Iz povijesti hrvatskoga jezika

  • 2013.

    Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje

    Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje nastao je iz pobude da se načini jedinstven i općeprihvaćen pravopis hrvatskoga jezika te da se nakon višegodišnjih prijepora pomire različite pravopisne norme jer je jedinstvenost hrvatskoga pravopisnog standarda jedan od osnovnih preduvjeta lakšega usvajanja pravopisnih pravila i razvoja modernoga hrvatskog ...

  • 1995.

    I. Hrvatski jezik pripada južnoslavenskoj podskupini slavenskih jezika. Razvijajući se od 11. st. kao pisani jezik prožet živim hrvatskim narodnim govorima, upravo se hrvatski jezik medu prvima počeo izdvajati iz slavenskoga continuuma kao poseban entitet. Za rast hrvatskoga jezika još od ranog srednjeg vijeka karakterističan je utjecaj zapadne, latinske, mediterans...

  • 1986.

    Anić – Silić: Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika

    Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika prvi je hrvatski pravopis nakon „novosadskoga” zbog činjenice da Hrvatski pravopis Babića, Finke i Moguša (londonac) nije bio objavljen ni dostupan u Hrvatskoj. Objavljen je 1986. godine, a uslijedila su još dva izdanja: 1987. te 1990. godine. Izdanje iz 1990. bilo je povučeno iz uporabe 1993. godine zbog svoga imena...

  • 1979.

    Priručna gramatika hrvatskoga književnog jezika

    Priručna gramatika hrvatskoga književnog jezika, čiji su autori Eugenija Barić, Mijo Lončarić, Dragica Malić, Slavko Pavešić, Mirko Peti, Vesna Zečević i Marija Znika, izdana je 1979. godine. Prvo izdanje napisali su autori s tadašnjega Zavoda za jezik Instituta za filologiju i folkloristiku, današnjega Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Kao predložak je...

  • 1971.

    Babić – Finka – Moguš: Hrvatski pravopis, 1971. (londonac)

    Londonac je popularni naziv za Hrvatski pravopis Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša objavljen 1971. godine, koji je politički zabranjen, ali u fototipskom izdanju pojavljuje se u Londonu 1972.Do njegova objavljivanja prijelomne 1971. godine vrijedila su pravopisna pravila Pravopisa hrvatskosrpskog književnog jezika iz 1960. godine, otisnutoga u Novome Sadu (po...

  • 1967.

    ​Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika

    Hrvatski jezikoslovci nezadovoljni Novosadskim dogovorom, kojim se hrvatski jezik nazivao hrvatskosrpskim, objavili su u Telegramu, jugoslavenskim novinama za društvena i kulturna pitanja, br. 359. 17. ožujka 1967. Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. U Deklaraciji, koju je potpisalo 18 kulturnih i znanstvenih ustanova u Hrvatskoj, iznijeli su svoje ...

  • 1967.

    Rječnik hrvatskosrpskoga književnog jezika (adok)

    Rječnik dviju matica – Matice hrvatske i Matice srpske, izdavan u Zagrebu (latinicom) i Novome Sadu (ćirilicom) – nikada nije dovršen s hrvatske strane. Izišla su samo dva sveska 1967. godine, a obuhvaćaju početna slova od A do K, zbog čega je taj rječnik poznat kao adok. Izrađivan je na temelju tzv. novosadskih zaključaka. U tijeku 1968. hrvatski su ga jezikoslov...

  • 1954.

    Novosadski je dogovor dokument od deset zaključaka o jeziku, koji su 1954. sastavili lingvisti i književnici iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hrvatske te Crne Gore. Oni su se sastali u organizaciji Matice srpske u Novome Sadu radi donošenja zaključaka o potrebi jedinstvenoga pravopisa i ujednačivanja ponajprije hrvatskoga i srpskoga nazivlja za sve struke, a onda i jezičnoga ...

  • 1944.

    Blaž Jurišić (Vrgada, 15. siječnja 1891. – Zagreb, 10. veljače 1974.) pučku školu završio je u Vrgadi, a klasičnu gimnaziju u Zadru. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu završio je studij filozofije, hrvatske i germanske filologije. Doktorirao je 1916. disertacijom O pažnji, napose s psihološkog stajališta. Predavao je na gimnaziji i Višoj pedagoškoj školi u Za...

  • 1942.

    Zakonska odredba o hrvatskom jeziku, o njegovoj čistoći i o pravopisu Na hrvatski jezik u dvadesetome stoljeću utjecale su brojne političke mijene. Dana 10. travnja 1945. proglašena je Nezavisna Država Hrvatska. U novoj državi velika je pozornost posvećivana upravo jezičnim i pravopisnim pitanjima. Zakonska odredba o hrvatskom jeziku, o njegovoj čistoći i o pravopis...

  • 1941.

    Krunoslav (Kruno) Krstić (Arbanasi, 13. studenoga 1905. – Zagreb, 6. prosinca 1987.) pučku školu završio je u Arbanasima, gimnaziju u Zadru. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu studirao je francuski, latinski, talijanski jezik i psihologiju. Doktorirao je 1937. disertacijom Psihologija i njen predmet (perspektivna polimorfnost predmeta psihologije). Gimnazijski profesor b...

  • 1904.

    Vatroslav Rožić: Barbarizmi u hrvatskom jeziku

    Vatroslav Rožić (Prodin Dol, 13. ožujka 1857. – Zagreb, 8. ožujka 1937.) nižu pučku školu pohađao je u rodnome mjestu, a gimnaziju u Zagrebu. Na Sveučilištu u Zagrebu studirao je slavistiku, povijest i zemljopis. Bio je pravi i namjesni učitelj te gimnazijski profesor. Osim purizmom, bavio se i proučavanjem leksika P. Preradovića i S. Vraza. Proučavao je način ...

  • 1899.

    Tomislav (Tomo) Maretić: Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika

    Tomislav (Tomo) Maretić (Virovitica, 1854. – Zagreb, 1938.) hrvatski je jezikoslovac. Pučku je školu pohađao u Virovitici, a gimnaziju u Varaždinu, Požegi i Zagrebu. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu diplomirao je slavistiku i klasičnu filologiju. Radio je kao gimnazijski profesor u Požegi (1879. – 1881.) i u Zagrebu (1881. – 1885.). Doktorirao je 1883. godine p...

  • 1892.

    Ivan Broz: Hrvatski pravopis

    Godine 1889. novi je pravopisni odbor zaključio da je „(…) od prijeke potrebe za škole jedan pravopis, a taj treba da je osnovan na načelima fonetičkoga pisanja. Visoka kr. vlada, odio za bogoštovlje i nastavu prihvati to mišljenje za svoje i naloži meni, da izradim potanko ono, što je odbor općenito odredio (...) da bi se što prije postiglo jedinstvo pravopisa u ...

  • 1880.

    Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (tzv. Akademijin rječnik)

    Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika ili tzv. Akademijin Rječnik (ARj), poznat i kao Rječnik JAZU, izlazio je od 1880. do 1976. godine. U tome su razdoblju Rječnik uređivala šestorica urednika: Đuro Daničić (od 1867. do 1882.), Matija Valjavec (od 1882. do 1883.), Pero Budmani (od 1883. do 1907.), Tomo Maretić (od 1907. do 1938.), Stjepan Musulin (od 1947. do 1969.)...

  • 1873.

    Dragutin Parčić (Vrbnik, 26. svibnja 1832. – Rim, 25. prosinca 1902.) poznat je prije svega po leksikografskome radu. Objavio je u razdoblju od god. 1851. do 1908. sedam različitih izdanja talijansko-hrvatskoga i hrvatsko-talijanskoga rječnika koji su u skladu s načelima zagrebačke škole. Osim toga, nakon 260 godina rusificiranoga crkvenoslavenskog jezika vratio je u ...

  • 1861.

    ​Članak LVIII. O narodnom jeziku

    1860. godine počelo je stvarno uspostavljanje hrvatskoga jezika kao službenoga jezika, ali i tada samo za bansku Hrvatsku i Slavoniju, dok će se u drugim dijelovima hrvatskoga jezičnog područja (Vojna granica, Dalmacija, Istra) tek nakon toga postupno približavati tomu statusu. O službenome nazivu službenoga jezika Hrvatski je sabor raspravljao na svome zasjedanju koje ...

  • 1860.

    Bogoslav Šulek

    Bogoslav Šulek (Subotište u Slovačkoj, 1816. ‒ Zagreb, 1895.), hrvatski publicist, jezikoslovac (ponajprije leksikograf), povjesničar i prirodoslovac slovačkoga podrijetla. U Bratislavi završava studij filozofije i protestantske teologije. Godine 1838. dolazi bratu u Slavonski Brod, gdje se zapošljava kao „knjigotiskarski praktikant” i uči hrvatski jezik. Tijekom ...

  • 1858.

    Dvojezični rječnici Dragutina Antuna Parčića

    Dragutin Antun Parčić (Vrbnik, 1832. ‒ Rim, 1902.) hrvatski je jezikoslovac. Krsno mu je ime bilo Antun, a redovničko Dragutin. Nakon završene početne škole u Vrbniku njegov rođak o. Rimoslav (Roman) Gršković poveo ga je u bivši zaselak krčkih knezova Frankopana, u samostan regularnih trećoredaca glagoljaša na Glavotoku, gdje je on tada bio samostanski poglavar. ...

  • 1850.

    Bečki književni dogovor potpisan je 28. ožujka 1850., kada su se u Beču sastali književnici i jezikoslovci iz Hrvatske (petorica), Srbije (dvojica) i Slovenije (jedan) radi dogovora o zajedničkome standardnom (u Dogovoru se naziva književni) jeziku južnih Slavena. Dogovoru se pristupilo s mišlju da su južni Slaveni jedan narod, kojemu je potreban i jedan zajednički s...

  • 1847.

    Ivan Kukuljević Sakcinski održao je povijesni govor na hrvatskome jeziku 1843. u Saboru, u kojem je pozvao na uvođenje hrvatskoga jezika u škole i urede te time postupno i u javni život. Prije Kukuljevićeva govora, svi govori i saborski zapisnici, počevši od druge polovice 13. stoljeća, bili su na latinskome jeziku.Četiri godine kasnije, 23. listopada 1847., na Kuku...

  • 1847.

    Letak dodan Narodnim novinama (1847.)Slava Saboru Trojedne KraljevineDanas je ogranulo žarko sunce slave i veličine našemu narodu! Što smo za temelj naše budućnosti i obstanka smatrali, što smo kao najvručju želju u grudih gojili, to evo postigosmo i kod Boga stekosmo.Danas u subotu 23. listopada odlučiše jednoglasno slavni Stališi i Redovi kraljevinah Dalmacie, Hor...

  • 1843.

    Ivan Kukuljević Sakcinski: Govor održan u Hrvatskom saboru 2. svibnja 1843.

    Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin, 1816. ‒ Puhakovec (Hrvatsko zagorje), 1889.) gimnaziju je završio u rodnome Varaždinu, a filozofiju studirao u Zagrebu. Prekinuvši studij, odlučio se za vojnički poziv te polazio kadetsku školu u Kremsu. Tijekom školovanja počeo se baviti književnim radom na njemačkome jeziku. Premda je mlad postao časnik u Beču, upoznavši s...

  • 1837.

    Posljednja slovnica kajkavskoga hrvatskoga književnog jezika Grammatik der kroatischen Mundart Ignaca Kristijanovića izlazi u Zagrebu 1837. godine. Riječ je o gramatikografski najrazvijenijoj kajkavskoj slovnici. Autor ne taji da se oslanjao na starije kajkavske slovnice, pa na naslovnici stoji da je gramatika „neu bearbeitet“. Analizama je dokazano da se osim na Viktov...

  • 1836.

    Věkoslav Babukić: Osnova slovnice slavjanske narěčja ilirskoga

    Babukićevom je Osnovom slovnice slavjanske narěčja ilirskoga prvi put kodificirana hrvatska jezična i pravopisna norma. To je prva općenacionalna gramatika. Po toj se gramatici učio hrvatski jezik pedesetak godina, a jezik koji je Sabor 1847. godine proglasio službenim upravo je jezik u njoj opisan. „Njezina je norma, u nekoliko pojedinosti dorađivana, bila obvezna sv...

  • 1832.

    Janko Drašković: Disertatia iliti Razgovor darovan gospodi poklisarom

    Grof Janko Drašković (Zagreb, 1770. – Radkersburg/Radgona, Štajerska, 1856.) hrvatski je preporoditelj i političar. Nije stekao formalnu naobrazbu; školovao se privatno, no odlično poznavanje prava i tečno znanje latinskoga te nekoliko svjetskih i slavenskih jezika učinili su ga jednim od najobrazovanijih ljudi u tadašnjoj Hrvatskoj. U razdoblju od 1787. do 1792. slu...

  • 1831.

    Matija Petar Katančić: prijevod Svetoga pisma

    Matija Petar Katančić (Valpovo, 1750. – Budim, 1825.) bio je svestrano obrazovan franjevac. Školovao se na učilištima franjevačkoga reda u Osijeku i Budimu. Predavao je poetiku, numizmatiku i arheologiju na različitim mjestima (Osijek, Zagreb, Pešta). Zanimao se usto i za povijest, zemljopis, estetiku i filologiju.O veliku rasponu njegovih zanimanja svjedoče i njegov...

  • 1830.

    Ljudevit Gaj: Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisaňa

    Ljudevit Gaj (Krapina, 1809. – Zagreb, 1872.), pisac i vođa hrvatskoga narodnog preporoda. Osnovnu školu i prvi razred gimnazije završio je u Krapini, a nakon toga školovanje je nastavio u njemačkoj gimanziji u Karlovcu i u Varaždinu. Godine 1826. upisao se na studij filozofije u Beču. Spomenuti studij završio je u Grazu, a 1829. godine upisao se na studij prava u Pe...

  • 1826.

    U Pešti 1826. godine izlazi slovnica Josipa Đurkovečkoga Jezičnica horvatsko-slavinska za hasen Slavincev i potreboču ostaleh stranskoga jezika narodov – Kroatisch-Slavische Sprachlehre zum Nutzen der Slavonier und Gebrauche der übrigen auswärtigen Nationen. Riječ je o slovnici koja se pojavljuje u osvit ilirskoga preporoda pa je i njezin autor naklonjen idejama jezi...

  • 1815.

    Antun Mihanović: Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku

    Antun Mihanović (Zagreb, 1796. – Novi Dvori kraj Klanjca, 1861.) hrvatski je pisac i političar. Filozofiju i pravo studirao je na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu. Kao pravnik radio je 1813. pri Banskome stolu u Zagrebu, 1815. – 1821. bio je vojni sudac, pretežito u Italiji, potom upravni činovnik u Rijeci, a 1836. – 1858. radio je u austrijskoj diplomatskoj s...

  • 1813.

    Maksimilijan Vrhovac

    Maksimilijan Vrhovac (Karlovac, 1752. – Zagreb, 1827.) završava studij teologije u Hrvatskome kolegiju u Beču. Postaje profesorom dogmatike na Zagrebačkoj akademiji i vicerektorom sjemeništa u Zagrebu. Car Josip II. postavlja ga 1786. za rektora Središnjega teološkog učilišta u Pešti, jedne od najvažnijih institucija koje su trebale osigurati uspjeh jozefinistički...

  • 1812.

    Šime Starčević: Nova ricsoslovica ilircska

    Šime Starčević (Žitnik, Gospić, 1784. – Karlobag, 1859.) školovao se u Varaždinu, gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju. U Grazu i Zagrebu studirao je filozofiju, a u Senju bogosloviju. Tamo je zaređen za svećenika 1808. godine. Svećeničku službu obavljao je u Gospiću, Ličkom Novom, Udbini i u Karlobagu. Znao je latinski, francuski, talijanski i njemački ...

  • 1808.

    Franjo Maria Appendini: Grammatica della lingua illirica

    Franjo Maria Appendini (Poirino, 1768. – Zadar, 1837.) školovao se u Torinu i Rimu, gdje je 1787. stupio u red pijarista. Među profesorima bio mu je i Dubrovčanin Marko F. Galjuf, koji ga je 1791. nagovorio da pođe u Dubrovnik. U gradu u kojemu će ostati preko četrdeset godina Appendini se 1792. zaredio za svećenika. Dugi niz godina radio je kao profesor retorike u pij...

  • 1803.

    Josip Voltić: Ričoslovnik iliričkoga, italijanskoga i nimačkoga jezika

    Josip Voltić (Voltiggi) (Tinjan, 1750. – Beč, 1825.) hrvatski je jezikoslovac. Diplomirao je pravo u Beču, gdje je i živio najveći dio života. Radio je različite poslove, a njegov je jezikoslovni i prevoditeljski rad podupirao mecena barun Carnea-Steffaneo, kojega je podučavao hrvatskomu jeziku. Pretkraj života bio je u nemilosti vlasti. Objavio je naime epistolarni ...

  • 1801.

    Joakim Stulli

    Joakim Stulli (Dubrovnik, 1730. – Dubrovnik, 1817.) dubrovački je leksikograf koji je završio teologiju i postao franjevac. Boravio je u mnogim mjestima, a ponajviše u rodnome gradu.1. Lexicon latino-italico-illyricum (1801); 2. Rječosložje iliričko-italijansko-latinsko (1806.); 3. Vocabolario italiano-illyrico-latino (1810.)Joakim Stulli autor je najvećega rječnika u...

  • 1796.

    Josip Šipuš: Temelj žitne trgovine po naravi i povijesti

    Josip Šipuš (Karlovac, oko 1770. – ?, ?) hrvatski je trgovac i pisac. Početkom 90-ih godina 18. st. odlazi na školovanje u Budimpeštu, a potom u Göttingen. Objavljuje djelo Temelj žitne trgovine po naravi i povijesti (Temely xitne tergovine polag narave i dogacsajev, 1796.), u kojemu se ističe njegovo poznavanje tadašnjih dosega ekonomske politike. Kao sljedbenik A. ...

  • 1795.

    Gramatika Franje Korniga Kroatische Sprachlehre oder Anweisung für Deutsche, die kroatische Sprache in kurzer Zeit gründlich zu erlernen, nebst beigefügten Gesprächen und verschiedenen Übungen izlazi 1795. godine u Zagrebu. F. Kornig oslanjao se u svojemu opisu uvelike na Szentmártonyjevu slovnicu, osobito glede strukture i metoda obrade. Kao ni kasnije Kristijanović ni ...

  • 1783.

    Prva objavljena slovnica kajkavskoga književnoga hrvatskoga jezika izlazi 1783. godine u Varaždinu i naslovljena je Einleitung zur kroatischen Sprachlehre für Teutsche. Iako na naslovnici nije navedeno ime autora, u slavistici postoji suglasnost da je njezinim autorom Iganac Szentmártony, profesor gramatike u isusovačkim kolegijima u Varaždinu i Zagrebu. Struktura ove ...

  • 1779.

    U knjižici Kratki navuk za pravopiszanye horvatzko za potrebnozt narodnih skol, tiskanoj u Budimu 1779., nije naveden autor. Pravopis je tiskan paralelno na hrvatskome i njemačkome jeziku. Namijenjen je narodnim školama u Hrvatskome kraljevstvu, što se vidi iz podnaslova na njemačkome jeziku: im Koenigreiche Kroatien. Već se i po tome taj pravopis razlikuje od pravopisa k...

  • 1779.

    Ivan Vitković: Gründe der Croatischen Sprache zum Nutzen der deütschen Jugend

    Slovnica isusovca Ivana Vitkovića Gründe der Croatischen Sprache zum Nutzen der deütschen Jugend iz 1779. godine prva je slovica kajkavskoga književnog jezika. Nažalost, ostala je u rukopisu koji se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pod signaturom R3168. Pisana je njemačkim jezikom i prvenstveno je namijenjena govornicima njemačkoga jezika koji ž...

  • 1778.

    Marijan Lanosović: Neue Einleitung zur slavonischen Sprache

    Marijan Lanosović (Orubica kraj Nove Gradiške, 1742. – Brod na Savi, danas Slavonski Brod, 1812.) hrvatski je jezikoslovac i crkveni pisac. Bio je član pravopisne komisije za objavljivanje Stullijevih rječnika. Ostavio je u rukopisu nekoliko započetih višejezičnih rječnika, više samostanskih kronika, teološka i pravna skripta svojih predavanja te Upućenje u pravopi...

  • 1767.

    Matija Antun Relković: Nova slavonska i nimačka gramatika

    Matija Antun Relković (Svinjar, danas Davor, 1732. – Vinkovci, 1798.) hrvatski je književnik, gramatičar i prevoditelj. Osnovno je obrazovanje stekao u franjevačkome samostanu u Cerniku te, vjerojatno, u jednome od slavonskih samostana. Godine 1748. stupio je u vojsku, gdje je napredovao do čina kapetana, 1756. otišao je u Sedmogodišnji rat, a 1757. pao u prusko zarob...

  • 1761.

    Blaž Tadijanović: Svašta po malo iliti kratko složenje imena i riči u ilirski i njemački jezik

    U Magdeburgu je 1761. godine tiskana knjižica hrvatskoga franjevca Blaža Tadijanovića Svašta po malo iliti kratko složenje imena i riči u ilirski i njemački jezik. To je prvi jezični priručnik u oslobođenoj Slavoniji koji je prethodio Reljkovićevoj (Nova slavonska i nimačka gramatika, 1767.) i Lanosovićevoj (Neue Einleitung zur slavonischen Sprache, 1778.) gramatic...

  • 1742.

    Andrija Jambrešić: Lexicon latinum interpretatione illyrica, germanica et hungarica locuples

    Andrija Jambrešić (Cesargrad, 1706. – Varaždin, 1758.) gimnaziju je završio u Varaždinu, gdje je i stupio u isusovački red. Studirao je filozofiju u Trnavi i teologiju u Grazu. Bio je profesor u Zagrebu, Varaždinu, Gorici i Trnavi. Lexicon latinum interpretatione illyrica, germanica et hungarica locuples (1742.)Treći kajkavski, četverojezični rječnik (latinsko-hrva...

  • 1740.

    Ivan Belostenec: Gazophylacium, seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium

    Pavlin Ivan Belostenec (Varaždin, oko 1594. – Lepoglava, 1674.), školovan u Beču i rimskome Collegiumu Germanicumu, poznati je hrvatski leksikograf i propovjednik. Glavarom samostana u Lepoglavi postaje 1627. godine. Od 1663. godine do smrti živi u Lepoglavi. Obilazeći cijelu Hrvatsku proučavao je jezik i različita narječja.Gazophylacium, seu Latino-Illyricorum onomat...

  • 1737.

    Zvanik novi jest konverzacijsko-leksikografski priručnik za učenje hrvatskoga jezika, namijenjen poslovnim ljudima, Talijanima koji žele naučiti hrvatski jezik i Hrvatima koji žele naučiti talijanski jezik. Tiskan je „novim načinom” u Mlecima 1737. g., što znači da to nije njegovo prvo izdanje. Riječ je o dvojezičnome talijansko-hrvatskom rječniku s talijanskim ...

  • 1728.

    Ardelio Della Bella: Dizionario italiano, latino, illirico

    Ardelio Della Bella (Foggia, Italija, 1655. – Split, 1737.) završava pravo i filozofiju u Napulju. Godine 1677. stupa u isusovački red, a 1681. kao profesor dolazi u Dubrovnik u Isusovački kolegij. Zatim studira teologiju na Gregoriani u Rimu (1684. – 1688.). Nakon dvaju kraćih boravaka u Dubrovniku (1688./1689. i 1690./1691.) biva profesorom filozofije u Perugi (1691. ...

  • 1713.

    Pavao Ritter Vitezović: Lexicon Latino-Illyricum

    Pavao Ritter Vitezović (Senj, 1652.– Beč, 1713.) školovao se u Senju i u zagrebačkoj isusovačkoj gimnaziji, gdje mu je predavao J. Habdelić, a 1670. otišao je u Rim, gdje se upoznao s I. Lučićem. Svojim je povijesnim, književnim i grafičkim radovima obilježio zadnja tri desetljeća sedamnaestoga stoljeća u kontinentalnoj Hrvatskoj. Potaknuo je rad Zemaljske tiska...

  • 1670.

    Juraj Habdelić: Dictionar ili réchi szlovenszke...

    Juraj Habdelić (Staro Čiče, 1609. – Zagreb 1678.) pripadnik je isusovačkoga reda, poznati i plodni kajkavski barokni pisac, leksikograf, nastavnik i propovjednik. Početnu školsku naobrazbu stječe u turopoljskome zavičaju, a gimnaziju je vjerojatno pohađao u isusovaca na zagrebačkome Griču. Članom Družbe Isusove postaje u Beču oko 1630. Nakon dvogodišnjega novic...

  • 1649.

    Jakov Mikalja: Blago jezika slovinskoga

    Jakov Mikalja (Peschici, 1601. – Loreto, 1654.), moliški Hrvat, rođen je 31. ožujka 1601. u mjestu Peschici, hrvatski Pještica. U isusovački red stupa 1628. g. Za vrijeme trogodišnjega boravka u Dubrovniku (1630. – 1633.) biva učiteljem gramatike u isusovačkoj gimnaziji. Kao isusovački misionar djeluje u Temišvaru (1637. – 1645.), a 1645. nalazimo ga u slovačko...

  • 1604.

    Bartol Kašić: Institutiones linguae Illyricae

    Bartol Kašić (Pag, 1575. – Rim, 1650.) postaje 1590. g. pitomac Ilirskoga kolegija, a 1595. stupa u isusovački novicijat. Godine 1598. imenovan je učiteljem gramatike u isusovačkome Rimskom kolegiju. Za svećenika je zaređen 11. ožujka 1606., a mladu misu služi 12. ožujka iste godine. U prvu dubrovačku misiju polazi 1609., a ostaje do 1612. U Dubrovniku propovijeda,...

  • 1595.

    Faust Vrančić: Dictionarium quinque nobilissimarum...

    Faust Vrančić (Šibenik, 1551. – Padova, 1617.) rođen je u Šibeniku, a školovao se u Padovi, Beču, Veneciji i Rimu. Zaredio se kad mu je umrla žena i ubrzo nakon ređenja postao čanadskim biskupom. Nakon odlaska iz Ugarske nastanio se u Italiji. Umro je u Veneciji, a pokopan je u Prvić Luci kod Šibenika. Pokazivao je interes za tehniku i za humanističke znanosti. U...

  • 1574.

    Ivan Pergošić: Decretum

    Prvo očuvano djelo tiskano kajkavštinom, Decretum Ivana Pergošića (?– 1592.) objavljeno je 1574. godine u Nedelišću. Riječ je o s latinskoga prevedenome feudalnom zakoniku, potvrđenome od kralja Ladislava, odnosno o zborniku hrvatsko-ugarskoga privatnog prava, koji sadržava sabrane pravne norme koje su u Ugarskoj, Hrvatskoj i Erdelju (Transilvanija) bile na snazi sve...

  • 1527.

    Talijansko-hrvatski rječnik Petra Lupisa Valentiana (Opera nuova)

    Talijansko-hrvatski rječnik s konverzacijskim priručnikom Opera nuova che insegna a parlare la lingua schiavonesca alli grandi, alli picoli et alle donne Petra Lupisa Valentiana tiskan je u Anconi 1527. godine u tiskari Bernardina Guerraldyja.Riječ je o jezičnome priručniku maloga formata – o knjižici od samo osam stranica koja je od izuzetne važnosti za povijest hrvat...

  • 1395.

    Istarski razvod

    Istarski razvod pravni je spomenik srednjovjekovne Istre, isprava kojom se uređuju granice između istarskih feudalnih gospodara (akvilejskoga patrijarha, pazinskoga kneza i mletačke vlasti). Međe su se utvrđivale ophodom po terenu, što je stari slavenski pravni običaj. U činu razvođenja (razvodu) sudjelovale su ne samo zainteresirane strane nego i narod.Osim izvorne la...

  • 1388.

    Šibenska molitva

    Šibenska molitva jedan je od prvih poznatih hrvatskih latiničnih jezičnih i književnih spomenika, a godinama je smatrana i najstarijim. Prvenstvo je, međutim, pripalo zadarskomu Redu i zakonu iz 1345. godine, ali Šibenska molitva među tim najstarijim latiničnim spomenicima i dalje prednjači kao tekst nadahnute pjesničke inspiracije, koji ulazi u sve antologije starije...

  • 1345.

    Red i zakon od primlenja na dil dobroga čińenja sestar naših reda svetoga otca našega Dominika

    Prema današnjim našim spoznajama, na početku hrvatske latinične književnosti stoji jedini izravno datiran spomenik toga prvog latiničnog razdoblja – Red i zakon zadarskih dominikanki iz 1345. g. s originalnim naslovom Red i zakon od primlenja na dil dobroga čińenja sestar naših reda svetoga otca našega Dominika. Sadržava pravila primanja redovnica u dominikanski re...

  • 1288.

    Vinodolski zakon

    Godine 1288. u Vinodolu povjerenstvo od predstavnika devet vinodolskih općina (Grobnik, Trsat, Bakar, Hreljin, Drivenik, Grižane, Bribir, Novi, Ledenice) sastavilo je popis običajnoga prava (zakona) koje se primjenjivalo u tome kraju u drugoj polovini XIII. stoljeća. Danas taj srednjovjekovni pravni spomenik nazivamo Vinodolskim zakonom. Njegovi su sastavljači „stare pro...

  • 1250.

    Povaljska listina

    Povaljska listina posjedovna je isprava benediktinskoga samostana sv. Ivana Krstitelja u Povljima na otoku Braču, napisana na listu pergamene hrvatskom ćirilicom (tzv. bosančicom) 1. prosinca 1250. godine. Danas se čuva u Župnome uredu u Pučišćima na Braču, kamo je dospjela s arhivom povaljskoga samostana, što su ga sa sobom u Pučišća kao svoje novo obitavalište d...

  • 1248.

    Pismo pape Inocenta IV. senjskomu biskupu Filipu

    Pismo pape Inocenta IV. iz 1248. senjskomu biskupu Filipu sadržava papino dopuštenje da spomenuti biskup vrši bogoslužje na crkvenoslavenskome jeziku iz knjiga pisanih glagoljicom. Njegova je važnost u tome da po prvi put jedan katolički biskup dobiva dopuštenje da služi misu na nelatinskome jeziku. Pismo je stoga jasan i izravan dokaz prihvaćanja glagoljice i slavensk...

  • 1100.

    Bašćanska ploča

    Bašćanska ploča jedan je od najvrednijih spomenika rane hrvatske pismenosti, a datira se u doba oko 1100. godine. Izvorno je bila natpis na pregradnoj ploči (pluteus) pregrade koja je dijelila redovnički kor od crkvene lađe u crkvi svete Lucije u Jurandvoru (Baška Draga na otoku Krku). Od 1934. smještena je u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.Transliteraci...

Pravopis

pravopis.hr

Struna

struna.ihjj.hr

Savjetnik

jezicni-savjetnik.hr

Riznica

riznica.ihjj.hr

Hrvatski u školi

hrvatski.hr

Nazivlje

nazivlje.hr

Bolje.hr

bolje.hr

Matura

matura.ihjj.hr