Institut za hrvatski jezik

Slovnica isusovca Ivana Vitkovića Gründe der Croatischen Sprache zum Nutzen der deütschen Jugend iz 1779. godine prva je slovica kajkavskoga književnog jezika. Nažalost, ostala je u rukopisu koji se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pod signaturom R3168. Pisana je njemačkim jezikom i prvenstveno je namijenjena govornicima njemačkoga jezika koji žive u Hrvatskoj i žele naučiti domaći jezik. Njemački je tekst pisan goticom, a kajkavski dio starom kajkavskom grafijom. Slovnica obuhvaća 289 stranica i sastoji se od 13 dijelova. Nakon predgovora slijedi poglavlje posvećeno grafiji, potom središnje, morfološko poglavlje u kojem se prvo prikazuju promjenjive (redom imenice, pridjevi i brojevi, zamjenice, glagoli, participi) i nepromjenjive vrste riječi. Nedostatak ove kao i, u većoj ili manjoj mjeri, ostalih slovnica književne kajkavštine jest nekritičko prenošenje modela opisa latinskih i njemačkih gramatika, što rezultira opisivanjem jezičnih kategorija koje u kajkavskome ne postoje. Kao što je u onodobnoj gramatikografskoj praksi uobičajeno, Vitković svojoj slovnici dodaje i aneksni rječnik sastavljen od rječničkoga dijela u užemu smislu ustrojenoga prema prema leksičko-semantičkim poljima (primjerice Vsakojačke fele drevja, Fele zverje, Domača živina, Pohištvo, Strani hiže), potom od uzorka razgovora, pisama, basna, legenda, što je zapravo pravi mali komunikacijski priručnik. Iako slovnica nije objavljena, utjecala je na kasnije kajkavske gramatičare, pa je tako dokazano da se njome pri pisanju svoje Grammatik der kroatischen Mundart (1837.) služio Ignjac Kristijanović.