Dvojezični rječnici Dragutina Antuna Parčića

Dragutin Antun Parčić (Vrbnik, 1832. ‒ Rim, 1902.) hrvatski je jezikoslovac. Krsno mu je ime bilo Antun, a redovničko Dragutin. Nakon završene početne škole u Vrbniku njegov rođak o. Rimoslav (Roman) Gršković poveo ga je u bivši zaselak krčkih knezova Frankopana, u samostan regularnih trećoredaca glagoljaša na Glavotoku, gdje je on tada bio samostanski poglavar. Po završetku više pučke njemačko-talijanske škole u Krku ostao je Parčić još dvije godine kod o. Rimoslava u Glavotoku, koji ga je učio latinski i talijanski jezik te ga upoznavao s glagoljicom. Parčić je na Glavotoku postao redovnik i dobio redovničko ime Dragutin, koje je zadržao do svoje smrti. U jesen 1843. pošao je u Zadar, gdje je ostao sve do 1854. u franjevačkome (franjevaca trećoredaca) samostanu sv. Mihovila. Tamo je polazio prvo javnu talijansku gimnaziju, a potom i bogosloviju u bogoslovnome sjemeništu Zmajević. Zbog slaba zdravlja poslan je u samostan Prvić Luka kod Šibenika, gdje je na sam Uskrs 1855. godine održao svoju prvu misu. Neko vrijeme bio je predstojnik samostana sv. Pavla na Školjicu kod Zadra, što mu je omogućilo da pomaže Ivanu Berčiću (Brčiću) (hrvatskomu glagoljašu i filologu) u njegovim glagoljičnim radovima, a osim toga uređivao je talijansko-hrvatski rječnik, pripremao slovnicu hrvatskoga jezika, a ujedno se bavio botanikom, fizikom i fizikalnim pokusima, slikanjem, fotografijom i drugim. Više puta u razdoblju od 1864. do 1871. dolazio je u Krk kao učitelj redovničke mladeži. Godine 1871. godine povukao se u samoću samostana u Glavotoku, gdje je živio do svoje sekularizacije (20. travnja 1876.). Imenovan je kanonikom hrvatskoga zavoda sv. Jeronima u Rimu 1876. godine. Na sam je Božić 1902. godine umro, a pokopan je na rimskome groblju. Sve što je imao, tj. sve glagoljične rukopise, staroslavensku gramatiku, rječnik, psaltir na staroslavenskome jeziku i dobar dio čitanja ili lekcija za brevijar, glagoljična slova, matrice i druge tiskarske stvari ostavio je Staroslavenskoj akademiji u Krku.


Dva dvojezična rječnika: hrvatsko-talijanski i talijansko-hrvatski rječnik

Kako je jezična koncepcija rada Dragutina Antuna Parčića bila bliska postavkama zagrebačke filološke škole, pobjedom vukovaca njegov se rad godinama prešućivao i nije bio dovoljno proučavan. Tek se u novije vrijeme piše o važnosti Parčićeva jezikoslovnoga rada. Priredio je izdanje glagoljičnoga misala i obrednika (1893.) na crkvenoslavenskome jeziku hrvatske redakcije. Svoj leksikografski rad započeo je malim rječnikom tiskanim u Rijeci 1851. godine pod naslovom Mali talijansko-hrvatski riečnik. Najpoznatija su mu djela dva dvojezična rječnika: hrvatsko-talijanski i talijansko-hrvatski rječnik. Tri su izdanja hrvatsko-talijanskoga rječnika:

Riečnik ilirsko-talianski (polag najnovijih izvorah). Zadar, 1858.

Rječnik slovinsko-talijanski Vocabolario slavo-italiano. Zadar, 1874.

Rječnik hrvatsko-talijanski Vocabolario croato-italiano. Zadar, 1901. / pretisak Zagreb 1995.,

kao i tri izdanja talijansko-hrvatskoga rječnika:

Vocabolario italiano-slavo (ilirico) Rječnik talijansko-slovinski (hrvatski). Zadar, 1868.

Vocabolario italiano-slavo (croato)Rječnik talijansko-slovinski (hrvatski). Senj, 1887.

Vocabolario italiano-slavo (croato) Rječnik talijansko-slovinski (hrvatski). Senj, 1908.

Internacionalizme je Parčić u izdanjima hrvatsko-talijanskoga rječnika zamjenjivao hrvatskim istovrijednicama, no u svim izdanjima njegovih rječnika velik je broj posuđenica, a uz neke od njih dana je i odrednica o podrijetlu. U dijelovima rječnika koji sadržavaju stručno nazivlje služio se rječnicima svojih prethodnika leksikografa, primjerice Mikalje, Stullija, Della Belle, Šuleka i dr. Može se stoga zaključiti da je u rječnike Parčić uvrštavao već postojeće izraze iz djela svojih prethodnika, a nekima je pridruživao i vlastite izraze. Budući da je Parčićeva nakana bila stvoriti što potpunije rječničko blago hrvatskoga jezika, u njegovim rječnicima nalazi se leksički fond koji sadržava i rjeđe riječi poput arhaizama, ali i neologizme. Veliku je pozornost posvećivao uvrštavanju modernoga znanstvenog nazivlja u rječnike, koje je prihvaćao od svojih suvremenika, a manjim dijelom i sam stvarao. No njegov terminološki rad zaostajao je za radom Bogoslava Šuleka kao tadašnjega vodećeg leksikografa i obnovitelja hrvatskoga jezika.

Parčić je napisao na talijanskome i gramatiku hrvatskoga jezika pod naslovom Grammatica della lingua slava (ilirica) (1873., 1878.), koja je izišla u francuskome prijevodu u Parizu 1877.

Pravopis

pravopis.hr

Struna

struna.ihjj.hr

Savjetnik

jezicni-savjetnik.hr

Riznica

riznica.ihjj.hr

Hrvatski u školi

hrvatski.hr

Nazivlje

nazivlje.hr

Bolje.hr

bolje.hr

Matura

matura.ihjj.hr