Kratki navuk za pravopiszanye horvatzko za potrebnozt narodnih skol
U knjižici Kratki navuk za pravopiszanye horvatzko za potrebnozt narodnih skol, tiskanoj u Budimu 1779., nije naveden autor. Pravopis je tiskan paralelno na hrvatskome i njemačkome jeziku. Namijenjen je narodnim školama u Hrvatskome kraljevstvu, što se vidi iz podnaslova na njemačkome jeziku: im Koenigreiche Kroatien. Već se i po tome taj pravopis razlikuje od pravopisa koji je iste godine tiskao, također u Budimu, Antun Mandić, ali za potrebe školstva u Kraljevstvu Slavonije (Uputjenje k'slavonskomu pravopisanju za potrebu narodnieh ucsionicah u Kraljevstvu Slavonie).
Kratki navuk pisan je kajkavskim književnim jezikom, koji je dotad već dva stoljeća služio kao funkcionalno razvijen, polivalentan standardni jezik. Pravopis je nastao iz potrebe da se daju temeljni priručnici za obrazovanje na narodnim jezicima koje je Austro-Ugarska Monarhija odlukom Ratio Educationis... 1777. dopustila.
I u tome pravopisu očito je fonološko načelo Piši kako govoriš, aktualno na kajkavskome terenu već od 50-ih godina 18. st., ali se i u njemu ostvaruje nefonološkom grafijom, tj. morfonološkim pravopisom.
Pravopis je i definiran: pravopisanje je znanje pisati riječi pravim slovima. Zasnovan na deduktivnoj metodi, pravila su hijerarhizirana i svako je oprimjereno. Nerijetko se donose i primjeri pogrešnoga pisanja, pa u tome smislu taj pravopis ima i ulogu svojevrsnoga pravopisnog savjetnika.
Metajezik Kratkoga navuka u mnogočemu prednjači. Tako se u njemu navodi perioduš ili objetje, kojega nema u hrvatskim gramatikama do najnovijega doba. Glasovi se dijele na samoglasnike (szlove glaszovite) i suglasnike (zkupglasznike), dakle 33 godine prije Ričoslovice iliričke Šime Starčevića, za kojega se dosad smatralo da ih prvi navodi.
Knjiga je podijeljena u četiri dijela:
1. o pravilnoj upotrebi slova pri pisanju riječi
2. o pravilnom rastavljanju riječi na slogove
3. o interpunkciji
4. popis sličnih riječi koje valja pravilno pisati.
U knjižici Kratki navuk donose se pravila o današnjim minimalnim parovima: bolye, polye. Pravila o rastavljanju riječi donose i jedno po kojemu se Kratki navuk razlikuje od istodobnoga slavonskog pravopisa: složene riječi rastavljaju se na sastavne dijelove: pod-plat, dvoj-farb, na slovke, današnje sufikse: -stvo, -nost, -krat, -put, -ski, -ljiv...
Kratki navuk prvi je pravopis koji na hrvatskome jeziku (uz paralelan njemački tekst) donosi pravila pisanja na kajkavskome jeziku. Pisan je jednostavnim jezikom i odaje autora kao vrsnoga jezičnog znalca, koji je umio razlučiti bitno od nebitnoga i pravilima obuhvatiti ono što bi trebao obuhvatiti i jednostavno izraziti svaki hrvatski pravopis. Po tome je Kratki navuk dostojan preteča pravopisima predilirskoga i ilirskoga doba.
