njemačko-hrvatski rječnik na osamdesetak stranica u prvome izdanju i nešto manji njemačko-hrvatsko-mađarski na šezdesetak stranica u trećemu, zatim kratak konverzacijski priručnik s desetak razgovora, više uzoraka za pisanje pisama u različitim prigodama te titulaturu za oslovljavanje raznih osoba (u trećemu je izdanju nema).

U gramatičkome se dijelu u prvome izdanju na četiri stranice obrađuje grafija, na osamdesetak morfologija, a na tridesetak sintaksa. U trećemu je izdanju grafiji na osam stranica dodan popis minimalnih parova na petnaest, morfologija ima stotinu i pedeset stranica, a sintaksa oko pedeset. Rječnici su dijelom abecedni, a dijelom su natuknice razvrstane po gramatičkim kategorijama ili pojmovnim poljima.

Za njemački dio slovnice Lanosović se poziva na I. C. Göttscheda, nešto starijega suvremenika iz prve polovine 18. stoljeća, a u hrvatskome su mu dijelu uzori gramatičari i leksikografi od Vrančića i Kašića do Relkovića. Iako mu je narječna osnovica štokavski ikavski tip, uključuje jezikoslovnu i jezičnu tradiciju čitavoga hrvatskog prostora.
Marijan Lanosović autor je još jedne, gore spomenute, slovnice, početnoga priručnika za učenje latinskoga jezika, koja je objavljena u Osijeku 1776. pod naslovom Uvod u latinsko ričih slaganje s nikima nimačkoga jezika biližkami, a uzor joj je bila poznata latinska gramatika Emanuela Alvaresa. To je prva latinska gramatika u Hrvata pisana u cijelosti hrvatskim jezikom, a osobita joj je vrijednost jezikoslovno nazivlje koje je, također prvi put, dosljedno hrvatsko, bez adaptiranih latinskih naziva.

Pravopis

pravopis.hr

Struna

struna.ihjj.hr

Savjetnik

jezicni-savjetnik.hr

Riznica

riznica.ihjj.hr

Hrvatski u školi

hrvatski.hr

Nazivlje

nazivlje.hr

Bolje.hr

bolje.hr

Matura

matura.ihjj.hr