Institut za hrvatski jezik

Životopis

Zaposlio se kao lektor u Borbi, a zatim, nakratko, kao rukovoditelj predavačke djelatnosti u Narodnom sveučilištu grada Zagreba. Već tada započeo je objavljivati radove iz područja andragogije. Godine 1961. izabran je za asistenta u Odsjeku za onomastiku Instituta za jezik JAZU (sada Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje) u kojem djeluje preko 30 godina.
U razdoblju od 1962. do 1964. završio je studij trećeg stupnja, obranivši magistarski rad Sumartinska onomastika, a doktorsku tezu Toponimija otoka Brača obranio je 19. prosinca 1970. i 22. siječnja 1971. promoviran je za doktora filoloških znanosti na Zagrebačkom sveučilištu. Iste godine biran je u zvanje znanstvenog suradnika, godine 1976. u zvanje višega znanstvenog suradnika, a 1979. u zvanje znanstvenoga savjetnika. Uključen je u postdiplomsku nastavu na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Tri godine (s prekidima) bio je stipendist ugledne Humboldtove zaklade i radio u Slavenskom institutu u Kölnu kod prof. dr. Reinholda Olescha.
Član suradnik tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti postao je 1983, a redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 24. srpnja 1991. Predsjednik je Akademijina Onomastičkoga odbora i glavni urednik njezina časopisa Folia onomastica Croatica.
Objavio je preko 400 radova, od čega tridesetak knjiga, sâm i u suautorstvu.
Od 70-ih godina redovito je sudjelovao u povjerenstvima za imenovanje ulica i trgova u Zagrebu i pisao kraće feljtone o uličnim imenima grada Zagreba.
Akademik Petar Šimunović vodeći je hrvatski onomastičar. Njegova brazda na znanstvenoj njivi hrvatskoga jezikoslovlja duboka je i jasno prepoznatljiva. U onomastičkoj se znanosti očitovao kao suosnivač i glavni urednik naših onomastičkih časopisa, suorganizator mnogih onomastičkih konferencija, promicatelj onomastičke znanosti i odgajatelj znanstvenoga pomlatka. Neke njegove knjige iz toga područja novost su u slavenskoj onomastici, kako je to već istakla domaća i inozemna znanstvena kritika.
Akademik Petar Šimunović građu za svoje radove prikuplja u prvom redu izravno na terenu od izvornih govornika. U radnim bilježnicama, u objavljenim radovima ogleda se sav čakavski i hrvatski štokavski jezični prostor. Otrgao je tako zaboravu golemu, upravo neprocjenjivu jezičnu građu koju je u prošla tri desetljeća ustrajno sređivao, opisivao i objavljivao. Zabilježio je, i voli kazati, kako su mu ta terenska istraživanja, ti neposredni doticaji s ispitanicima, s priprostim pukom, iz kojega je i sam potekao, bili najvažnija škola koju je polazio. I smatra kako je još nije završio.
Izgradio se Šimunović na tim mnogobrojnim istraživanjima u vrsnoga dijalektologa. Jedan je od najmarljivijih suradnika na Hrvatskom dijalektološkom atlasu (HDA) i Općeslavenskom lingvističkom atlasu (OLA), obradivši za te atlase četrdesetak punktova: od dubrovačkog kraja, preko Istre, srednje Hrvatske do Slavonije.
Autor je velikoga Čakavskoga rječnika srednjodalmatinskih govora (u suautorstvu sa svojim velikim učiteljem M. Hrastom) i Čakavskih tekstova (s akademikom R. Oleschom). To troknjižje njegovo je kapitalno djelo, najvažniji, najopsežniji i, po kritici, ponajbolji dijalekatski rječnik u svekolikoj slavenskoj dijalektologiji. Mnogobrojni prikazi i ocjene istaknutih slavista u tome su jednodušni.
Pratio je, popisivao i preko četvrt stoljeća redovito objavljivao u međunarodnom časopisu Onoma (Louvain) kurentnu onomastičku bibliografiju s nekadašnjih jugoslavenskih jezičnih prostora. Autor je, s V. Putancem, velike Retrospektivne onomastičke bibliografije s tih područja, s posebnim obzirom na hrvatski jezični prostor. Ta je knjiga zasad najopsežnija onomastička bibliografija u slavenskih naroda. Po tim djelima Petar Šimunović zasigurno je o onomastičkim pitanjima u nas i najbolje obaviješten.
Vodio je desetak godina rad na ispisu Leksika prezimena SR Hrvatske i s V. Putancem uredio to golemo djelo. S takvim prezimenskim popisom ne može se podičiti nijedan drugi slavenski narod.
Mnogi Šimunovićevi popularnoznanstveni radovi u novinskim podlistcima imali su promicateljsku ulogu za onomastičku znanost. Ta odgojna, pragmatička, heuristička namjena njegovih radova pribavila je onomastici mnogo prijatelja, njihovu autoru popularnost kod čitateljske publike, što pokazuju mnogi razgovori s njim i mnoga njegova sudjelovanja u novinskim, radijskim i televizijskim emisijama.
Stalno prisutan na svjetskim onomastičkim i slavističkim kongresima, na mnogobrojnim znanstvenim skupovima, stekao je mnogobrojna znanstvena i osobna prijateljstva s uvaženim stručnjacima diljem svijeta. Poznavanju njegova rada pridonijelo je i to što su mnoge njegove knjige i studije objavljene na više jezika u petnaestak zemalja i pozitivno prikazivane u mnogim stranim uglednim časopisima.
Odavna je član nekoliko svjetskih znanstvenih društava, od kojih spominjemo Međunarodni komitet za onomastičku znanost (Louvain). Bio je tajnik Međunarodnoga slavističkoga komiteta.
Prije 30 godina započeo je objavljivati svoje radove s onomastičkog istraživanja rodnoga otoka. Brač mu je polazište i središte njegova znanstvenog zanimanja. I sada mu se, nakon mnogih uspješnih znanstvenih izleta na druge zemljopisne prostore, i u druga znanstvena područja, ponovo vraća te izrađuje Rječnik bračkih čakavskih govora. Smatra da time, makar u liku opruge sa slobodnim krajem, zatvara krug.
Akademik Petar Šimunović razvio je golemu organizacijsku djelatnost kao 20-godišnji tajnik Međuakademijskog odbora za onomastiku, dugogodišnji tajnik, a od izbora u Akademiju, i predsjednik Onomastičkog odbora pri Razredu za filološke znanosti HAZU. Voditelj je Onomastičkog odsjeka u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, voditelj znanstvenoga zadatka Onomastička istraživanja u Hrvatskoj, a bio je i koordinator zadatka Hrvatski jezik i njegovi dijalekti pri nekadašnjem SIZ-u za znanost Republike Hrvatske.
Začetnik je, pokretač, član Uredništva, tajnik Uredništva i konačno glavni urednik časopisa Onomastica Jugoslavica do njegova utrnuća, koje je utrnuće on predložio (1991), i glavni urednik novoosnovanoga časopisa Folia onomastica Croatica. Tim onomastičkim časopisima pokretao je i razvijao rad na onomastici okupivši domaće i inozemne suradnike i privoljevši na suradnju znanstveni pomladak. Dio te djelatnosti pokazao je kao jedan od organizatora onomastičkih konferencija te kao član Međunarodne komisije za slavensku onomastiku i njezinih potkomisija.
Nije zbog prostora moguće navesti sve međunarodne onomastičke i slavističke kongrese na kojima je Petar Šimunović sudjelovao i predsjedavao u sesijama. To pogotovu nije moguće za domaće i strane znanstvene skupove, kojih je bilo obilato ne samo u okviru onomastičko-dijalektne tematike, jer je bio pozivan od povjesničara, arheologa, etnologa i drugih da izlaže i na njihovim skupovima, potvrđujući tako interdisciplinarnost onomastičke znanosti.
Mnogobrojne su druge djelatnosti na kojima se očitovao rad Petra Šimunovića. Predavanja na fakultetima i seminarima, na javnim tribinama, u sredstvima javnoga priopćavanja, na studiju trećega stupnja, samo su dio te djelatnosti. Mentorstvo u pripremanju kandidata za izradbu doktorskih i magistarskih radova, recenziranje radova mnogih domaćih i stranih autora dodatni su dio te djelatnosti.
Od 1994. do 1998. bio je gost profesor na Sveučilištu u Kölnu, a u povodu njegove 65. obljetnice života njemu je u čast na tom drevnom sveučilištu priređen vrlo uspješan međunarodni znanstveni skup s tematikom iz slavenske i posebice hrvatske onomastike, sa sudionicima iz nekoliko uglednih europskih onomastičkih središta.
Nagrade koje je dobio za takav rad nisu iznenađenje. Prva je bila ona Općinske skupštine Brač “za uspješna istraživanja na znanstvenom polju” godine 1983., druga je bila republička nagrada “Božidar Adžija” za istaknutu znanstvenu djelatnost godine 1984., a treća je bila nagrada za životno djelo Hrvatskog sabora, najviše državno priznanje za njegov cjelokupni znanstveni rad (2001. godine). Nositelj je odličja Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića. 

Izobrazba

1958., diploma Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Suradnja na projektima

Bibliografija

1972. Toponimija otoka Brača. Brački zbornik, 10, Supetar, 1–350 + karte i table.
1985. Naša prezimena – porijeklo, značenje, rasprostranjenost. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1–366.
1986. Istočnojadranska toponimija. Split: Logos, 1–307.
1989. Brač (monografija). Zagreb: Biblioteka Baština, I–XXXVI + 1–108.
1995. Hrvatska prezimena – podrijetlo, značenje, rasprostranjenost. Zagreb: Golden marketing, I–XX + 1–462.
1979. Čakavisch-deutsches Lexikon. I. Teil, Slavistische Forschungen, 25/1, Böhlau Verlag, Köln – Wien, I–LXII + 1–1416 stupaca (u suautorstvu s M. Hrastom).
1981. Čakavisch-deutsches Lexikon. II. Teil, Deutsches Wortregister, Slavistische Forschungen, 25/2, Böhlau Verlag, Köln – Wien, 1–253 (u suautorstvu s R. Olesch).
1983. Čakavisch-deutsches Lexikon. III. Teil, Čakavische Texte, Slavistische Forschungen, 25/3, Böhlau Verlag, Köln – Wien, I–XXXVII + 1–620 + karte (u suautorstvu s R. Olesch).
1985. Prezimena i naselja u Istri – narodnosna statistika u godini oslobođenja. I, Istra kroz stoljeća, VI/35, Pula – Rijeka, 1–316 (priređen, protumačen i dopunjen rad Cadastre national de l’Istrie) (u suautorstvu s J. Bratulićem).
1985. Prezimena i naselja u Istri – narodnosna statistika u godini oslobođenja. II, Istra kroz stoljeća, VI/36, Pula – Rijeka, 1–336 (u suautorstvu s J. Bratulićem).
1986. Prezimena i naselja u Istri – narodnosna statistika u godini oslobođenja. III, Abecedna kazala, Istra kroz stoljeća, VII/37, Pula – Rijeka, I–XIX + 1–230 + karta (u suautorstvu s J. Bratulićem).
1987. Retrospektivna onomastička bibliografija hrvatsko-srpska do godine 1975. Priredio Petar Rogulja, Djela JAZU, 68, Razred za filološke znanosti, Zagreb, 1–405 + kazala (u suautorstvu s V. Putancem).
1973. Základní soustava o terminologie slovanské onomastiky. Zpravodaj Místopisné komise ČSAV, 14, 1, Praha, 1–280 (skupni rad pod uredništvom Vl. Šmilauera, J. Svobode, L. Olivové, K. Olive i T. Witkowskog).
1976. Leksik prezimena Socijalističke Republike Hrvatske (urednici: V. Putanec i P. Šimunović; redakcijski kolegij: V. Putanec, P. Šimunović, D. Alerić, D. Raguž). Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske i Institut za jezik, Zagreb, I–XIV + 1–765.
1981. Fonološki opisi srpskohrvatskih/hrvatskosrpskih, slovenačkih i makedonskih govora obuhvaćenih Opšteslovenskim lingvističkim atlasom. Posebna izdanja ANUBiH, LV/9, Odjeljenje društvenih nauka, Sarajevo. Izradio fonološke opise: Žminj (OLA 22), 229–234; Komiža (OLA 42), 259–265; Trogir (OLA 43), 267–271; Vrbanj (OLA 44), 272–274, te s D. Brozovićem: Mala Peratovica (OLA 36), 367–378 (u suautorstvu s V. Brac-Grum, F. Benedikom,... V. Zečević).
1983. Grundsystem und Terminologie der slawischen Onomastik / Osnoven sistem i terminologija na slovenskata onomastika. Skopje: MANU, 1–412 (u suautorstvu s F. Bezlaj, M. V. Birylo).
1984. Brač u ranom srednjem vijeku (katalog). Split: Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture, 1–70, s ilustracijama i kartom (u suautorstvu s N. Klaić, D. Domančić).
1987. Antropološka istraživanja istočnog Jadrana, I, Biološka i kulturna mikrodiferencijacija seoskih populacija Korčule i Pelješca. Zagreb: Antropologijska biblioteka – HAD, 1–232 (u suautorstvu s P. Rudan i J. Laurence Angel).
1990. Antropološka istraživanja istočnog Jadrana, II, Biološka i kulturna mikrodiferencijacija otoka Hvara. Zagreb: Antropološka biblioteka – HAD, 1–194 (u suautorstvu s P. Rudan i B. Finkom).
1990. Antropološka istraživanja istočnog Jadrana, III, Biološka i kulturna mikrodiferencijacija seoskih populacija otoka Brača. Zagreb: Antropološka biblioteka – HAD, 1–171 (u suautorstvu s P. Rudan i L. A. Bennett).
1999. U lĩpen jaziku di ča slãje zvonĩ. Bol, 1–95 (u suautorstvu s Đ. Žuljević).
1969. La nomenclature géographique croate dans la region karstique dalmate jusqu’au 13ème siècle. X. Internationaler Kongress für Namenforschung, Disputationes ad montium vocabula, I, Wien, 335–342.
1976. Toponimija Istarskog razvoda. U povodu sedamstogodišnjeg jubileja 1275–1975. Onomastica Jugoslavica, 6, Zagreb, 3–34 + zemljovid.
3. Caractère de la toponymie de l’archipel de Dubrovnik. Bollettino dell’Atlante linguistico mediterraneo, 13–15, Firenze 1971.–1973., Olschi, Venezia 1976., 303–313.
1977. Čakavština srednjodalmatinskih otoka. Čakavska rič, 1, Split, 5–62 + karta.
1981. An der Grenze des Toponyms und Appellativs. Proceedings of 13th International Congress of Onomastic Sciences, II, Kraków, 187–198.
1984. Šklavunske naseobine u južnoj Italiji i naša prva zapisana bugaršćica. Narodna umjetnost, 21, Zagreb, 53–69.
1984.–1985. Prvotna simbioza Romana i Hrvata u svjetlu toponimije. Rasprave Zavoda za jezik IFF, 10–11, Zagreb, 147–200 + zemljovidi.
1989. Toponomastička svjedočanstva o ranoj hrvatskoj prisutnosti na Krku, Rabu i Pagu. U: Arheološka istraživanja na otocima Krku, Rabu i Pagu i u Hrvatskom Primorju, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 13, Zagreb, 135–144.