PREMINUO AKADEMIK MILAN MOGUŠ
S velikom žalošću objavljujemo da je akademik Milan Moguš, istaknuti hrvatski filolog, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u razdoblju od 2004. do 2010., nekadašnji zaposlenik Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje te dugogodišnji predsjednik Upravnoga vijeća Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, preminuo 19. studenoga u Zagrebu u 91. godini života.
Akademik Moguš objavio je 274 publikacije, među kojima 21 knjigu te 208 članaka i rasprava. U doba hrvatskoga proljeća 1971. s akademikom Stjepanom Babićem i pokojnim akademikom Božidarom Finkom izradio je Hrvatski pravopis koji je zbog političkih razloga nakon tiska bio uništen te je 1972. ponovno tiskan u Londonu, zbog čega je u povijest ušao pod nazivom londonac. U cijelosti je Hrvatski pravopis prvi put tiskan tek 1990., nakon čega je doživio više izdanja.
Za povijest hrvatskoga jezika nezaobilazno djelo akademika Moguša jest Fonološki razvoj hrvatskoga jezika (1971.) i njegovo dopunjeno i prošireno izdanje Povijesna fonologija hrvatskoga jezika (2010.). Bio je suautor velike gramatike Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnoga jezika (1991.), a svoje rezultate bavljenja pisanom poviješću hrvatskoga jezika zaokružio je 1993. u knjizi Povijest hrvatskoga književnoga jezika, objavljenoj u tri hrvatska, jednome engleskom i jednome njemačkom izdanju.
Velik doprinos akademik Moguš dao je hrvatskoj dijalektologiji, osobito istraživanju čakavskoga narječja, čime je pridonio sagledavanju čakavskoga sustava kao cjeline i kao autohtonoga narječja. Doktorirao je s temom o senjskome govoru, a objavio je i monografiju Čakavsko narječje (1977.) te niz radova u kojima je proučavao jezik umjetničke dijalektalne poezije. Važan dio rada akademika Moguša bila je leksikografija: objavio je Senjski rječnik (2002.) sa 6000 natuknica te još devet rječnika, među kojima se uz Benešićev rječnik izdvaja Hrvatski čestotni rječnik (1999., s Majom Bratanić i Markom Tadićem), prvi hrvatski rječnik koji riječi donosi poredane prema čestoći korištenja, te prvi Poljsko-hrvatski rječnik (2002., s Nedom Pintarić) koji sadržava oko 100 000 natuknica. Objavio je i Rječnik Marulićeve Judite (2001.) kao rezultat dugogodišnjega bavljenja Marulićevim djelom, a s Markom Tadićem i Cesarićev rječnik, prvi hrvatski rječnik posvećen opusu jednoga književnika, te Mažuranićev rječnik i Rječnik Bugarkinja Silvija Strahimira Kranjčevića.
Akademik Moguš bio je među prvim hrvatskim jezikoslovcima koji su pridonijeli uvođenju uporabe računala u humanističke znanosti te je računalnom obradom teksta proširio načine proučavanja jezičnih i književnih spomenika.
Za svoj rad akademik Milan Moguš dobio je niz domaćih i stranih odlikovanja i priznanja. Bio je među ostalim počasni doktor Sveučilišta u Rijeci i Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, 1998. dobio je Državnu nagradu za znanost za životno djelo, 1996. odlikovan je za znanstveni rad Ordenom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića, 2007. Redom kneza Branimira s ogrlicom za osobite zasluge stečene promicanjem međunarodnoga položaja i ugleda Hrvatske i njezina odnosa s drugim državama, 2009. Redom Ante Starčevića za doprinos održanju i razvitku hrvatske državotvorne ideje, uspostavom i izgradnjom suverene hrvatske države, a 2017. i Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom za osobite zasluge i dugogodišnje sveukupno znanstveno, kulturno i javno djelovanje u Hrvatskoj i u svijetu, u prigodi 90. obljetnice života. Od 2004. bio je počasni građanin svojega rodnog Senja.
Od 1998. do 2002. bio je predsjednik Hrvatskoga povjerenstva za UNESCO.
„Odlazak velikana hrvatskoga jezika akademika Milana Moguša nenadoknadiv je gubitak za hrvatsko jezikoslovlje, hrvatsku znanstvenu zajednicu i hrvatsku kulturu. Akademik Milan Moguš bio je istinski borac za samobitnost i samosvojnost hrvatskoga jezika te neumorni promicatelj vrednota i ljepota hrvatskoga jezika. Njegova će djela ostati trajan spomen na istinsku ljudsku i znanstvenu veličinu. Svi mi njegovi studenti i poštovatelji njegovom smo smrću osiromašeni, ali su nam njegova djela trajno nasljeđe i jasna smjernica za put u budućnost sustavne skrbi o hrvatskome jeziku", izjavio je u povodu smrti akademika Milana Moguša ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje dr. sc. Željko Jozić.
