Babić – Finka – Moguš: Hrvatski pravopis, 1971. (londonac)
Londonac je popularni naziv za Hrvatski pravopis Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša objavljen 1971. godine, koji je politički zabranjen, ali u fototipskom izdanju pojavljuje se u Londonu 1972.
Do njegova objavljivanja prijelomne 1971. godine vrijedila su pravopisna pravila Pravopisa hrvatskosrpskog književnog jezika iz 1960. godine, otisnutoga u Novome Sadu (po kojemu je dobio ime „novosadski”). U Predgovoru Hrvatskomu pravopisu autori tumače kako dotadašnji pravopis „(...) nije mogao zadovoljiti ni svojim pravopisnim odredbama, (...) a još manje svojim rječnikom”. Stoga je, da bi se otklonio nesklad između pravopisne norme te pravopisne i jezične prakse, Matica hrvatska među članovima svoje Jezične komisije izabrala Pravopisnu komisiju. U njoj su bili Stjepan Babić, Dalibor Brozović, Željko Bujas, Božidar Finka, Ivo Frangeš, Ljudevit Jonke, Radoslav Katičić, Tomislav Ladan, Milan Moguš, Slavko Pavešić i Josip Silić.
Potom su Babić, Finka i Moguš izabrani za autore te im je povjerena izrada načela (općih i pojedinačnih) novoga pravopisa. Načela su zatim poslana Društvu književnika Hrvatske, Institutu za jezik JAZU, Katedri za suvremeni hrvatski književni jezik Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Komisiji za udžbenike Zavoda za osnovno obrazovanje SRH i Komisiji za udžbenike Zavoda za stručno obrazovanje SRH. Sve su ustanove prihvatile načela, a autori su izradili rukopis. Osnovom za izradu rukopisa poslužilo je deveto izdanje Boranićeva Pravopisa hrvatskoga ili srpskoga jezika iz 1947. godine. Zaključno, autori pišu: „Nadamo se da je ovim pravopisom postavljena čvrsta osnovica hrvatske pravopisne norme, koja se u bitnome više neće mijenjati, što će svima nama kojima je hrvatski materinski jezik ili ga prihvaćamo kao svoj književni jezik omogućiti da odsad imamo ustaljen pravopis.”
Premda je tekst tiskan u rujnu 1971. godine, zbog političkih je razloga cijela naklada završila u tvornici papira, a samo je 600 primjeraka uvezano – bez predgovora, uvoda, kratica i kazala – te označeno sintagmom „samo za internu upotrebu”. U cijelosti Hrvatski pravopis tiskan je tek 1990. godine, premda je u Londonu Nova Hrvatska izdala taj pravopis 1972. i 1984. godine, no sa svojom Uvodnom riječi. Otuda potječe i njegov popularni naziv londonac.
